"Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima Hrvatske narodne države", puni je naziv knjige obrađene i tiskane po nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u lipnju 1942. Knjigu je na temelju raspoloživog gradiva o zločinima četnika i komunista tiskana u nakladi  Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog zavoda.

Sagledavajući fakte iznesene u ovoj knjizi dolazi se do zaključka kako izjave Ive Josipovića, Stjepana Mesića i čitavog niza političara o četničkom pokretu jednostavno ne odgovaraju povijesnim činjenicama

Stoga ćemo, ne ulazeći u neodrživost određenih političkih procjena koje knjiga sadrži, u nekoliko nastavaka prenijeti najzanimljivije dijelove spomenute knjige, i to bez redakcijskih zahvata na izvornom tekstu.

UŽASNI DANI U KOTARU ČAJNIĆE ZA VRIEME KOMUNISTIČKO-ČETNIČKE STRAHOVLADE

Krvoločna odmetnička ruka težko je pogogdila mjesto Čajniče i okolicu, dok u one krajeve nisu stigle dovoljne hrvatske oružane snage, da zaštite nenaoružano hrvatsko muslimansko stanovničtvo. Množtvo Hrvata muslimana palo je kao žrtva četničko-komunističkih taneta i noža. O tim jezovitim časovima četničko-komunističke strahovlade u Čajniču i okolnim selima dali su svoje opise dvojica Hrvata muslimana, koji su ostali na životu.

Seifko Čelik, sin pokojnog Junuza, star 51. godinu, rodjen u selu Trebeševu, kotar Čajniče, izkazao je u zapisnik kod zapovjedničtva Vojne krajine u Sarajevu, dne 8. veljače 1942. o komunističko-četničkim zločinima sliedeće:
"Kada su Talijani napustili čajnički kotar, sva snaga četnika iz Goražda i Foče bacila se na Čajniče pod vodstvom nekog Srbijanca vojvode i četovodje Milana Cigovića, bivšeg oružničkog narednika, Gojka Knezića, željezničarskog skretničara u Kopačima i Mile Tamburića, lugara iz Jabuka, te počeli robiti i paliti te ubijati sve ono što je muslimansko. Koga su uhvatili, zaklali su, i to ne izpod nego iznad vrata. Vidio sam Salku Hastara, sina Nedžibova, iz sela Prolaza, kojemu su izvadili grkljan, i koji je nakon mjesec dana izdahnuo u težkim mukama i patnjama. U obćini batovskoj poklali su i poubijali oko 1000 ljudi, a u obćini miletkovićkoj oko 500, medju kojima su najpoznatiji Murat Prašo, Saćir i Medjibeg Sahin, Tahirbeg Pašić,
Muhamed, kadija u mirovini, Ibro Mušanović, kotarski predstojnik, porezni činovnik Hadži Melić, težak Čelik Knezir, Omer Hadžić, Murat Pleh, Rizvo Pleh, Šerif Terebić, Omer Hasto, Mušan Selimović, Saćir Celjo itd. Od ovih su neki uhvaćeni i poklani, a neki u biegu poubijani." Dalje Seifo Čelik opisuje kako se spasio u Sarajevo pa nastavlja: "Mnogi su muslimani poubiani sebepom, spreme Milana, pekara i gostioničara u Čajniču. Osim zuluma, koje su izvršivali na nama mužkarcima, najteže nam je što su najprije obazčastili naše najljepše ženskinje, a onda ih ubijali. Kada bi izvršavali ove svoje nalete na naše muslimanske djevojke, one su skakale kroz prozore i u vodu, te tako radije išle u smrt nego u ruke odmetnika. Napried su prikazane sve moje rieči i na njih sam se pripravan zakleti, a to potvrdjujem svojim podpisom." Seifo Čelik, v.r.

Dana 6. veljače 1942. dovedeni su u zapovjedničtvo Vojne krajine u Sarajevu pred Seifa Čelika uhapšeni Vlade Pjevalčić iz Zakalja, Gojko Rudanović iz Bakova, Marko Savić iz Medjurječja, Rade Nikolić iz Djakovića, Branko Pjevalić iz Medjurječja, Marijan Veselinović iz Medjurječja, Božko Milović iz Dardaganja, Aleksa Veselinović iz Djakovića i Milivoje Šubara iz Batova, kotar Čajniče. Seifo Čelik svakome od gore navedenih u lice kaže, da je bio četnik-komunista, da je harao muslimanske kuće, ubijao mužki sviet, silovao ženskinje, a Božku Miloviću kaže, da je zaklao 10 muslimana i da se je time hvalio po selima. Alija Opuč, sin pok. Muse, rodjen 1915. u Čajniču, dao je pred zapovjedničtvom Vojne krajine u Sarajevu izkaz u zapisnik glede ubijanja muslimana u Čajniću. On navodi podpuno suglasno kao svjedok Seifo Čelik te dodaje, da osim gore navedenih zarobljenika poznaje još Zdravka Nelezića iz Dvorišta i Božka Tadića iz Čajniča, za koje kaže da su svi bili pravi krvoloci, dočim za Božka Tadića nije primietio, da je bio medju četnicima-komunistima. Svjedok je izjavio, da je na svoj izkaz uviek pripravan priseći. Alija Opuč, v.r.

UBIJANJE HRVATA U SELIMA KOTARA TREBINJE

"Kakva Hrvatska nema je više!

Štogod uhvatimo sve pod nož!"

Očevidac Adem Telarević iz sela Bjelani, obćina Divin, star 33. godine, vidio je kako su četnici-komunisti, medju kojima je prepoznao Peru Bjelicu, Jovana Pešiku, Dušana Bjelicu, Raka Ilića, Andriju Vujevića, Radu i Tomu Obrada, Vlahu Šakotića i Jovana Vujevića iz Davidovića, te Spasoju Vujevića iz sela Zaseda, obćina Divin, povezali obitelj Adema Telarevića od 26 članova, medju kojima 4 stara čovjeka, 3 žene, 5 djevojaka i 10 djece, od kojih su na mjestu ubili dvojicu i to: Salka Telarevića i njegovu ženu Muntu ubili iz puške i bacili u hlačnjak pred kućom, a ostale odveli i povezane bacili u jamu "Trusinu". Adem Telarević opisuje kako su ti četnici-komunisti povezali i odtjerali na "Trusinu" i bacili u jamu ove hrvatske muslimanske obitelji: Obitelj Ibre Dedovića od 8 članova, Huse Dedovića od 7 članova, Šabana Zečića od 7 članova, Hamse
Zečića od 4 člana, Heidera Zečića od 6 članova, Salka Pizovića od 8 članova, zatim još 9 osoba iz Prisoja. Aliji Vlačiću ubili su majku kod kuće u Prisoju, Čamila Zečića zaklali su na "Dječu", a 4 člana obitelji odtjerali i bacili u jamu. Svima napried navedenim opljačkali su i popalili kuće.

Alija Prvan, seljak iz Fatnice, obćina Divin, star 26 godina, očevidac, iznosi u zapisniku, danom pred krilnim oružničkim zapovjedničtvom u Bileću, 29. listopada 1941. kako su četnici-komunisti Gojko Krnjević, Deso i Dušan Popara, Ljubo Kulaš, Taso Novica, Luka Cubrila i Trip Cubrila, svi iz sela Fatnice, te nekoliko pravoslavnih četnika iz Davidovića iz sela Kalca, uhvatili obitelj Alije Prvana i odtjerali je na Berkoviće. Tamo su oba Murata Prvana ubili iz strojnice, a Mehu Dedovića, Husu Telarevića i Ferhata Kostoricu sa ostalih 7 članova obitelji bacili u jamu. Isti četnici odtjerali su obitelj Smaje Priganice od 5
članova, Salka Priganice od 5 članova, Avde Bečulića od 15 članova, Hadže Bečulića od 5 članova, Ćamila Prvana od 5 članova, Avde Čatovića iz Vječa od 5 članova te sve pobacali u jamu.

Napried navedene četnici su poubijali iz strojnice zato, što su se Murat Prvan, Meho Dedović, Huso Telarević, Fehrat Kostorica i Šaban Zečo počeli buniti, kada su komunisti izabrali oko 80 djevojaka, uveli ih u tamošnju postaju i vršili nad njima nasilje. Ovom nasilju bio je vodja Dmitar Radanović, trgovac iz Divina, koji je tom prilikom rekao: "Kakva Hrvatska, nema više, što god uhvatimo sve pod nož!"

SPALJENA HRVATSKA SELA MOČILE, RADIĆ MALI, BOROJEVIĆI, TADIĆI I BEGOVIĆI

U noći od 21. na 22. kolovoz zapalili su četnici-komunisti osam kuća muslimanskih Hrvata u selu Močile kod Jajca. Dana 22. kolovoza oko pola noći napali su četnici-komunisti hrvatsko muslimansko selo Radić Mali, kotar Bihać. Opljačkali su i zapalili 20 kuća. O tom je 25. kolovoza 1941. izviestilo zapovjedničtvo III. oružničke pukovnije. Dana 5. listopada 1941. napali su četnici-komunisti selo Barleta i zapalili ga. Izgorjelo je 25 zgrada. Zapovjedničtvo oružničke postaje u Dvoru izviestilo je 23. kolovoza 1941. brzoglasno da su četnicikomunisti opljačkali i upalili sela Begovići, Borojevići i Tadići. Ubijeno je više seljaka. Od oružnika i ustaša, koji su pritekli u pomoć seljacima spomenutih sela poginulo je pet momaka.

NAPADAJ NA SELO HRVATSKO POLJE, KOTAR OTOČAC

20. listopada 1941. izvršili su komunisti-četnici napadaj na selo Hrvatsko Polje, obćina Brlog, kotar Otočac. O tom napadaju dao je starješina ovog sela Ivan Šimunić ovo izvješće: "Napadaj je izvršen oko 7 sati na večer 20. listopada 1941. Napadaj je izvršila četničko-komunistička banda. Tom je prilikom ubijen u svojoj kući od bombe i spaljen zajedno s kućom Silvester Filičić, trgovac iz istog sela. Poslije detonacije bombe izpaljeno je oko 50 metaka na istu kuću. Napadača je bilo oko 50, a
možda i više. Mi kao susjedi spašavali smo iz spaljene kuće, što se je dalo spasiti, a za to vrieme bande su iz neposredne okoline na nas pucale, kojom je prilikom ranjeno još dvie žene, a moguće još koja osoba, jer je selo raztrkano i još se ne zna točno, što se je kome dogodilo, jer se hrvatsko stanovničtvo razbježalo iz svojih kuća. Napadaj je trajao sve do 2 sata u noći. Narod je duboko potresen ovim podmuklim napadajem, osobito s obzirom na činjenicu, što je narod za vrieme napadaja čuo kako četnici i komunisti dovikuju da do 25. listopada moraju izginuti svi Hrvati."

 

SVRŠETAK


Priredio: R. Horvat / HRsvijet

 

Vezani članci:

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (I.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (II.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (III.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IV.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (V.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VI.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VII.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (VIII.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (IX.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (X.dio)

-Siva knjiga: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (XI.dio)

Share
0