"Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države", puni je naziv knjige obrađene i tiskane po nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u lipnju 1942. Knjigu je na temelju raspoloživog gradiva o zločinima četnika i komunista tiskana u nakladi  Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog zavoda.

Sagledavajući fakte iznesene u ovoj knjizi dolazi se do zaključka kako izjave Ive Josipovića, Stjepana Mesića i čitavog niza političara o četničkom pokretu jednostavno ne odgovaraju povijesnim činjenicama

Stoga ćemo, ne ulazeći u neodrživost određenih političkih procjena koje knjiga sadrži, u nekoliko nastavaka prenijeti najzanimljivije dijelove spomenute knjige, i to bez redakcijskih zahvata na izvornom tekstu.

UBIJANJE HRVATA KOD JEDNOG PONORA U KOTARU FOČA

Medju jezovita proživljavanja, koja su četnici-komunisti priredili Hrvatima u jugoizotčnoj Hrvatskoj i drugdje, pripada svakako ubijanje i bacanje Hrvata u ponor u kotaru Foča. Adem Gaćanin, sin poginulog Šabana Gaćanina, iz Prače, star 17. godina, koji je sretno izmakao jezovitoj smrti, izjavio je u zapisnik, danom u kotarskoj izpostavi u Kalinoviku 12. prosinca 1941. sliedeće:"Došao sam iz Sarajeva u Kalinovik preko Mostara u namjeri da otputujem kući u Praču. Iz Kalinovika sam pošao u utorak 9. prosinca 1941. u družtvu s Bogdanom Čokorilom, referntom zaklade, i Ljubom Ninićem, obojica iz Kalinovika, te jednom ženom pravoslavne vjerozipoviesti iz Čajniča, kojoj se imena ne sjeća. Osim ovih sa mnom su pošli: dvojica mehaničara katolika iz Višegrada te učitelj Nikša Škrabo, iz Ustikoline, takodjer katoličke vjeroizpoviesti. Pošli smo ujutro iz Kalinovika prema Foči, ali su nas naši suputnici Srbi okrenuli u selo Jažiće, udaljeno tri kilometra od Kalinovika, gdje su nas svratili u han kod Gavre Tepavčevića. Kad smo došli u spomenuti han, u istom smo našli jednog Srbina, koji je imao na nosu
crni madež. Čim smo došli, on se izgubio iz kavane nekuda napolje, te je za kratko vrieme došao sa nekih 30 četnika. Rekli su nam, da svi izadjemo napolje. Od nas su tražili legitimacije i pitali, tko je od nas Srbin. Pošto su odvojili Srbe, njih su otpratili putem Foče. Nadodajem i to, kad je nepoznati Srbin s madežom na nosu izašao iz kavane, suputnici Srbi rekli su nama trojici katolika i meni, da ne idemo s njima nego da idemo pola sata prije ili poslije. U medjuvremenu su odmah došli četnici. To nam je rekao Ljubo Ninić, koji je imao veliku šubaru na glavi. Učitelj Škrabo molio je Ninića da ga brani, a ovaj mu je rekao da ne može i neće nikoga braniti. Pošto su odpratili putem prema Foči suputnike Srbe iz Kalinovika, nas su uveli u
kavanu i rekli jednom djetetu da donese žice. Prvog su svezali mene, a dok su vezali moje suputnike katolike, ja sam izišao pred han i munjevitom brzinom pobjegao prema Kalinoviku. Četnici su za mnom trčali i četiri puta na mene pucali. Ja bih bio pobjegao, ali na svu moju nesreću susreo me u blizini pilane u mjestu Ponori jedan seljak Srbin, debeo i visok sa šalom oko glave, i rekao mi: "Neš pobjeć Turčine, balinsku ti majku!" Uhvatio me za prsa i bacio na zemlju. U to su doletjeli četnici i počeli me udrati kundacima u prsa a onda me poveli opet do hana, svezali žicom i vodili me s učiteljem Škrabom uz potok rekavši, da idemo u Dobro Polje, da nam dadu propustnice. Kada smo došli do jedne porušene kasarne, za koju su mi poslije rekli da je na Krbljinama, krenuli smo s puta preko jedne njive. Oni su nam rekli da se odmorimo. S nama su bila trojica četnika. Rekli su nam: "Tko ima hljeba neka jede" ali nitko nije mogao jesti. Poslije kraćeg vremena rekli su trojici katolika Hrvata da skidaju odiela te su ovi odmah počeli skidati sa sebe odiela. U blizini našeg sjedišta bila je jedna provalija dosta duboka. Jednog od mojih suputnika, mehaničara iz Višegrada, koji mi je putem govorio da ima ženu u blagoslovljenom stanju pred porodom, odveli su više jame, odmah ga ubili i bacili u jamu. Drugi mehaničar Hrvat katolik, koji je bio podnarednik, molio je četnike da se pomoli Bogu. Oni su mu dopustili, ali mu nisu dali dovršiti, nego su ga ubili. U tom trenu molio ih je učitelj da ga ne ubiju. Ja, kako sam stajao blizu jame, hitro sam u nju skočio, a čuo sam da su za mnom dva puta pucali u jamu, ali me niesu pogodili. Kad sam sletio na dno jame, bio sam onesviešten te nisam čuo, kada su bacili učitelja. Pošto sam se probudio, čuo sam kako neko ječi pokraj mene. Podigao sam se i kako je svietlo dolazilo s vrha jame, vidio sam, da je učitelj Škrabo. Pitao sam ga, u što je ranjen. On mi nije znao reći da je ranjen, nego mi je rekao, da je sam skočio u jamu, ali kad sam mu se bliže primaknuo, bio je samo u košulji i hlačama. Vidio sam, da je ranjen kroz prsa i da krv ide. Govorio je da mu je zima, te sam ga pokrio svojim kratkim kaputom. Pitao sam ga može li se pridignuti, da idemo iz
jame, on mi je rekao, da još ne može. Koliko mi je poznato, učitelj Škrabo bio je do pola noći živ. Pred smrt u bunilu je nešto govorio sa svojom ženom, tražio od nje da mu dade čašu vode. Mene nije više mogao razumjeti, iako sam ga dozivao. Opraštao se sa ženom, govoreći da će brzo umrijeti, te iza toga za kratko vrieme i umro. Ja sam u jami ostao jedan dan i noć. Pokušao sam izaći prvi put, ali sam pao natrag. Druge noći izašao sam iz jame i sam ne znam kako mi je svemogući Bog dao moć, jer niesam dva dana i dvie noći ništa jeo, a jama je bila duboka oko jedanaest metara. Kada sam u noći izašao iz jame, bio je mrak. te noći sam nekuda lutao po velikom sniegu preko najviših brda i došao do nekog mlina pokraj nekog sela, za koje sam kasnije saznao, da se zove Vlaholje. Tu mi je jedan čovjek pokazao put u Kalinovik, te sam neopažen od četnika došao. Drugo nemam više što reći, a da je tako bilo, mogu se zakleti. Nadodajem i to, da su mi četnici putem govorili, da će u Kalinoviku ubiti sve muslimane i katolike."

HRVATICAMA, ŽENAMA I DJEVOJKAMA U SELU MEĐEDI REZALI SU DOJKE

Zapovjedničtvo Vojne krajine u Sarajevu izviestilo je svojim dopisom od 13. studenog 1941. broj 1113. Ministarstvu hrvatskog domobranstva sliedeće: "30 listopada prilikom ponovnog zauzeća Međede (pruga Sarajevo-Višegrad) naše su čete našle sve stanovničtvo poklano od strane četničko-komunističkih bandi. Lešine su bile sve iznakažene. Žene i djevojke nadjene su gole, silovane, sa odsječenim dojkama itd. Na priloženoj su snimci koju je snimio zapovjednik satnije II. bojen Vojne krajine satnik Marko Vrkljan, vide se 2. muslimanske djevojke sa odsječenim dojkama, prerezanim grkljanima, dok je pokriven razsječen trbuh i odsječene genitalije. Zapovjednik, oružnički pukovnik Rupčić."

KAKO JE IZGLEDALA ROGATICA POSLIJE ODLAZKA ČETNIKA-KOMUNISTA

Pod četničko-komunističkom vlašću nalazila se neko vrieme i Rogatica, veće hrvatsko mjesto u jugoiztočnoj Hrvatskoj. Rogatica je pretrpjela najteže dane. Novoimenovani kotarski predstojnik u Rogatici satnik Mato Vrkljan, izviestio je 31. siečnja 1942. o divljanju i haračenju četnika-komunista u Rogatici. On je svoje dojmove prigodom dolazka u Rogaticu, oslobodjenu od četnika-komunista, sažeo u ove potresne rieči: "Prigodom dolazka u Rogaticu, a prema zapoviedi Vojne krajine od 20. siečnja 1942. našao sam u Rogatici sliedeće stanje:

Grad Rogatica bio je opustošen i pružao je sliku mjesta, u kome su obitavale divljačke horde. Narod, ukoliko je uspio spasiti život, s uzhićenjem je dočekao našu vojsku. Na toj šaki preostalih ljudi, koji su preživjeli sve četničko-banditske hirove, odražavalo se zadovoljstvo, što im je uspjelo spasiti se iz čeljusit nemani. Ljudi, žene i djeca odavali su sliku izgladnjelih i izpaćenih stvorova. Grozna je bilo to gledati."

UMORENOM DOMOBRANU STAVILI SU TAMBURU U RUKE KAO DA SVIRA ...

Zapovjedničtvo II. domobranskog zbornog područja u Slavonskom Brodu izviestilo je 22. siečnja 1942. dopisom broj 73 Ministarstvo hrvatskog domobranstva o sliedećem dogadjaju, koji najbolje osvjetljuje zvjerska razpoloženja i sadizam četnika-komunista:

"U noći izmedju 5 i 6 studenog 1941. napadnuta je od strane četnika posada Maljevica. Tom prilikom ubijen je domobran Mehmed Alija Djedović, rodom iz sela Mionice, kotar Gradačac, star 27. godina, oženjen, otac troje djece. Iznakaženo tielo ubijenog nadjeno je u ovom stanju: izvadjeno desno oko, dva uboda u vrat, tri uboda u prsa i desna noga odsječena sjekirom. Mrtvome je u ruke stavljena tambura kao da svira. Zapovjednik, pukovnik Lulić, v.r."

ZAROBLJENE HRVATSKE DOMOBRANE BANDITI SU STRIELJALI I BACALI U PONORE

Dana 28. kolovoza 1941. poslije pada mjesta Plane, u Hercegovini, bila je od nadmoćne četničkokomunističke bande zarobljena skupina hrvatskih domobrana, jer su ih odmetnici iznenadili. Svi zarobljeni doživjeli su težku sudbinu.

Luka Marić, domobran 4. satnije 2. bojne 14. pješačke pukovnije, rodom iz sela Majar, obćina Levanjska Varoš, kotar Đakovo, izbjegao je kao nekim čudom sudbini, koja je zadesila njegove drugove. On je pogibiju svojih drugova opisao dne 7. rujna u zapovjedničtvu svoje pukovnije u Bileću ovim riečima:

"U noći 30. srpnja oko 11. sati (bili smo smješteni u jednoj štali) čuli smo poziv izvana da naša dvojica izadju napolje. I tako su pozivali sve dvojicu po dvojicu napolje. Kada sam i ja izašao napolje, vidio sam, da su oni već ranije izašli svi povezani za ruke iznad laktova i sve dvojica po dvojica, a po desetorica u grupi. Oko nas je bilo oko 20 četnika koji su stajali s odkočenim puškama i s nožem na puški, a nekoliko njih imali su u rukama fenjere. Noć je bila crna, a kiša je padala....
Kad smo svi bili povezani u grupi po deset, a posebno grupa od 13. domobrana, pozvali su nas da idemo za njima na stanicu, a nekoliko četnika je išlo iza nas. Išli smo preko nekih stiena i došli u neku dolinu, gdje se je moglo primietiti, da je bila poorana zemlja. Zaustavili su nas i zapoviedili, da se svi okrenemo na lievo. Tada nam je jedan izmedju njih, koji je čini mi se važio kao njihov zapoviednik, kazao: "Vi se Hrvati niste htjeli boriti za Jugoslaviju a sada ste došli da se borite protiv nas." Onda je naredio, da dignemo lieve ruke u vis (koje nam nisu bile vezane) i pozvao je prvu grupu od desetorice napried. Išli su tako polako jedno par koraka od nas, a onda sam primietio, kako su prvu dvojicu udarili kundacima otraga pozadi vrata (ne znam da li po glavi ili po vratu), i oni su odmah pali i za njima ostalih osam, jer su svi bili vezani za te prve. Nestali su, jer je pred njima bila jama, koja se nije uslijed tame mogla primietiti. tada su pozvali sliedeću grupu od desetorice. Ja sam se nalazio u trećoj po redu grupi. Uspjelo mi je malo oslabiti veze od užeta, s kojim sam bio vezan sa domobranom Djanićem, i da izvučem ruku, što mi je bilo moguće zbog mraka. Tada sam se munjevitom brzinom bacio na lievu stranu u jednu šikaricu, pa dalje počeo bježati kroz grmlje i po sniegu. U tom času opalilo je za mnom oko dvadeset metaka, ali me ni jedan nije pogodio, a nisu odmah potrčali za mnom, jer su imali još da svrše sa dvie grupe. I tako sam uspio izmaknuti sigurnoj smrti i lutajući samo po noći stigao sam na morsku obalu i u Dubrovnik, gdje sam se javio zapovjedniku posade, odakle sam upućen u svoju jedinicu. Tvrdim, da su svih 42. naša domobrana bačena u gore spomenutu jamu, odakle sam u biegu čuo jedno tri podmukle detonacije, kao da su bile bačene bombe. Isto mogu mirno reći, da su se naši svi držali junački i bez jednog krika, osim nekoliko izuzetaka, padali u jamu pred krvožednim četnicima. Svima poginulima ne sjećam se imena osim njih 19. s kojima sam bio u bližim odnosima kao drug i čija sam imena rekao svom zapovjendiku satnije."
Luka Marić, v.r.


Priredio: R. Horvat / HRsvijet

 

Vezani članci:

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (I.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (II.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (III.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IV.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (V.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VI.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VII.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VIII.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IX.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (X.dio)