Osvrt na knjigu Antuna Bonifačića, Bit ćete kao bogovi, Izabrana djela, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.

Opsegom nevelik Bonifačićev roman „Bit ćete kao bogovi“ objavljen je prvi put 1950. godine u Buenos Airesu, a domovinsko izdanje objavljeno je tek pola stoljeća kasnije, 1996. u sklopu auktorovih Izabranih djela (147-282)  u Matičinoj ediciji Stoljeća hrvatske knjizevnosti. Riječ je o iznimno vaznu proznome djelu europske protutotalitarne knjizevnosti, koje je u svojoj futurustičkoj proteznosti djelomično sukladno Orwelovim i Huxlijevim vizijama, a njegova stvarnosna dimenzija utemeljena je na povijesnim činjenicama, kojih još ni danas nije svjesna zapadnjačka javnost.

Kod nas je Bonifačićev roman i sada gotovo nepoznat, a do devedesetih godina prošloga stoljeća za njegovo postojanje znala je tek komunistička policija i uzi krug domovinskih intelektualaca. Zato je, između ostaloga, i ostao izvan glavnih tijekova hrvatske knjizevnosti, premda je svojevrsni rodonačelnik proze, koju je poslije u svojim djelima sedamdesetih i osamdesetih godina predstavljao Stjepan Čuić, a u kasnijem razdoblju i Anđelko Vuletić.

Srz Bonifačićeve priče sastoji se u svojevrsnoj biografiji profesionalnoga komunističkog revolucionara Oskara Juraniča, zatočena s mnoštvom nacističkih protivnika iz različitih europskih zemalja u koncentracijskom logoru Buchenwald. Kako je nacističkom rezimu logor sluzio i za formalno uništavanje političkih protivnika, drugi je njegov takmac, dakle, perfidniji i naravno savršeniji komunistički totalitarizam, infiltriranjem vlastitih pouzdanika u sustave uprava nacističkih logora, iskoristio prigodu utkavši u te likvidacije selekciju svojih budućih političkih protivnika.  Tako su komunistički pouzdanici, bilo da je riječ o članovima uprave, logorskim čuvarima ili pak samim zatočenicima iskoristili nacistički stroj za ubijanje ili pak britanske bombardere da se unaprijed riješe svojih zatočenih sudrugova, koji bi im u budućnosti, poslije rata mogli postati političkim protivnicima.

U jednoj tako ustrojenoj konspirativnoj skupini masovnih ubojica stasao je i Oskar Juranič, koji se nakon oslobađanja iz logora vraća natrag u Sloveniju, kako bi mogao sudjelovati u likvidacijama zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, koje su Britanci na prijevaru izručili jugoslavenskim komunistima. Uspon i napredovanje u hijerarhiji komunističke vlasti Juraniču su otvoreni sve dok traje njegova slijepa poslušnost vođama revolucije. U trenutku, kad otklanja partijsku direktivu u odabiru zivotne druzice, Šarkan mu izvlači kompromitirajući materijal o sudjelovanju u masovnim likvidacijama buhenwaldskih zatočenika pa se Juranič preko noći našao u polozaju svojih dojučerašnjih zrtava. Na sudu pak svjedoči kako su iza masovnih likvidacija po logorima, koje je i sam vodio stajale partijske direktive, Juranič je kao neprijatelj osuđen na smrt strijeljanjem.

U priču o usponu i padu komunističkog ubojice Bonifačić je utkao cijeli niz filozofskih eseja, a psihološkim portretima pomoćnih likova ocrtao je zločinački karakter jugoslavenskoga komunističkoga totalitarizma te nemilosrdnu bešćutnost komunističkih glavešina, koji u trenutku pada s prijestolja moći postaju obični prestrašeni ljudi zabrinuti tek za svoje sinekure ili male zivotne sudbine. Nu veličinu Bonifačićeva romana ne treba traziti u jednostavno ispričanu usudu jednoga masovnog ubojice, nego u raskrinkavanju zločinačke vlasti i njezine tehnologije upravljanja, koja svojom zastrašujućom pojavom, doduše nadilazi drzavne granice, a u slici jugoslavenskoga komunizma postaje dalekosezna projekcija budućnosti, od čijih se posljedica ili pak novih poticaja mnogi ni do danas oslobodili.

Zapanjujuća je, zapravo nevjerojatna politička projekcija koju je još 1950. Bonifačić objelodanio u svom romanu, a po kojoj su se odvijali mnogo godina kasnije pa i danas mnogi politički procesi na hrvatskom drzavnom i povijesnom prostoru. Iz sjemena ubijenih hrvatskih mučenika niknula je pola stoljeća kasnije samostalna, suverena i slobodna hrvatska drzava ali se polustoljetne traumatične snomorice i danas teško oslobađa pa su njezine posljedice nazalost posvuda gotovo jednako uočljive, a mnoge silnice koje je  Bonifačić oslikao svojim romanom „Bit ćete kao bogovi“ i danas su jednako aktualne kao i u ono doba kad je nastajao njegov roman, kao krik knjizevnika jednoga malog naroda osuđena na tako golemu zrtvu.

Mate Kovačević