Komunisti su u Hrvatskoj uspjeli kroz zakonsku proceduru napraviti od Stjepana Mesića doživotnog bivšeg predsjednika Republike, što bi bilo smješno kada ne bi imalo svoju posebnu svrhu. Svakomu je jasno da je dotični bivši predsjednik zaista bivši predsjednik kao što su svi bivši predsjednici Meksika i Francuske, Egipta ili Sjedinjenih Američkih Država. .. upravo bivši predsjednici. A da je on doživotni bivši predsjednik to je također jasno, i bit će on tako dokle god ne premine.

Međutim, prava svrha zakona donešenoga 2004., koji je uz ridikulnu titulu donio i ogromne povlastice, a danas Mesiću omogučava i najvišu mirovinu koju itko u državnom sektoru prima, jamči toj kontroverznoj osobi i važnu ulogu u hrvatskoj vanjskoj politici. Kada su on i Ivo Sanader dogovorili taj zakon, Mesić je priznao ondašnjem premijeru da i dalje želi biti ''sukreator '' vanjske politike. Sanader, koji je bio već tada spreman kršiti sve zakone i sva moralna načela, odgovorio mu je da se s time u potpunosti slaže. I tako je Mesić ne samo doživotni sukreator svih laži protiv Hrvatske i Hrvata, nego predstavlja također i teško breme u hrvatskoj vanjskoj politici.

Bio je u Europi zadnji obožavatelj Moamera Gaddafija, nikada nije dao uvjerljiv odgovor na pitanja oko svih materijalnih usluga libijskoga diktatora, a sada najavljuje svoj put u Teheran, na 16. konferenciju Nesvrstanih zemalja, koja će se održati od 26. do 31. kolovoza.

''Neslužbeni'' Mesić, ipak predstavlja ovu Vladu

Konferencija je pod bojkotom svih država NATO-a, a Hrvatska je jedna od geostrateški najznačajnjih članica tog Saveza. Tom će prilikom uz svu šuplju retoriku koja se čuje na tim sastancima, hrvatski ''doživotni sukreator'' stati uz bok Srbije protiv priznanja neovisne Republike Kosovo i njenog primitka u UN. Predviđeno je i odavanje počasti maršalu Titu, a Mesić bi trebao uz Raúla Castra (Kuba) održati hvalospijev ''viziji'' tog krvavog vladara i veličati totalitarnu Jugoslaviju kao suosnivačicu nesvrstanih. Ovdašnji ''doživotni'', iako će samo biti neslužbeni sudionik skupa, bit će pozvan da govori na plenumu uz srpskog predstavnika.

Svakome je jasno da zbog svog službenog statusa, Stjepan Mesić za svoj izlet u Teheran treba dopuštenje predsjednika Ive Josipovića i ministrice vanjskih poslova. Što više, primio je od njih i upute za svoje javne nastupe, a makar tvrdi da će mu sve troškove podmiriti vlada Irana, barem za džeparac svoj i svoje pratnje, te za poklone, financijski će odgovarati Republika Hrvatska.

Komunisti Sjeverne Koreje štuju svoje velikane na sličan način na koji lokalni nostalgičari Jugoslavije veličaju Mesića. Tako je ''voljeni vođa'' Kim Jong Il, tri mjeseca nakon smrti službeno proglašen ''vječnim glavnim tajnikom Komunističke partije'' i ''svjetlonošom korejskoga naroda i svih naroda svijeta''. Pred njegovim posmrtnim spomenikom održavaju se partijski skupovi na kojima se diktiraju direktive o potezima vojne, unutarnje i međunarodne politike. Čeka li Stjepana Mesića takva ista čast? Ili mu je ona već sada priznata, pošto u sebi nosi sve mumificirane ideje minuloga svijeta?

U svakom slučaju, jasno je da je pred nama veliki hrvatski posao obnove hrvatske vanjske politike, bez korupcije i nesposobnosti koje ju karakteriziraju. I bez hipoteka tih mumificiranih glasonoša crvene duge noći u kojoj ne živi samo obogaćeni Stjepan Mesić, nego i bliski suradnici Ive Josipovića koji sanjaju o propasti svega što je, za slobodu Hrvatske, stvoreno od 1990. do 1995. godine.


Domagoj Ante Petrić