Otvorenenim pismom dr. sc. Aleksi Bjelišu, Rektoru Sveučilišta u Zagrebu, obratio se dr.sc. Mate Brstilo. Izravni povod ovom otvorenom pismu je članak Borisa Dežulovića, objavljen pod naslovom „O Bozaniću i njegovom doktoratu na slavnom Zagrebačkom Sveučilištu: Naš Desmond Tuta Bugarin“

Poštovani gospodine Rektore,

Potaknut člankom novinara-kolumniste Borisa Dežulovića, pod naslovom: „O Bozaniću i njegovom doktoratu na slavnom Zagrebačkom sveučilištu: Naš Desmond Tuta Bugarin“, objavljen u listu „Slobodna Dalmacija“ od 24.05.2012. (prenesenog i od drugih dnevnih listova), vjerujem kako je u svakome tko ga je imao priliku pročitati, pa i u onima koji sa našim Sveučilištem nemaju izravne veze, blago rečeno izazvalo gnjev i zgražanje.

Ne ulazeći u ideološke i političke svjetonazore autora spomenutog članka, kao i njegovo autonomno pravo da kao svaki građanin, a osobito kao novinar, progovara kroz javni medij i da o bilo kojoj temi u našem društvu ima svoj stav, zapanjuje naime način i rječnik kojima se ovaj javni djelatnik obrušava na temeljne institucije našeg društva.

Istina, navikli smo već na „osebujan“ stil i način pisanja ovog autora, čiji uradci govore najviše o njemu samom, no ipak, uvrede i ponižavajući odnos spram Hrvatskog hrama svekolike znanosti i pojedinaca, spada ne samo u najgori oblik govora mržnje, već kao takav ima i sve karakteristike kaznene odgovornosti.

Naime, autorove riječi citiram: „A ja sve otada nešto razmišljam, i sve otada ne pada mi na pamet baš nitko tko bi takav blagoslov-počasni dakle doktorat jednog svjetski i europski posve beznačajnog beskarakternog, bezuglednog, bezidejnog i bezveznog univerziteta-zaslužio više od jednog posve beznačajnog, beskarakternog, bezuglednog, bezidejnog, bezličnog i bezveznog biskupa poput Bozanića, kakvih na svakoj koncelebriranoj misi na Bleiburgu ima za kolegij Medicinskog fakulteta.“ završen citat, najgrublji je oblik vrijeđanja čitavog Hrvatskog naroda pa i Hrvatskog ustava.

Nadalje, u nizu teških i svakom normalnom čovjeku teško prihvatljivih objeda upućenih na adresu Sveučilišta u Zagrebu, koje autor svodi na „ provincijsku katoličku srednju školu sa začelja europske županijske lige…“ navest ću i odlomak koji najbolje govori do koje „mjere“, spram svega što je hrvatsko, ide ovaj „čovjekoljub“ i „hrvatofil“. Citiram: „Opet ima li Sveučilište u Zagrebu-buvlja pijaca second-hand znanja na kojoj časni profesori troše budžetski novac na autorske honorare, poput švercera sa smotuljcima zamašćenih novčanica-pogodnijeg počasnog doktora od mutavog kardinala koji je jednom, hrabrošću pripitog domobranskog kaplara u kolodvorskoj gostionici, promucao nešto o „grijehu struktura, nakon čega je u pizdunskoj intelektualnoj javnosti promoviran u počasnog narodnog heroja i hrvatskog Desmonda Tutua?“. Završen citat.
Bože moj koliko samo mržnje, netolerancije i iskrivljene dioptrije.

Čudno, ali autora ne smetaju silni počasni doktorati „heroja“ Tita koji su mu dodjeljivani od Sjeverne Koreje do Etiopije, vjerojatno kao nagrada za desetine tisuća poubijanih Hrvata.

Poštovani gospodine Rektore, mislim da dijelim i mišljenje većine i ne samo naše akademske zajednice, da se usprkos i na žalost, brojnih nečasnih radnji unutar našeg Sveučilišta, kojima smo bili svjedoci i o čemu postoje i pravomoćne sudske presude, pod isti nazivnik ne mogu stavljati čitava akademska zajednica i crkva u Hrvata.

Kao Hrvat ponosan sam na svoje Sveučilište, utemeljeno u dalekom 17. stoljeću s poviješću od davne 1669. godine, u doba kada su znanost i civilizacija u jednoj Americi i većini zemalja kugle zemaljske, bile na razini luka i strijele.

Ponosan sam i na svoju Katoličku crkvu koja je u simbiozi sa Zagrebačkim Sveučilištem kroz vjekove očuvala identitet Hrvatskog naroda, čuvajući nas upravo od sličnih našem „slavnom“ autoru.

Zbog svega naprijed iznijetog, osobno imam pravo kao student, doktorant i znanstvenik Hrvatskog Sveučilišta u Zagrebu tražiti od Vas, poštovani gospodine Rektore, da javno ispred našeg Sveučilišta osudite ovakav sramotan, necivilizacijski i divljački napad na najvišu znanstvenu instituciju Republike Hrvatske.

Što više, s obzirom da spomenuti članak ima sve odlike kaznenog djela, smatram da se o njemu kao i o njegovom autoru moraju očitovati Društvo novinara Hrvatske, a i naše pravosudne institucije.

S osobitim poštovanjem,

Dr. sc. Mate Brstilo