Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IX.dio)
"Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države", puni je naziv knjige obrađene i tiskane po nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u lipnju 1942. Knjigu je na temelju raspoloživog gradiva o zločinima četnika i komunista tiskana u nakladi Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog zavoda.
Sagledavajući fakte iznesene u ovoj knjizi dolazi se do zaključka kako izjave Ive Josipovića, Stjepana Mesića i čitavog niza političara o četničkom pokretu jednostavno ne odgovaraju povijesnim činjenicama
Stoga ćemo, ne ulazeći u neodrživost određenih političkih procjena koje knjiga sadrži, u nekoliko nastavaka prenijeti najzanimljivije dijelove spomenute knjige, i to bez redakcijskih zahvata na izvornom tekstu.
UBIJANJE HRVATA MUSLIMANA U RUDU KOD VIŠEGRADA
Mustafa Jarkoč, pok. Saliha, rođen 1912. u Gaočićima, kotar Višegrad, koji se od četnika spasio pobjegavši u Sarajevo, izjavio je 22. siečnja 1942. u zapovjedničtvu Vojne krajine u Sarajevu u zapisnik ovo o četničko-komunističkim zlodjelima u selu Rudo kod Višegrada: "Kada su četnici osvojili Rudo, s njima su došli od domaćih Đorđe Mandić, Rajko Jakovljević, Joso Barbarac, Petar Starovlah, Slavko Popović, Gojko Vuković, Vaso Mikavica, Desimir Jakovljević, Vitomir Čedo i Branko Perirčić, Zdravko Teodorović, Mlađen Peričić, i mnogi drugi. Ovi partizani otišli su nakon osam dana u Rogaticu. Iza toga je Đorđe Mandić organizirao svoje oružnike, koji su počeli maltretirati i pljačkati muslimanski sviet, a ubili su Mustajbega Resića i ženu, Huseinbega Dolića, Husu Lagumđiju i njegova sina Mehmeda, a zapalili kuće svih vidjenijih muslimanskih familija i u Rudome i selima, te orobili sve njihove imetke, a osim toga maltretirali njihove žene i djecu. Tražili su Sefka Hadrovića i Mehu
Dostovića, koji su brdima i dolinama bježali do Mioča, gdje ih je primietio učitelj Savić, zapovjednik Mioča. Ovaj je izdao naredbu svojim ljudima, koji su ih uhvatili kod tunela poubijali te bacili u vodu. Napried navedene su sve moje rieči, na koje mogu priseći.
Jakoč Mustafa, v.r.
KRVOPROLIĆA U SREBRENICI I OKOLICI ZA VRIEME ČETNIČKOKOMUNISTIČKE VLADAVINE
Među gradovima i selima jugoiztočne Hrvatske u pograničnom području zapadno od rieke Drine stradala su mnoga veća i manja mjesta za vrieme četničko-komunističke vladavine, kojom je ravnao jedan viši srbijanski častnik. Mnogo je stradalo stanovničtvo grada Srebrenice i okolna sela. Točan broj Hrvata, koji su ubijeni u Srebrenici i okolici, nije se još uviek mogao povjerenstveno ustanoviti, jer su lešine poubijanih pokopane raztrakano kojekuda, pa i u šumama tako, da im se ne može ući u trag. U tom ubijanju i mrcvarenju Hrvata toga kraja sudjelovali su brojni četnici-komunisti, koji su stigli naoružani iz Srbije preko Drine.
O danima strahovlade u Srebrenici i okolici izjevio je Muharem Đozić Abidov, rodom iz Srebrenice, u
zapisnik sastavljen 27. siečnja 1942. sliedeće:
"18. kolovoza 1941. zauzeli su četnici-komunisti Srebrenicu. Prilikom ulazka četnika u Srebrenicu, bilo ih je oko 3000. sa oružjem bilo ih je oko tisuću. Vođa četnika bio je jedan srbijanski oružnički bojnik. Četnici su odmah postavili svoju vlast i odredili za komadanta Tošića, bivšeg učitelja i rezervnog poručnika. Odmah su oduzeli i opljačkali sve namirnice iz trgovina pobjeglih muslimana. U pojedinim selima oko Srebrenice silovali su ženski živalj, osobito djevojke. Kada su četnici zauzeli Srebrenicu, ubili su oko deset muslimana. Dana 5. siečnja 1942. došao je Rajko Čelonja iz sela Birča, kotar Vlasenica, sa još oko 400. četnika i u Srebrenici su ubili oko 25. muslimana. Za vrieme bavljenja četnika u Srebrenici poubijano je i odvedeno u šume i bačeno u jame oko tisuću ljudi, a vjerojatno i više. Prilikom njihovog rada u Vlasenici osnovao je Asim Dabić, trgovac iz Krama kod Vlasenice, u samoj Vlasenici tzv. Vladu iztočne Bosne, kojoj je bio sam na čelu, a rečeni oružnički bojnik zapovjednik svih četa, i operirao prema Višegradu, Rogatici, Zvorniku i Kladnju te Foči. Taj bojnik sporazumio se je sa Čičom (vođa komunista na Romaniji) i imao je
Čiča zadatak braniti frontu od Sarajeva prema Vlasenici i Srebrenici, da hrvatska vojska nebi oslobodila ove varoši, a hranu i municiju dobivao je iz Srebrenice, kamo je dolazila iz Užica. Iz Užica su je slali srbijanski partizani, jer se je spomenuti bojnik s njima sporazumio."
MRCVARENJE HRVATA MUSLIMANA I BACANJE ŽIVIH U PONOR U KOTARU BILEĆE
Zločinačko mahnitanje četnika-komunista pogodilo je i hercegovačka sela Đeč i Šakotić, obćina Plana, kotar Bileće. Tu su četnici pokazali u punoj mjeri svoje zvjerske osebine. Evo što nam o tome kažu svjedoci: Huso Čatović, Hrvat musliman, star 58. godina, seljak iz Đeča, obćina Plana, izjavio je u zapisnik Krilnom oružničkom zapovjedničtvu u Bileću 29. listopada 1941. kao očevidac borbe s četnicim-komunistima kodsela Đeča: "Vidio sam kako su četnici-komunisti Vukoja Rajko, Vaso Božo i Vukoja Nikola iz sela Pađana izvadili Hasanu Čatoviću drvetom oba oka. Saćiru Čatoviću odrezali su uho i uboli ga kolcem. "U isto vrieme uhvatio je Božo Vukoja Husniju Čatovića te ga ubio na mjestu udarcima kundaka. Za sudbinu obitelji Muse Čatovića (4. člana), Avde Čatovića (7. članova), Muše Čatovića (10. članova), Saćira Čatovića (6. članova), Zulfe Čatovića (5. članova), Hašila Čatovića (5. članova), Ibre Čatovića (6. članova), Murata Čatovića (3. člana), Bećira Čatovića (3. člana), Tahira Čatovića (8. članova) i Mehmeda Čatovića (12. članova), Begana Čatovića (2. člana), Džafera Čatovića (1. član) i Osmana Čatovića (5. članova) ne zna se. On je vidio kako je četnik Vaso Vukoja odveo Džafera Čatovića u zapaljenu kuću i ovaj je u njoj izgorio. Svima su opljačkali i popalili kuće i odtjerali stoku. Ibro Čatović, star 49. godina iz sela Đeča, izjavio je u zapisnik kod istog oružničkog zapovjedničtva u
Bileću, da je vidio kada su spomenuti četnici-komunisti, među kojima je bio i učitelj Rajko Milošević, uhvatili Čatovića i s njime 23, sve Čatoviće, Zečeviće te Barijamoviće iz sela Orahoviće, Fatnice, Prisoja i Bjelana te sve povezali jednim konopcem i potjerali ih na Meku grudu te ih svezane počeli bacati u jamu. On je bio vezan zadnji i sa svoja tri druga odkinuo se i pobjegao. Ostali su bačeni u jamu zvanu "Vrložina golubinka". "Među bačenim u jamu poznajem: Drmu i Bećira Čatovića, Mušu, Husu, Ferata, Salku, Avdu, Zeću i Osmana Bećira, Alila Telarevića, Derviša Telarevića i Zeću Telarevića, te Avdu Bajramovića". Began Avdić, star 36. godina, iz sela Šakotića, obćina Plana, iznosi u zapisnik, da je bio očevidac u
borbama sa četnicima-komunistima od 26. -27. kolovoza kako su ovi, među njima Gavrilo Samardžić i Vojko Nedžo, njihov vođa Danilo Babić, uhvatili oko 38. ženskih i djece te ih doveli kod Dušana Popare na Planu te porezali kose, a nekima vadili oči, skidali ih do gola, te iste odvodili do goruće kuće Salka Avdića, te sve ženske pobacali u vatru. Nadalje je vidio kako su četnici Spasoje Samardžić i još devetorica doveli petero
djece u starosti od 4-15 godina, među kojima poznaje Sajka Avdića, Ibru Asima, Ragiba i Husliju Avdića, te Sajku izvadili oči i bacili u jamu, a ostalim izvadili oči, poklali ih i ostavili na zemlji."
NIZ TEŽKIH ZLOČINA KRVOLOČNIH ODMETNIKA
Zapovjedničtvo II. pješačke divizije u Bihaću izviestilo je 12. prosinca 1941. zapovjedničtvo I. domobranskog zbora, da su Muharem Hajdarović, trgovac, i Vahid Nesimović, seljak, koji su 8. prosinca u ponedjeljak krenuli iz Jezerskog preko Lusine državnom cestom u Otok, dočekani na 3. kilometra od Otoka od trojice naoružanih četnika-komunista. Ovi su ih opljačkali do kože, ubili ih noževima na zvjerski način, Hajdareviću su srdce izčupali iz grudiju.
POGIBIJA TRIDESETORICE HRVATSKIH ORUŽNIKA I DOMOBRANA U KOTARU KNIN
Dana 1. kolovoza 1941. prilikom napadaja na oružničku postaju Krupa ubili su četnici-komunisti oružničkog vodnika Lovru Balenovića, oružnika Juru Rajčića i Josipa Bikića, te pomoćne oružnike Juru Tomića, Stjepana Krnjaka, Vida Posavca, Juru Grčića, Vladimira Hemulu, Miju Martona, Martina Goluba, Josipa Kažića, Nikolu Kažića i Ivana Pavića. Njihova mrtva tiela bacili su u krečanu i zatrpali ih.
Dana 29. srpnja 1941. napali su četnici-komunisti oružničku postaju Plavno kod Knina te ubili oružnike: Šimu Bačića, Luku Šćerbašića, Matu Lukanca i Tomu Bezuka. Dan kasnije napali su u selu Polači kod Knina i poubijali oružnika Ivana Runju i domobrane Milu Budžeta, Nazifa Porića, Đuru Pozdrijana, Stjepana Božića i Matu Šušića.
Dana 9. listopada napali su četnici na putu Knik-Kijevo kod sela Krčića samovoz u kome su bili i pri tom izgubili život: Milan Sučić, Filip Plazanić, Vučemilović-Franić, Božo Martinov, Ivan Galić, Jure Bojević-Zrnjić i Bože Milković, svi iz Vrlike, kotar Sinj.
POGIBIJA HRVATSKE SELJAČKE OBITELJI MRAVUNAC U BLAGAJU
Dana 5. svibnja 1941. u noći oko 11. sati, došli su prema opisu, danom od Kate Mujić iz Blagaja, kotar Slunj, četnici-komunisti u kuću Jose Mravunca. Tu su se najprije zadržali neko vrieme u razgovoru sa ženom i djecom Jose Mravunca rekavši, da čekaju Josu da ih preveze preko Korane. Tada su najednom udarili jedno mužko diete, staro šest godina, kolcem po glavi, 16. godišnjeg sina su zaklali, a onda ih oboje bacili u Koranu. S njima su bacili u Koranu živu kćerku Jose Mravunca Milku, koja se spasila. Zatim su ubili Maru Mravunac, a dočekavši Josu odvukli su ga u šikaru i zaklali.
"PLAĆU TRAŽI OD USTAŠA"
Zapovjedničtvo Vojne krajine u Sarajevu izvješćuje 2. prosinca 1941. Ministarstvo hrvatskog domobranstva u Zagrebu: "Koncem kolovoza 1941. pronađena je na Podromaniji iztočno od Sarajeva iznakažena lešina jednog nepoznatog domobrana. Četnici-komunisti su istoga skalpirali, razsjekli mu grudni koš, odsjekli spolne organe a na trbuhu nožem izrezali: "Plaću traži od ustaša". Prilog snimka. Zapovjednik pukovnik.
JEZOVITO UMORSTVO JEDNOG HRVATA MUSLIMANA
Zapovjedničtvo Vojne krajine izviestilo je 2. prosinca 1941. Ministarstvo vanjskih poslova o sliedećem: "10. studenog 1941. rekviriran je luksuzni samovoz marke "Hansa"br. 659. i vlastniku istoga Ibrahimu Latiću zapovieđeno je, da vozi četiri naoružana domobrana koji su pratili transport hrane iz Sarajeva za našu posadu u selu Mokrom. Izpred Mokrog kolona je napadnuta od četnika i razpršena. Ibrahim Latić je ranjen u prsa i bježao je ranjen natrag, ali je nakon kraćeg vremena klonuo. Tu su ga četnici uhvatili i straga na vratu preklali, skalpirali mu kožu s glave i odrezali mu spolne organe." P. n. glavara, pročelnik, glavno-stožerni pukovnik Verić, v.r.
UNIŠTAVANJE HRVATSKIH DOMOVA U OBĆINI GLAMOČ
Obćinsko poglavarstvo u Glamoču izviestilo je dopisom od 5. siečnja 1942., broj 4616/41. ustaški logor u Glamoču, da su popaljena sela ove obćine: Isakovci, Radaslije i Čosije, i to: u Isakovcima 24. muslimanske stanbene kuće, u Radaslijama 5. katoličkih, u Čoslijama 15. katoličkih, a osim toga i gospodarske zgrade spomenutih seljačkih domova. Ove paleže izvršili su četnici-komunisti u medjuvremenu od 10. travnja 1941. do početka siečnja 1942. Izvješće je proviđeno žigom obćinskog poglavarstva Glamoč i podpisano od bilježnika i povjerenika obćine. Obćinsko poglavarstvo u Vaganu, kotar Glamoč, izviestilo je 31. XII. 1941. službeno da su u selima ove obćine od četnika spaljene ove kuće:
U selu Odžaku jedna katolička i jedna muslimanska,
U selu Halapić 3. katoličke
U selu Mlinište 2. katoličke
U selu Mladašković 36. muslimanskih
U selu Opačić 35. muslimanskih kuća.
Osim toga spaljena je željeznička i oružnička postaja u Mliništu te parna pilana Klosen, u svemu 87. grada. Ove zgrade uništili su četnici u vremenu od 10. travnja do početka mjeseca prosinca 1941
MUČENIČKA SMRT LUGARA NIKOLE LJESKARA U KESTENOVCU
Oružnička postaja Krstina izviestila je 28. listopada 1941. u Ministarstvo hrvatskog domobranstva o groznom umorstvu lugara Nikole Ljesara u selu Kestenovcu, obćina Krstina. "Dana 21. rujna 1941. obkolili su četnici-komunisti u selu Kestenovcu, obćina Krstina lugare imovne obćine Cetin-grad Milu Grdića, iz sela Ruševice, obćina Cetin-grad, i Nikolu Ljesara, starog 28. godina, iz sela Grabovsko, obćina Cetin-grad. Lugar Mile Grdić počeo je bježati, ali su ga četnici-komunisti u biegu iz pušaka ubili. Lugara Nikolu Ljesara uhvatili su živog, svukli ga do gola, svezali mu ruke i noge i uškopili ga. Izrezali su mu najprije spolne organe, zatim mu sjekli prste na rukama i tako ga mučili, dok je davao znakove života. Zatim su lešinu odvukli u neko grmlje i tamo zatrpali granjem. Tvrdi se da je kod istog ubojstva bio i vođa četnika-komunista bivši poručnik Rakinić." Za zapovjednika postaje, vodnik Ante Šimić, v.r.
POPALJENE HRVATSKE KUĆE U TAVIJI KOD BOS. KOSTAJNICE
Zapovjedničtvo I. hrvatske oružničke pukovnije izviestilo je dopisom broj 2334 Ravnateljstvo za javni red i sigurnost u Zagrebu, da su četnici, njih oko 2 000. napali 22. kolovoza 1941. selo Tavija u blizini Bos. Kostajnice i zapalili 22. hrvatske kuće.
POUBIJANI ZAROBLJENI ORUŽNICI U LUKAVCU, KOTAR NEVESINJE
Dana 25. lipnja 1941. napali su četnici-komunisti oružničku postaju Lukavac, kotar Nevesinje, razoružali oružnike i zatim strieljali Milana Matlekovića, Rudolfa Švajgera, Josipa Martona, Pavla Matoševića, Stjepana Pongraca i Josipa Winterbergera. Njihova mrtva tiela nađena su tri dana kasnije između sela Odžaka i Nevesinja. Tu je nađen i pomoćni oružnik Antun Lorenc, težko ranjen. On je izjavio, da su četnici-komunisti, kojih je bilo više stotina, njih razoružali i odmah nakon toga odvojili kaplare Iliju Zovka, Ramadana Bjedića i domobrana Franju Grizela, da ih strieljaju. On misli da su ih strieljali, ali na kojem mjestu ne zna. Za sudbinu ostale četvorice oružnika nije znao ništa reći.
ČETNIČKO ZVJERSTVO NEDALEKO GLINE
Kotarska oblast u Glini izviestila je Ravnateljstvu za javni red i sigurnost svojim dopisom od 6. rujna 1941. broj 359 sliedeće:
"Jučer, 5. rujna 1941. prije podne došao je iz Gline Jozo Žinić, u obližnje selo Majske Poljane, obćina Kukinac, u namjeri da tamo nabavi stoku za klanje. Nekako oko 9. sati napadnut je Žinić od dvojice četnika, naoružanih vojničkim puškama, od kojih je u jednom prepoznat Milan Bunić, rodom iz sela Velikih Šušnjara, obćina Kraljevčani. Svoje djelo izveli su na zvjerski način tako, da su Žinića najprije vezali lancem, a po tome nožem izrezali. Razparali su mu trbuh tako, da su crieva izpala iz utrobe, a osim toga izrezaše mu na više mjesta lice. Težko ranjeni Žinić umro je dva-tri sata kasnije u najgroznijim mukama."
GNJUSNI ZLOČIN ODMETNIKA U SELIMA KLJENKU I VRIECI, KOTAR STOLAC
Dana 9. srpnja 1941. izvršili su četnici-komunisti-prema izjavi, koju je dao Hodža Habi Pejković iz Perkovića, kotar Stolac-dva grozna zločina, jedan u selu Kljenku a drugi u selu Vrieci, kotar Stolac. Spomenuti Hodža Habi Pejković, koji je došao na mjesto ovih zločina radi pokopa žrtava, našao je ubijenu Nuru Novaković iz Kljenka, kako leži mrtva na leđima. Lieva joj je noga bila potpuno smrvljena, zubi izbijeni, a izpod grla je bila preklana. Ubijenog Muru Murata, iz sela Hatelja, koji je bio pošao posjetiti svoju obitelj, našao je kako mrtav leži na leđima. Bio je ranjen u nogu, jedna mu je ruka bila prebijena, izgleda kundakom od puške, glava oguljena, donja mu vilica odrezana uši i nos također odrezani, a oči
izkopane. Hodža Habi Pejković dao je svoj izkaz 26. srpnja 1941. pred Muhamedom Brezić-Alićem, Osmanom Djulejom i Osmanom Jašarevićem.
DVIE NJEMAČKE OBITELJI POGINULE OD ČETNIČKO-KOMUNISTIČKE RUKE
28. rujna 1941. napali su komunisti kuću gradonačelnika Krčedina Jakoba Zimmera, htijući se njega domoći jer je bio poznati protivnik komunista. U kući su našli međutim samo ženu Johana Schnepfa, sluge Jacoba Zimmera, i njezino troje djece Filipa, Johana i Adama. Oni su napali siromašnu ženu stajskom lopatom i tako je izudarali, da je podlegla ranama. Isto tako su ubili njezinog sina Filipa, starog sedam godina. Drugi sin, petogodišnji Adam, nađen je s presječenim grkljanom, dok je trogodišnji Johan nađen u krevetu razmrskane glave. Častnik za vezu kod vojničkog zapovjedničtva Srbije izviestio je u studenom 1941. Njemačko poslanstvo u Zagrebu o ovom zločinu četnika-komunista u blizini Bieljine:
"U noći od 18. - 19. studenog, odprilike tri kilometra udaljeno od Bieljine umoren je Julius Mohm i njegova supruga Helena, oboje pripadnici njemačke narodnostne grupe. Pri tome su im opljačkana odiela. Žrvtama su ubojice prerezali grkljan, a gospođi Heleni zarezali su nožem i desno oko. Kao ubojice dolaze u obzir komunističke i četničke bande, koje se zadržavaju u blizini Bieljine, a koje se vjerojatno sakrivaju u
okolnim srbskim naseljima, gdje ih zaštićuju." Baisner, SS Sturmbannfuhrer. Dne 25. veljače 1942. našla je oružnička obhodnja postaje Cavtat u selu Duboka Ljuta umorenog jednog njemačkog državljanina Paula Thiela u njegovom stanu. Kod umorenog nađena je jedna cedulja, na kojoj je
pisalo: "Smrt izdajicama, smrt fašizmu!" Ovo umorstvo izveli su partizani.
Priredio: R. Horvat / HRsvijet
Vezani članci:
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (I.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (II.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (III.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IV.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (V.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VI.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VII.dio)
-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VIII.dio)