"Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države", puni je naziv knjige obrađene i tiskane po nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u lipnju 1942. Knjigu je na temelju raspoloživog gradiva o zločinima četnika i komunista tiskana u nakladi  Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog zavoda.

Sagledavajući fakte iznesene u ovoj knjizi dolazi se do zaključka kako izjave Ive Josipovića, Stjepana Mesića i čitavog niza političara o četničkom pokretu jednostavno ne odgovaraju povijesnim činjenicama

>>Sabor i Vlada pokrovitelji velikosrpskog lažiranja povijesti na Šaranovoj jami: Pupovac izaslanik Sabora a Goldstein Vlade

Stoga ćemo, ne ulazeći u neodrživost određenih političkih procjena koje knjiga sadrži, u nekoliko nastavaka prenijeti najzanimljivije dijelove spomenute knjige, i to bez redakcijskih zahvata na izvornom tekstu.

DVOSTRUKO UBOJSTVO U SELU KRMINE, OBĆINA KRUPA

Dana 5. rujna 1941. došlo je u selo Krmine, obćina Krupa, deset naoružanih četnika-komunista i tražili su Jovana Igarića, da im dade hrane. Kad je ovaj odgovorio da hrane nema, četnici su ga htjeli ubiti, ali mu je uspjelo pobjeći. Kod njegovog susjeda Ljuboje Čolića zatražili su četnici-komunisti da im dade večeru. Ovaj je to odbio rekavši, da nema hrane. Zatim su zahtievali da pođe s njima u planine, ali je ovaj to odklonio. Kada su ga četnici htjeli silom odvesti, on je štapom udario jednog četnika po glavi. Četnici su ga nato ubili iz pušaka. Od izpaljenih naboja ubijen je i dječak Milorad Vuković, a Luka Čović i Lukina
žena Stevanija teže su ranjeni.

U KOTARU VIŠEGRAD POUBIJANO VIŠE TISUĆA HRVATA

Kotarski predstojnik Amir Ploskić podnio je 29. ožujka 1942. ovo potresno izvješće o nečuvenim nasiljima i zločinima koje su izvršili četnici-komunisti u kotaru Višegrad. U izvješću se veli: "Pučanstvo ove oblasti proživljuje danas najcrnje dane u svome životu. Sela popaljena, pučanstvo umire od gladi i bolesti po ulicama Višegrada, u koliko je izbjeglo iz svojih seoskih domova u grad. Do danas je u ovom kotaru poubijano do 6 000. Hrvata muslimana i katolika. Ta se brojka stalno povećeva. Na koji se način uništava naše pučanstvo od strane četničko-komunističkie akcije primjera radi navodi se samo ovaj  slućaj: U selu Brokanu, kotar Višegrad, sakupljene su u mjesecu prosincu godine 1941. u jednu kuću 82. osobe. Nakon toga su u kuću bačene bombe. Kuća je kasnije zapaljena i u njoj su izgorjele 82. osobe. Ovakovih nedjela i sličnih od strane spomenutih ima bezbroj."

POKOLJ HRVATA MUSLIMANA U SELIMA OCRKAVLJE, RATAJE, MREŽICA I JABUKA

Veliki župan Velike župe Vrhbosna g. Kapetanović, podnio je dne 16. siečnja 1942. ovo izvješće podpredsjedniku vlade dru Džaferu Kulenoviću: "Kotarska izpostava u Kalinovcu dostavlja 13. prosinca 1941. sliedeće: Prema dobivenim izvješćima četnici nemilosrdno zlostavljaju, ubijaju i pljačkaju sva sela kotara fočanskoga, a i sam grad Foču. Izpostava je dobila izvješće, da su četnici u obćini Miljevini i to u selima Ocrkavlje, Rataje, Mrežica i Jabuka ubili za 6. dana 75. muslimana. O samom gradu Foči manjkaju podatci. Znade se toliko, da su četnici zapalili više muslimanskih kuća. Velike kuće i radnje oko stanice zapaljene su, a tako i neke bolje kuće i u gradu. Radnje u Donjem polju kod mosta Drine opljačkane su. Četnici, kada su zauzeli Foču, vršili su u svakoj muslimanskoj kući premetačinu po tri puta. Zlato, nakit, novac i vriednostne stvari oduzeli su. Podatci o drugim obćinama fočanskim manjkaju. Jedino se znade, da su četnici zapalili mnogo kuća u Ustikolini i poubijali mnogo muslimana."

UBIJANJE HRVATA MUSLIMANA U SELIMA PRAČA, LUNJE, RENOVCI, SOČICAMA I MODRIKU

Izpostava kotara Rogatica u Prači podniela je izvješće o pustošenju i zločinima, koje su četnici-komunisti izvršili u Prači u kotaru Rogatica. To izvješće, koje je po velikom županu Velike župe Vrhbosna dostavljeno podpredsjedniku vlade dru Džaferu Kulenoviću 30. siečnja 1942. glasi: "U samoj Prači stanje je očajno. Ni jedan državni i samoupravni ured ne radi, osim oružničke postaje i ove izpostave, koji tek obnavljaju svoje poslovanje. Komunisti-četnici ušli su u Praču 4. studenog između 3 i 5 sati ujutro. Odmah su preuzeli sve državne urede i ustanove i uzpostavili svoju vlast. Osmoricu ustaša i vidjenijih muslimana i katolika koji su bili ostali ovdje, odmah su poubijali, a medju njima ustaškog tabornika Hašeka, dok se je više njih posakrivalo po šumama, pećinama itd. i tako se krili do dolazka naših vlasti. Prvo su u Praču ušli komunisti, takozvani partizani. Nekoliko dana iza dolazka ove partije došli su iz Srbije i Crne Gore četnici u većem broju. Čim su došli, dali su se u sela i počeli pljačkati i ubijati veći broj viđenijih muslimana. Broj poubijanih još nije ustanovljen, samo se zna za selo Lunje, u kome su ubili 22. muslimana i jednu muslimanku, u selu Renovici 12. muslimana, u selu Sočicama oko 10. muslimana i u selu Modriku 18. muslimana, dok za druga sela još nema podataka."

POKOLJ HRVATA U SELIMA BUKVIĆI I GOLUBIĆIMA

Kotarska oblast u Kalinoviku izviestila je 25. ožujka 1942. podpredsjednika vlade dra Kulenovića o zločinima četnika-komunista u selima na području ove kotarske izpostave. U tom se izvješću veli: "Kada su partizani osvojili selo Bukvice i Golubiće, poubijali su 20 ljudi i žena. Petoricu ljudi i dvoje male djece naložili su na vatru, a mdju njima velikog narodnog dobrotvora u ovim krajevima Begana Karačića, starca od 80 godina. Dvojicu ranjenih ustaša izsjekli su poslije najvećih mučenja na komade i bacili na vatru. Pošto su opljačkali spomenuta sela, sutradan su u većini sve spalili."

MOST GROZE U GORAŽDU

Srbin Vlado Milanović Mitrov iz Sarajeva izjavio je na preslušanju kod Vojne krajine u Sarajevu dne 26. siečnja 1942. o zvierstvima četnika-komunista u Goraždu sliedeće: "Dok sam čuvao stražu na mostu, vidio sam često puta po noći, kada se malo smrklo kako četnici dovode gradjane i seljake, muslimane iz Goražda i okolice, te ih na mostu kolju i ubijaju i bacaju u Drinu. Tom se prilikom znao čuti vrisak, očajni krik, plač i molbe ubijanih. Malo sam poznavao svieta u Goraždu, pa ne znam reći tko je sve ubijen, ali mislim, da će od mene više znati moj brat Relja. Četnici su podpuno opljačkali muslimanske trgovine. Dosta je četnika bilo, koji su na šubarama imali mrtvačke glave. Kada smo pošli na položaj, išli smo pod četničkom i srbskom zastavom."

Bećir Kožo, sin pokojnog Nazifa, iz Goražda, prikazao je izjavom, danom u zapisnik na sliedeći način klanje Hrvata u Goraždu na mostu na Drini: "Nas 17. svezali su četnici-komunisti žicom i odveli na drinski most. Tu su nas klali i bacali u Drinu. Ja sam
bio sedmi po redu. Mene su povalili na most gola i onda me jedan četnik udario nožem u vrat i četiri puta po tielu. Tada su me bacili s mosta u Drinu. Žica na ruci mi je pukla i ja sam se zaustavio na mostu na gvoždju u vodi. Imao sam snage da sam se sakrio pod most, dok su sve ostale poklali i pobacali u Drinu i otišli s mosta. Bilo je to u noći po prilici tri sata po akšamu. Ja sam se vukao izpod mosta sve do zadnje kule, gdje sam skočio na suho i otišao izpod iztočne tržnice kroz groblje i preko polja kući. Na pol puta
sam pao i ostao ležati, jer sam bio nemoćan i ranjen. Nekoliko sam puta padao na sniegu, dok sam došao do kuće. Tu me je brat previo. Ja sam se skrivao. Kasnije su dolazili Luka Vrečo iz Bara i Bogdan Knezović, četnici-komunisti, da me ponovno kolju, ali su u tome bili spriečeni."

ČETNIČKO-KOMUNISTIČKA STRAHOVLADA U GORAŽDU I OKOLICI

Kotarskom sudu u Goraždu podnesene su brojne kaznene prijave zbog ubojstava i umorstava izvršenih od četnika-komunista nad hrvatskim življem. Objavljujemo neke od tih kaznenih prijava:
Kotarski sud u Goraždu
Dana 4. VI. 1942.
Od suda prisutni:
Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Nepozvana pristupa Mejira Alikavazić, žena Mujina, iz Mravinjca, i daje ovu
KAZNENU PRIJAVU
Uz četnike Ljubomira Furtula iz Mravinjca, Risto Tane, Mile i Mićo Delić,svi iz Crkvine,Bogdan Stavnjak iz Brda,Vide Furtula, žena Ljubomira, Joka Furtula, kći Ljubomira, Dejan i Uroš Begović, oba iz Kamena, činili su s ostalim mi nepoznatim četnicima, najgrdja zločinstva. Oni su bilo osobno, bilo poticanjem, ubili i poklali 29. osoba u kući Sulje i Asima Fejzića. Zatim su zapalili sve kuće, koje su izgorjele i lešine u njima. Oni su prouzročili i ubojstvo moga sina malodobnog Mustafe.
Dovršeno:
Tahirbegović, v.r.
Mejira Alikavazović, v.r.
Omersoftić, v.r.
------------------------------------------------------------------------------------
Kotarski sud u Goraždu
Dana 28. VI. 1942.
Od suda prisutni:
Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Nepozvana pristupi Dževada Hodo, žena Šerifa iz Potrkuše, koja daje ovu
KAZNENU PRIJAVU
Uz četnike Daniela Perišića, iz Tišine i Lazu Drakulu iz Oglečeva, došli su Novica i Stevo i Risto, kojih prezimena ne znam, a sinovi su Tode iz Brišta, jedne večeri do kuće Ibra Mamonje, pa su tamo pohvatali i povezali moga muža Šerifa i trojicu moje braće: Jusu, Himzu i Efema, te ih odveli u selo Dragulje. Tamo su ih mrcvarili siekući im nosove, vadeći oči, siekući bradu i guleći kožu, i napokon su ih zaklali. Dokaz: Ibro Mamonja Aganov, iz Oglečeva, Bejda Mamonja, Ibrova žena.

Tane Delić, Mile Delić i Ljubo Frtula htjeli su silovati moju sestru Dudu Čović Selimovu, staru 20. godina, a kada im to nije dozvolila, oni su je iztukli kundacima. Od tih udaraca i danas leži bolestna. Dokaz: Melća Čović, žena Ahmetova, Džehva Čović, žena Bajrova i Kada Čović, žena Omerova, iz Čovića.
Dovršeno:
Tahirbegović, v.r.
Hodo Džehva, v.r.
Omersoftić, v.r.
-------------------------------------------------------------------------------------
Kotarski sud u Goraždu
Dana 28. V. 1942.
Od suda prisutni: Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Nepozvana pristupi pred ovaj sud Almija Deševac, žena Salke iz Mravinjca, i podnosi ovu
KAZNENU PRIJAVU
Tane, Risto, Mile i Mićo Delić, sinovi Dimitrijini, iz Crkvina, te Ljubomir Furtula, pokojnog Jelisija, šef željezničke postaje u Mravinjcu, Rade i Stojko Šarac, sinovi Pere iz Krževaca, obćina Miljenska, svi naoružani kao četnici puškama i bombama, prouzročili su smrt moga muža Salka na taj način, što su ga na prevaru doveli kući, a zatim odveli i zaklali uz obalu Drine, gdje sam našla zaklanog muža Salka. Dokaz: Aiša Tvica, žena Šerifa, iz Suhotića-Miljeno
Dovršeno:
Tahirbegović, v.r.
Almija Deševac, v.r.
Omersoftić, v.r.
-------------------------------------------------------------------------------------
Kotarski sud u Goraždu
Dana 4. VI. 1942.
Od suda prisutni
Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Nepozvana pristupi Džehva Hodo, žena Rašidova iz Potrkuše, i daje ovu
KAZNENU PRIJAVU
Savo Begović, Vasikin, u družtvu meni nepoznate trojice četnika, odtjerao je moga muža Rašida na željezničku postaju u Mravinjac, gdje je bio i Ljubomir Furtula. Moja svekrva Sevda išla je i molila da spasi Rašida, ali Furtula nije htio, pa su Savo Begović i ostali odveli moga muža Rašida pod Vranjiće i zaklali ga.
Dokaz: Sevda Hodo, žena Selimova, iz Potrkuše,Hadžira Kovačević Mujrova, Fata Kovačević, žena Muratova, iz Potrkuše, Smajo Kurtović iz Vranjića i Osman Hodžić iz Vranjića. Devetnaest dana poslije ubojstva muža Rašida došao je Ljubomir Furtula s puškom u moju kuću, pa me počeo hvatati za dojke. Ja sam zapomagala, pa je Furtula otišao. Tri dana poslije išla sam u mlin, pa me je
na pruzi kod stražarnice sreo Ljubomir Furtula i rekao mi: "Ti bi se trebala meni podati kao žena jer si mlada,ako nećeš milom, ja neću silom." Ja sam rekla da neću, i on me propustio.
Dovršeno:
Tahirbegović, v.r.
Omersoftić, v.r.
Dževa Hodo, v.r.
-------------------------------------------------------------------------------------

Pristupi nepozvana Zada Hasanović, žena Derviša, iz Potrkuše, i Muniba Hodo, žena Ademova, iz Potrkuše,
i daju ovu
KAZNENU PRIJAVU
Za vrieme četnika dotjerali su Milan Begović, Mićo Delić i Savo Drakula, svi iz Kamena, na Mravinjac iz Foče moga sina Mehu Hasanovića i tu su ga ubili.
Dokaz: Mejira Tanjo, žena Omerova, iz Bogušića, Almija Deševac, žena Slakova iz Mravinjca
Hasanović Zaida, v.r. I
stom prilikom pod istim okolnostima i na istom mjestu ubili su Milan Begović, Mićo Delić i Savo Drakula, svi iz Kamena moga muža Adema Hodu iz Potrkuše.
Dokaz: isti svjedoci kao gore.
Dovršeno: Tahirbegović, v.r.
Omersoftić, v.r.
Muniba Hodo, v.r.
-------------------------------------------------------------------------------------
Kotarski sud u Goraždu
Dana 4. VI. 1942.
Od suda prisutni:
Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Pristupaju nepozvane Hodo Paša, žena Avdije iz Vranjića, Habiba Kurtović, žena Suljova, iz Vrannjića, Hodo Derviša, žena Smajova, iz Vranjića i Fata Adžem, žena Sulje, iz Vranjića i daje ovu
KAZNENU PRIJAVU
Za vrieme četnika nakon što su po šumi tražili i gonili naše ljude, uhvatili su Dane i Mile Delić, Dimitrijini, iz Crkvina, obćina Podhranjeska, moga muža Avdiju na mjestu takozvana Sušica i tu ga zaklali.
Dokaz: Hadžan Bajrović Alin, iz Vranjića, Tale Kurtović iz Vranjića
Hodo Paša, v.r.
Istom prilikom i na istom mjestu zaklali su Dane i Mile Delić, Dimitrijini, moga muža Sulju Kurtovića.
Dokaz: isti svjedoci kao gore.
Habiba Kurtović, v.r.
Istom prilikom i na istom mjestu zaklali su Dane i Mile Delić moga sina Mehu Hodu, Smajinog.
Dokaz: isti svjedoci kao gore.
Derviša Hodo, v.r.
Istom prilikom i na istom mjestu zaklali su Dane i Mile Delić, Dimitrijini, moga muža Sulju Adžema.
Dokaz: isti svjedoci kao gore.
Fata Adžem, v.r.
Dovršeno: Tahirbegović, v.r.
Omersoftić, v.r.
--------------------------------------------------------------------------------------
Kotarski sud u Goraždu
Dana 18. VI. 1942.

Od suda prisutni:
Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Nepozvana pristupi Zemka Jašarević, žena Hasana, iz Čovčića, i daje ovu
KAZNENU PRIJAVU
Za vrieme četnika bio je moj muž Hasan pobjegao u Bukovicu. Odanle su ga četnici vratili natrag. Čim su u naše selo došli Dane Delić iz Kamena, i njegov zet Milorad, iz Brda, kojemu prezimena ne znam, odveli su moga muža Hasana na Mravinjac i strpali u kuću Asima Fejzića, gdje je trebao izgorjeti sa ostalim žrtvama. Moj muža Hasan izskočio je iz te kuće, ali su Dane Delić i njegov zet Milorad na njega pripucali i ubili ga.
Dokaz: Alija Tanjo iz Gočela, obćina Podhranjeska.
Dovršeno:
Tahirbegović, v.r.
Omersoftić, v.r.
Zemka Jašarević, v.r.
--------------------------------------------------------------------------------------
Kotarski sud u Goraždu
Dana 11. VII. 1942.
Od suda prisutni: Alija Omersoftić, sudac
Tahirbegović Džafer, zapisničar
Nepozvane pristupaju Džehva Hodo, žena Juse, iz Potrkuše, i Sejda Hodo, kći Ibrova iz Potrkuše, i daju ovu
KAZNENU PRIJAVU
Za vrieme četnika ja sam sa svojim mužem bila prebjegla na desnu stranu Drine u selo Karauzoviće. Jednog dana došli su do te kuće u Karauzovićima Stevo, Hristo i Novica Marić iz Brišta, Ostoja Pantović iz Donjeg sela, obćina Miljeno, Radovan Dragaš iz Donjeg sela i Trifko Drakula iz Čudovine, obćina Milejno, i odveli moga muža Jusu, te ga ubili za selom Dragolji, gdje je i pokopan sa još šest žrtava.
Dokaz: Bejda Ahmedspahić, žena Hrane iz Karauzovića, Ibro Ahmedpašić iz Karauzovića, Hamid Kadrić,
Hasanov iz Karauzovića.
Džehva Hodo, v.r.
Istom prilikom pod istim okolnostima odveli su gore navedeni četnici moju braću Himzu i Edhema i ubili za
selom Dragolji.
Dokaz: isti svjedoci kao gore.
Dovršeno: Tahirbegović,v.r.
Omersoftić, v.r.
Sejda Hodo, v.r.

DRVAR JE IZGLEDAO KAO GROBLJE.....

Partizanka Mara Došen, krojačica iz Sanskog Mosta, grko-iztočne vjeroizpoviesti, preslušana 24. srpnja 1942. u Priedoru od sudbeno-liečničkog povjerenstva iz Zagreba, kojemu je bio predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, dala je ovaj izkaz o ubijanju Hrvata u vrieme četničkokomunističke vladavine u Drvaru:

Bila sam u Drvaru, kada su četnici-komunisti ušli u Drvar. Čim su ušli u Drvar, četnici-komunisti su sve stanovničtvo iz kuća iztjerali, sve kuće pretražili i stanovničtvo odveli izvan mjesta u jedan logor. Tu su odielili Hrvate od Srba i to odmah po skupinama kako su ih dovadjali, pa su znali u pojedinoj skupini odvojiti 40-60 ljudi, koje su odmah odvodili u Kamenicu, koje se nalazi na brdu i tamo ih ubijali. Te ljude, koje su dovodili u Kamenicu, vezali su i vezane iz logora odvodili. Čula sam, da su u Drvaru i bližoj okolici poubijali oko 300 Hrvata. Poslije toga u Drvaru je ostalo vrlo malo Hrvata, po mojem mišljenju oko 15 do 20. Za vrieme navale komunista-četnika na Drvar odpor su davali mladi ustaše u Hrvatskom domu, njih oko 30, koji nisu mogli odbiti navalu, pa kad su zarobljeni, sve su ih komunisti-četnici odveli svezane u Kamenicu i sve poubijali. Ostali Hrvati nisu bili naoružani, da bi mogli dati odpor. U to vrieme nije se samo govorilo o četnicima, nego i o komunistima, jer su zajednički radili. Za vrieme njihove vlasti u Drvaru, oni
su držali sastanke, na kojima su držali razne promičbene govore, ali se danas tih govora ne mogu sjetiti, ali se sjećam iz tih govora, da su napadali Poglavnika, Hitlera i Musolinija, ustaše i fašiste. Znadem, da su ubili tri Hrvatice, i to neku Ćorić Andjelku, Altarac, kojoj imena ne znam, te jednu Dalmatinku, kojoj ne znam ni imena ni prezimena. Koliko se danas sjećam, nakon godinu dana od dogadjaja, poubijani su od četnika-komunista medju ostalim ovi Hrvati u Drvaru: Oto Turnšek, koji je ubijen na putu u Bos. Petrovac i zakopan kod župne crkve u Bos. Petrovcu
Zvonko Ledić, pisar
Luka Ledić, majstor u tvornici celuloze
Kiseljak, strojovodja, krstnog imena mu ne znam
Rudolf Held i njegov sin
Čuman, majstor, krstnog imena mu ne znam
Butković, pekar, krstnog imena mu ne znam
Drago Pavičić, električar
Steinbauer, ljevač u tvornici, krstnog imena mu ne znam
Asim Micić, brijač
Fedorov, krstnog imena mu ne znam
Ratko Koić
Bjelecki, radnik u tvornici celuloze, imena mu ne znam
Tone Paver, podvornik
Werle, električki majstor u tvornici celuloze
Skiba, stolarski majstor u tvornici celuloze te više drugih radnika iz iste tvornice, Hrvata muslimana i katolika.
Od naoružanih 30 ustaša bila su trojica iz Drvara, a ostali iz drugih mjesta, dok su ostali Hrvati ustaše u samom Drvaru bili nenaoružani. U Drvaru sam se družila sa pravoslavkama Dragom Krejić, Radojkom Bajić i Ljubicom Petrović, koje su mi
pripoviedale, da su u Bosanskom Grahovu komunisti-četnici poubijali Hrvate. Ubijanje su u Kamenici vršili, kako sam čula nad jednim ponorom, a koji su ih ljudi od komunista-četnika ubijali, ja nisam vidjela, ali sam čula, da su u svojim redovima imali najgore ljude iz sela i da su oni to ubijanje vršili. Kod napadaja na sam Drvar nisu ti komunisti-četnici bili svi od reda naoružani oružjem, već
su nekoji imali i lopate i sjekire. Poslije zauzeća Drvara po komunistima-četnicima, nastale su u Drvaru nesnosne prilike, jer je ponestalo živežnih namirnica, pa sve što su komunisti-četnici radili, bilo je na štetu cielog mjesta, jer se poslije u drvaru nije dalo izdržati. Dravr je izgledao kao groblje. Ja sam ostala u Drvaru, jer nisam mogla nikuda. Kad su u Drvar ušle talijanske čete, komunisti-četnici su pobjegli, ali su na briegu još zapalili sve radničke kolonije, tvornicu celuloze i kolodvor. Kada su se kasnije četnici i komunisti posvadili i počeli raditi četnici za sebe a komunisti za sebe, popalili su četnici u selima Kamenici, Šipovljanu, zaselku Pasjak, Crljevici kuće svima onima, koji su prešli na stranu partizana.

Ovo sve kazala sam po mojemu sjećanju i sve gore navedeno potvrdjujem svojim podpisom.

Mara Došen, v.r.

Članovi povjerenstva: Matija Kovačić, v.r.
Dr. Maksimilijan Stepinac, v.r.
Dragan Katičić, v.r.

 

Priredio: R. Horvat / HRsvijet

 

Vezani članci:

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (I.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (II.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (III.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IV.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (V.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VI.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VII.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VIII.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IX.dio)


Share
0