"Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države", puni je naziv knjige obrađene i tiskane po nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u lipnju 1942. Knjigu je na temelju raspoloživog gradiva o zločinima četnika i komunista tiskana u nakladi  Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog zavoda.

Sagledavajući fakte iznesene u ovoj knjizi dolazi se do zaključka kako izjave Ive Josipovića, Stjepana Mesića i čitavog niza političara o četničkom pokretu jednostavno ne odgovaraju povijesnim činjenicama

Stoga ćemo, ne ulazeći u neodrživost određenih političkih procjena koje knjiga sadrži, u nekoliko nastavaka prenijeti najzanimljivije dijelove spomenute knjige, i to bez redakcijskih zahvata na izvornom tekstu.

PALJENJE HRVATSKIH DOMOVA U SELIMA KOTARA TREBINJE

Prema izvješću, što ga je oružničko krilno zapovjedničtvo u Bileću dostavilo 20. listopada 1941. zapovjedničtvu divizijske jadranske oblasti u Mostaru, zapalili su četnici-komunisti 7. kolovoza 1941. oružničku vojarnu u selu Begovići-Kula, kotar Trebinje. U istom selu zapalili su 28. kuća Hrvata muslimana, u selu Lomači pet, u selu Sarani pet, i u selu Staro Slano pet kuća. Sve su bile vlasničtvo Hrvata muslimana seljaka.

HRVATI, KOJI SU OD ČETNIČKO-KOMUNISTIČKE RUKE POGINULI U SELIMA MLADOŠKOVCI, OPAČIĆ I ODŽACI

Obćinsko poglavarstvo u Vaganu, kotar Glamoč, izviestilo je 31. prosinca 1941. službeno, da su od travnja 1941. pa do toga dana ubijeni ovi Hrvati na području obćine Vagan od četničko-komunističke ruke:
Iva Kelo, pok. Nikole, iz Mladoškovaca
Ragib Smaić, pok. Asana
Adil Musić, pok. Sulje
Ludija Smaić, pok. Juzufa
Garan Smaić, pok. Mujana-svi iz Opačića
Dujo Bilandžija iz Halapića
Četnici-komunisti umorili su nadalje bacivši ih u jamu:
Saida Fišića, pokojnog Huse
Bilka Fišića, pok. Ibre
Akifa Džaju, pok. Muje svi iz Mladoškovaca
Spomenuto obćinsko poglavarstvo javlja nadalje da su prigodom četničko-komunističkih napadaja nestali i ne zna se za njihovu sudbinu ovi Hrvati iz Odžaka:
Zajko Filipović, pok. Ibre
Ahmed Smaić, pok.Sulje
Ragib Alvadrija, pok. Dede
Fehim Čitahović, pok. Salke
Alko Čitahović, pok. Ahmeta
Mehmed Čitahović, Fehimov
Džemalija Čitahović, Salihov
Ragib Alah, pok. Ibre
Ahmed Alah-svi iz Odžaka
Nikola Kaselj, pok. Ivana iz Mladoškovaca
Alko Musić, pok. Murata iz Opačića

SKUPINA SPALJENIH I ZAKLANIH HRVATA U SELU TUHOLJ, KOTAR KLADANJ

Ni selo Tuholj, u kotaru Kladanj, i uobće sela u ovom kotaru bosanske Hrvatske, nisu bila pošteđena od četničko-komunističke ruke. Biesni, što nisu mogli zauzeti Kladanj, na koji su navaljivali, četnici-komunisti počinili su prave pustoši u okolnim selima. U selu Tuholj zaklali su četnici-komunisti među ostalima i 22. hrvatskih muslimanskih seljaka iz sela Pauča, koji su se bili sklonili u selo Tuholj prije napadaja bandita na
ovo hrvatsko naselje. Kada je hrvatska vojska stigla u ovo selo, našla je na mjestu, gdje je prije stajala štala, vlasničtvo Mehmeda Meškovića, 28. mužkih lešina, nagorjelih od plamena. O tom strahovitom nalazu podnio je pukovnik Verić u ime zapovjedničtva oružničke postaje Kladanj ovo izvješće Ministarstvu hrvatskog domobranstva:
"30. prosinca 1941. izvršeno je čišćenje pobunjenika komunista i četnika sa šestom i sedmom satnijom oružničke dobrovoljačke legije i dvadeset oružnika pod zapovjedničtvom kotarskog predstojnika g. Afdage Hasića i oružničkog narednika Petra Kralja. Kod dolazka u selo Tuholj našli smo u štali Mehmeda Meškovića 28. mužkih lešina, koje su pobunjenici zaklali, a zatim povezane u štali zapalili. Prepoznate su i to:
Avdija Harać, star 28.godina
Mehmed Karić, star 36. godina
Hosu Klarić, star 27. godina
Osman Klarić, star 35. godina
Meniš Halinović, star 25. godina
Arif Halinović, star 30. godina

Mumin Halinović, star 22. godine
Mujo Jusupović, star 28. godina
Halip Jusupović, star 40. godina
Imšir Jusupović, star 34. godine
Sinan Halinović, star 29. godina
Ahmed Jusupović, star 38. godina
Mustafa Selimović, star 48. godina
Sufo Selimović, star 36. godina
Rehman Selimović, star 18. godina
Šemso Halinović, star 18. godina
Šeifo Halinović, star 29. godina
Ramo Alilović, star 34. godine
Uzeir Alilović, star 27. godina
Fadil Sečanović, star 21. godinu
Avdo Hotović, star 22. godine-svi iz sela Pauča, kotar Kladanj
Omer Mujić, star 21. godinu
Osman Mujić, star 60. godina-obojica iz sela Tuholja
Mušan Imamović, star 28. godina, iz sela Kamenskog
Mustafa Zubetkić, star 25. godina iz Krive Rieke, kotar Kladanj."

JEZOVIT POKOLJ HRVATA U AVTOVCU, KOTAR GACKO

Hrvatsko muslimansko selo Avtovac doživjelo je 28. lipnja 1941. na srbski Vidovdan, krvoločni napadaj četnika-komunista. Tom prilikom zaglavilo je što od puške što od noža četrdesetsedam Hrvata muslimana, većinom žena i djece, a cielo je selo spaljeno. Na životu ostali svjedoci potresno opisuju težku sudbinu, koja je zadesila ovo selo u južnoj Hrvatskoj. Četnici-komunisti napali su Avtovac 28. lipnja oko tri sata ujutro. Hrvatsko muslimansko stanovničtvo borilo se s njima cielog dana sve do pred večer, kad mu je nestalo pušćanih naboja. Jednom dielu stanovničtva uspjelo je pobjeći u polje, a što je ostalo u selu, to su četnici-komunisti poklali i postrieljali. Emin Tanović, seljak iz Avtovca, dao je u državnoj bolnici u Mostaru o tome pokolju pisani izkaz u zapisnik, kojega faksimile objavljujemo. Osim toga podnielo je o tom nemilom događaju zapovjedničtvo Jadranskog divizijskog područja u Mostaru izvješće Ministarstvu hrvatskog domobranstva.

To izvješće, podnešeno 30. listopada 1941. od zapovjednika pukovnika Pacaka, glasi: Dostavljaju se podatci o zvjerstvima četnika, koje je dao nadporučnik Dragutin Šimunčić, zapovjednik III. satnije, 24. listopada 1941.: "1. kolovoza o.g. ušao sam zajedno sa savezničkom talijanskom vojskom u popaljeno mjesto Avtovac, koje je bilo napadnuto od četnika 28. VI. u jutro. Tek poslije borbe, koja se vodila cieli dan, četnici su uspjeli na večer 28. lipnja ući u Avtovac, koji su opljačkali, poubijali sav muslimanski živalj, koji je ostao u Avtovcu i nije se mogao evakuirati, a zatim su zapalili mjesto. Pri ulazu u samo selo sa lieve strane puta pred mostom bio je leš jednog djeteta od 6-8 godina, koje je bilo zaklano nožem i bačeno u livadu kraj puta. Samo mjesto bilo je podpuno opljačkano. Sve muslimanske kuće bile su zapaljene i izgorjele su do temelja. Nasred sela nalazila se razbijena poštanska blagajna, koju su četnici nasilno otvarali. Na pragu jedne muslimanske kuće vidio sam leš jednog čovjeka, koji je bio zaklan nožem, razporen mu je bio grudni koš, izvađeno srdce i stavljeno na grudi. Pred jednom drugom kućom naišao sam na jedan leš čovjeka od svojih 30 godina, koji je također zaklan nožem, odrezano mu je spolno udo i stavljeno na trbuh. U jednoj jami nađena je jedna zaklana žena, kojoj su bile odrezane ruke. Na garištu jedne muslimanske kuće nađen je pougljen leš jednog čovjeka, koji je bio vezan, te je svakako živ bio bačen u vatru. U jednom žitu više sela nađena je zaklana jedna žena. Osim toga pronađeno je još nekoliko leševa muslimanskih Hrvata, koji su bili poklani od četnika. Odmah poslije ulazka talijanskih četa u Avtovac, došli su i muslimani, koji su pobjegli iz Avtovca i okolnih mjesta i odmah pristupili ukopu svojih poginulih mještana."

U SELU PLOŠNIKU NAPRAVILI SU ČETNICI-KOMUNISTI KLAONICU DJECE

U poviesti čovječanstva sigurno bezprimjeran zločin počinili su četnici-komunisti u selu Plošniku, kotar Rogatica. Bilo je to početkom veljače 1942. Ušavši u ovo selo četnici-komunisti ubijali su na najgrozniji način, većinom nožem, ne samo odrasle Hrvate muslimane, nego su načinili pravu klaonicu djece. O tome postoje brojni svjedoci. Dana 11. veljače 1942. došao je u zapovjedničtvo Vojne krajine u Sarajevo Hadži Omer Hadžić, sin pokojnog Hadži Ibrahima, Hrvat musliman, star 64. godine iz Košutice, kotar Rogatica, koji je u zapisnik dao ovaj izkaz:"Kada su odmetnici na 2. veljače 1942. navalili i zapucali na selo Košutica, narod je iz njega pobjegao glavom bez obzira. Svatko je krenuo kud je mislio da će izbjeći neprijateljskom kuršumu. Vidio sam kak su neprijatelji susreli mnoge grupe i vratili ih od stare i nove ceste. Ja sam s jednom svojom nevjestom krenuo oko jednog humka i sklonuo se u Luburuč-polje, gdje sam se susreo s ostalim bjeguncima, a odavde smo šumom Kratelje došli u Knežinu. Mnogi su bjegunci bili natjerani u tjesnac između Rosovače i sela Vidrića, gdje je na njih otvorena užasna pušćana vatra. I tu su mnogi izginuli. U Knežinu nas je došlo oko tri tisuće bjegunaca, s kojima sam ostao do 6. veljače o.g. i sutradan krenuo saonicama do Podromanije, a
odavle u Sarajevo. U selo Košuticu pobjeglo je sve što je ostalo na životu iz sela Oškoplje, Čukojevići, Kusturiće, Kalimanići, Babija, Rađevići, Točionici, Dindići i Plošnik, koja su sela odmetnici popalili i absolutno opljačkali. Sviet koji je iz tih sela pobjegao, jesu samo žene i ženska djeca. S njima je svima moglo biti najviše troje do četvero mužke djece. Kod mene je bilo oko 60 bjegunaca. Pričale su mi te žene, da su jedne večeri vidjele kako su jednom doveli u selu Plošniku 27 mužke djece i kako ih je jedan od odmetnika onako stojeći stavljao na svoje koljeno i klao, dok su drugi tu djecu držali za noge i ruke, a izvršilac je u to vrieme stavivši glavu djeteta na svoju lievu nadkoljenicu hvatao diete lievom rukom za
bradicu, a desnom klao. Ove su mi žene pričale još i durga čuda i zulume, izvršene nad našim svietom, koje nisu od suza i grčevitog plača mogle ni izpričati. Napried su navedene moje rieči i pripravan sam po potrebi na njih i zakletvu položiti." Hadžiomer Hadžić, v.r. Perovođa Mila Mihaljević

Iz ovog izvješća vidimo, da su četnici-komunisti napali sela Oškoplje, Čukojevići, Kusturiće, Kalimaniće, Babiju, Rađeviće, Točionice i Dindiće i opljačkali sva ova sela, a zatim ih zapalili. Kakva su sve zvjerstva radili četnici-komunisti, vidi se po tome, što su na tisuće Hrvata onoga kraja, budući su bili nenaoružani, bježali glavom bez obzira da spase svoje živote!

POKOLJ HRVATA MUSLIMANA U KOTARU LJUBINJE

Četnici-komunisti izvršili su 15. lipnja 1942. veći pokolj Hrvata muslimana u kotaru Ljubinje. Toga su dana poklani i bačeni u jamu:
Džafer Zelenterović
Hasan Mušić
Bećir Mušić
Ibro i Fata Sinanović
Fata Salman
Vera Salman
Salko Sadžak
Adem Sadžak
Melka Sadžak
Mustafa Krehić
Halil Taslaman
Saćir Taslaman
Omer Taslaman
Suljo Kurtović
Zahir Kurtović
Halil Malohodžić
Zahir Malohodžić
Sulfo Malohodžić
Omer Žuštra i supruga
Gjulsa Žuštra
Velija Žuštra
Ahmed Malohodžić
Bećir Burek
Hata Elezović
Mujo Šerak
Mušan Serdarević
Ahmed Šerak
Ramo Kajimović
Osman Kadić
Meša Gubelić
Gjulsa Gubelić
Sala Gubelić
Hamida Gubelić
Ajkuna Gubelić
Meka Gubelić
Meša Mekić
Osman Mekić
Mujo Sinanović

Ibro Sinanović
Halil Berberović
Murat Malohodžić
Avdo Šarić
Huso Soldin
Suljo Kurtović
Mujo Zelenterović
Meho Zelenterović
Salko Hamzić sa ženom i troje djece
Pemba Grozdanić
Alija Sadžak
Ibro Bašić
Saja Mrgan
Nura Mrgan
Hasan Sadžak
Selim Čenam
žena Adema Berberovića i dvoje ženske djece

Zločinačka četničko-komunistička banda usmrtila je osim toga i bacila u jamu, nakon što ih je spalila pomoću petroleja, ove Hrvate i Hrvatice muslimane:
Asima Bakšić
Zinetu Bakšić
Fatimu Bakšić
Hatu Bakšić
Pašanu Bakšić
Elviju Bakšić
Esmu Bakšić
Saćira Bakšića
Fatimu E.Bakšić
Hamzu Bakšić, staru dva mjeseca
Rifatu Serdarević
Hajiru Serdarević
Hatidžu Serdarević
Džehu Vigjen
Osim toga bačeni su u jamu, ali su se spasili, Enver Bakšić, Sulejman Bakšić, Begana Bakšić, Munta Žuštra i Fatima Bakšić, Jusufova.
Nadalje su ubijeni od četničko-komunističke bande:
Tahir Salman
Adem Burek
Adem Šerak
Ramo Šerak
Ferid Šerak
Mujkan Pločić i još dvie osobe.
Zločinci su ovom prilikom Ahmedu Šeraku prije nego su ga umorili odrali kožu i grozno ga mučili. Isto tako iznakazili su nožem Murata Malohodžića.

U ovom velikom pokolju sudjelovali su kao krvnici:
Rade Šalavarica, listonoša,
Dušan Kostić, bez zanimanja, Mile Kostić,
Miloš Tuholj,
Pero Tuholj,
Bogdan Sorajić,
Četo Tuholj,
Miroslav Šparavalo,
Vlado Slijepčević, svi seljaci,
te Vlado Turanjanin, porezni ovrhovoditelj,
Gojko Kozić mlađi,
Mišo Čorović, Vladin,
Branko Čorović,
Lazo Bogdanović,

Danilo Čorović, lugar,
Gligor Bogdanović i
Đorđe Đurić, svi iz kotara ljubinskog.

Za istinitost ovih podataka jamče: Alija Serdarević, Alijin i Omer Dizdarić, Ahmetov, koji su zapisnik i podpisali.

Priredio: R. Horvat / HRsvijet

Vezani članci:

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (I.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (II.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (III.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IV.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (V.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VI.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VII.dio)