Hrvatska nogometna reprezentacija, njezino vodstvo, stručni stožer, igrači i navijači na briljantan su način odradili operaciju EURO 2012. Naravno, to mnogima u zemlji i  inozemstvu, nikako nije išlo u prilog, pa je tražen, i naravno nađen, modus kako bi ta priča trajala što kraće. Nekoliko krivih sudačkih procjena „djelitelja pravde“ kojeg i u njegovoj zemlji, zbog prljavog posla koji obavlja, počesto čuva policija, i priča o jednoj nogometnoj momčadi s izrazitim domoljubnim nabojem je završena.

Međutim, pogrešno je vjerovati kako je njemački bankarski službenik Wolfgang Stark „sasjekao“ vatrene za interes „elfa“, „furije“, „gordog albiona" ili bilo koje druge nacionalne momčadi. Prije će biti da je Stark samo okončao ono što su prije njega pokušali mnogi drugi, uključujući i Željka Jovanovića, dobro poznatog „ministra športa na rubu znanosti“.

Mi Hrvati prečesto olako zaboravljamo događaje iz bliske prošlosti. Tako su zasigurno mnogi od nas zaboravili kako se unutar Hrvatske godinama pokušava stvoriti negativna klima oko nogometne reprezentacije. Istina, ne plasira se to tako izravno, nego se kao povod koriste Mamić, Marković, Bilić, Štimac, Šuker, navijačke skupine i mnogi drugi. Međutim, iza toga su skriveni napadi na nogometnu reprezentaciju i Dinamo, dva glavna nogometna proizvoda koja Hrvatska ima.

Ne treba ići daleko u prošlost da bi se prisjetili napada dijela hrvatskih medija na izbornika Slavena Bilića. Podsjećanja radi, potražimo dakle što su ti mediji pisali o reprezentaciji pred odlučujuće kvalifikacijske susrete, a što pred sami odlazak na EURO u Poljsku. Prisjetimo se i izjava aktualnog ministra Željka Jovanovića „o isušivanju močvare“ i „pljuvanju onog što vidiš pred ogledalom“, kao i izjava i pritisaka uperenih protiv Vlatka Markovića, te se zapitajmo da li se uistinu bio potreban takav pritisak na vodstvo HNS-a i reprezentaciju neposredno pred odlazak na ovogodišnji EURO?

>>Navijači Dinama: Željko Jovanović se ponaša kao da je predsjednik SKJ

Naravno, većini nacije nije! Isto kao što im nisu bila potrebna niti kontroverzna splitska i zagrebačka okupljanja nekoliko desetaka ili stotina pojedinaca koje milijunima drugih žele nametnuti svoj osobni svjetonazor, zbog čega ih, uzgred kazano, nitko ne ugrožava, niti ih poziva „da stanu pred ogledalo i pljunu ono što vide“. Ipak, čini se kako su jedno i drugo potrebni aktualnoj vlasti, ili pak jednom njezinom djelu. Kao što su im, sudeći prema određenim spoznajama, potrebni i huliganski ispadi koji se sad pokušavaju pripisati hrvatskim navijačima.

Već na prvom nogometnom ogledu, onom s Ircima, bilo je više nego očito kako Hrvati i dalje žive trendove, koje najveći dio današnjih europskih moćnika, kao i njihovi poslušnici u Hrvatskoj, želi proglasiti nazadnima. Svi oni koji se prisjećaju intoniranja Lijepe naše uoči sva tri susreta na EURO-u shvatiti će o čemu govorim. Ono što se događalo tijekom ranijih natjecanja, a pogotovo tijekom SP u Francuskoj i EP u Austriji i Njemačkoj, dogodilo se i uoči susreta s Ircima, Talijanima i Španjolcima. Po petnaestak tisuća grlatih Hrvata, zajedno sa svojim reprezentativcima i stručnim vodstvom nacionalne vrste, nošeni nekim osobitim domoljubnim nabojem pjevali su nacionalnu himnu. Naravno, stratezima anacionalne Europe takvo ponašanje predstavlja smetnju. Kvari im nakane i planove. Upravo zbog toga su hrvatski navijači posebice apostrofirani u izvješćima i izjava čelništva UEFA-e a ne Ruski i Poljski, koji su u međusobnim okršajima uspjeli demolirati četvrtinu poljske prijestolnice.

Promatrajući čitavu ovu sliku, sve sam skloniji tvrdnjama onih koji smatraju kako su upravo zbog toga na put u Poljsku krenuli i oni huligani čijim su pothvatima popunjene policijske kartoteke. Sklon sam također vjerovanju da su zahvaljujući upravo njima u teren krenule „baklje i banane“, da bi odmah zatim „ugledni“ analitičari mogli pozvati na naručena obračunavanje sa „huliganima, neoustaškim elementima i sličnim nazadnjacima koji reprezentaciju koriste kao poligon za svoje mutne rabote“, što su naravno i učinili.

Međutim, tvrdnje čelnika UEFA-e i djela hrvatskih medija u stranom vlasništvu dijelom je demantira sama poljska policija, utvrdivši kako je baklje u teren zapravo bacio jedan ruski navijač, što samo po sebi otvara mnoga druga pitanja. Međutim, nitko se ne želi baviti procjenama, niti istragama, od kud pirotehnikom oboružan „ruski navijač“, među našim navijačima. Još se manje želi istražiti tko su kreatori i financijeri operativnih akcija: „ruski navijač među Hrvatima“, operacije „banana“, kao i nesmetanog odlaska u Poljsku osoba sa podebljim policijskim dosjeima.

>>Urota protiv Hrvatske? - Poljska policija: Rus je bacao baklje s naše tribine - Hrvati nisu krivi!

Činjenica je isto tako da je HNS u posljednjih desetak godina, zbog huliganskih ispada, platio kazni preko milijun eura. I u ovom slučaju, zanimljivo bi bilo provesti neovisnu istragu te utvrditi tko je, i s kakvim motivima, „motivirao“ i financirao te iste huligane, usmjeravajući ih na aktivnosti koje će blagajnu HNS-a oslabiti za koji milijun te istodobno dati povoda domaćim anacionalnim zagovornicima novog svjetskog poretka za otvorene napade na nogometnu vrstu kao jedan od posljednjih nedirnutih bastiona nacionalnog jedinstva.

Naravno, sve su to javne tajne među nama Hrvatima. Manje-više, poznato je tko te huligane plaća i za koje političke grupacije odrađuju prljavi posao, da bi odmah nakon njihovih naručenih ispada bile pokrenute već dobro poznate kampanje i zahtjevi za smjenama na čelu Dinama i krovne nogometne kuće u Hrvata, te zazivalo sankcioniranje onih  koji pjevaju ustaške pjesmice i uzvikuju pokliče u čast Ante Pavelića.

>>Milanović po starom receptu: Za izgrede u Poljskoj odgovorni šovinisti, ekstremni desničari i ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza

Kad ovako posložimo procese i najnovija događanja postaje vidljivo vidimo kako je „ministar športa na rubu znanosti“ traljavo odradio povjerenu mu preventivnu zadaću. Da je kojim slučajem, prije početka EURO-a uspio „razbucati“ vodstvo HNS-a i stručni stožer Vatrenih onda bi atmosfera u prva tri susreta koja su izabranici Slavena Bilića igrali u Poljskoj bila puno manje euforična i nacionalno obojena. U tom slučaju i rezultati izabranika Slavena Bilića zasigurno ne bi bili impresivni pa na koncu ni vodstvo UEFA-e ne bi bilo prinuđeno angažirati jednog bankovnog službenika kako bi nanio poraz Bilićevim izabranicima i neporažene ih poslao u Hrvatsku

Pobogu, kako bi anacionalna Europa mogla dozvoliti da je u viteškoj igri, što nogomet zasigurno jeste, pokori nacionalna euforija i nogometno znanje tamo nekih Hrvata!?

Zbog toga je angažiran Wolfgang Stark, kad već Željko Jovanović i njegovi drugovi, kojima su zagrebački i splitski „Pride“ puno miliji od nacionalne nogometne vrste, nisu uspjeli realizirati povjerenu im zadaću!

Ukoliko priču postavimo na ovaj način onda teze o huliganskom karakteru hrvatskih navijača, zbog kojih se UEFA navodno morala riješiti Vatrenih, postaju potpuno deplasirane. Pogotovo ako uzmemo u obzir kako su oni koji sada kritiziraju ponašanje tih istih huligana imali na raspolaganju sve moduse kako bi ih onemogućiti u odlasku u Poljsku. Međutim, njima je cilj očito bio drugačiji…!

Na koncu, UEFA je „oprala ruke“ od Wolfganga Starka. Hoćemo li i mi „oprati ruke“ od onih pojedinaca i skupina koji godinama čine ono isto što je u ponedjeljak navečer učinio bankarski službenik iz Landshuta?

Ilija Zovko