Ostajemo tako zivjeti okruzeni ljudskim stratištima potiho spominjući sudbine ljudi pod naslagama zemlje sve dok se šapat ne izgubi u budućnosti.


Otvaranje masovne grobnice na Novom groblju kod Vrgorca otvorilo je mnoga pitanja godinama duboko zakopana u tragičnu hrvatsku prošlost. Više nitko ne spominje odgovornost počinitelja koji su na svirep način pobili starce i trudnice. zrtve se pokušava ekshumirati i sahraniti na dostojanstven način bez tzv. pokušaja revidiranja povijesti.

>>Tajna masovne grobnice u Vrgorcu: Partizanski egzekutori ubili i dvije trudnice u visokom stadiju trudnoće

Međutim, čak se i pokušaj ekshumiranja i obiljezavanja grobišta dozivljava kao revizija povijesti, jer ukoliko skeleti ugledaju svijetlo dana postavit će se pitanje tko je odgovoran za počinjena zvjerstva. Stoga drzavni aparat, duboko prozet sljedbenicima totalitarističkog sustava, na sve mogu će načine pokušava opstruirati humane ekshumacije i obiljezavanje grobišta. Stidljivi, bolje reći sramotno zakašnjeli, pokušaji Republike Hrvatske da se suoči sa zvjerstvima komunističke prošlosti rezultirali su prošlogodišnjim osnivanjem Ureda za pronalazenje, obiljezavanje i odrzavanje grobova komunističkih zločina. Sada je i više nego jasno kako je tadašnja vlast, nakon pritisaka niza hrvatskih intelektualaca, u dogovoru sa tadašnjom oporbom, a današnjom vlasti, ipak odlučila osnovati Ured kojemu je unaprijed minirala rad.

Okruzeni stratištima

Prvi dokaz za to je vremenska nadleznost Ureda. Tako u Zakonu o osnivanju Ureda piše kako je Ured nadlezan za stratišta nakon završetka Drugog svjetskog rata tj. za grobišta zrtava nakon 9. svibnja 1945. Ovim činom se valjda zeljelo ukazati kako komunističkih zločina nije bilo prije završetka Drugog svjetskog rata te kako je antifašistički pokret, iza kojega se godinama krije komunistička revolucija, kristalno čist.

>>Dragan Zovko: Moj otac je odveden iz zatvora u Ljubuškom i ubijen na Novom groblju u Vrgorcu

Međutim, najveća zvjerstva u Dalmaciji pa tako i na području Biokova učinjena su u jesen i zimu 1944. te u prvoj polovici 1945. Prema sadašnjem tumačenju zakona, što je ujedno i prešutni stav drzavnih vlasti, komunistička stratišta u juznoj Hrvatskoj ne smiju biti predmet obrade Ureda pa se ne smiju ni otvarati. Masovna grobišta diljem Dalmatinske zagore ostaju tako nedirnuta sve dok se jednoga dana slučajno ne nađu na trasi neke ceste ili građevinskih iskopa. Ostajemo tako zivjeti okruzeni ljudskim stratištima potiho spominjući sudbine ljudi pod naslagama zemlje sve dok se šapat ne izgubi u budućnosti.

Predsjednička relaksacija

Dok pišem ove retke pogled mi zastane na novinama s kojih se smiješi predsjednik Ivo Josipović. Predsjednik se s društvom lokalnih SDP-ovaca relaksirao na balotama u mjestu Šošići na padinama Biokova, neposredno uz cestu Vrgorac-Makarska ili tek kojih stotinjak metara zračne linije od mozda najveće masovne grobnice iz Drugog svjetskog rata u juznoj Hrvatskoj. S druge strane brijega, ispod kojeg se smjestila balotana u kojoj se relaksira predsjednik, u pravcu sela Kozica nalazi se kraška jama u koju su partizanske jedinice u razdoblju od 1942.-1945. ubacile tijela na desetke nepoćudnih Dalmatinaca i Hercegovaca.

>>Vrgorac i Biokovo prepuni masovnih grobnica koje svjedoče o zločinima komunizma

Svoj čin su potom prekrili betoniravši ulaz u jamu. Ulaz se moze prekriti, ali ne moze sjećanja mještana koja ukazuju na mjesto počinjenih zvjerstava. Da je kojim slučajem predsjednik skratio svoju relaksaciju za pet minuta, koliko mu je trebalo od balotane do stratišta, te se poklonio zrtvama, kao što je to učinio u Srbu, bila bi to poruka „nove pravednosti“ svim drzavnim institucijama kako svaka zrtva zasluzuje pijetet. Ovako ostajemo tapkati u istom mjestu u zemlji u kojoj i nakon 70 godina postoji strah od suočavanja s prošlošću.

 

zeljko Primorac