U crkvi franjevačkog samostana u Pridvorju 5. rujna slavljena je sprovodna misa i obred ukopa fra Marijana Balde Zlovečere. Misu je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrijom Bilokapićem i 30-ak svećenika Dubrovačke biskupije i fra Marijanove subraće franjevaca.

Biskup je u propovijedi istaknuo da je sprovodno slavlje "izraz našeg osobnog poštovanja prema fra Marijanu i zahvalnosti što je svojim zivotom činio bogatijim naš svijet i vrijeme, ali i poštovanja prema svima onima koji su, jer primjećuju da je svijet od sada siromašniji za fra Marijanovu prisutnost, pogođeni njegovim odlaskom". Istaknuo je i da za kršćane sprovodno slavlje ipak nije samo izraz poštovanja, sućuti i zahvalnosti: "Ono je i nešto puno više. Ono je izraz naše kršćanske vjere i nade, vjere da je Isus Krist umro i uskrsnuo od mrtvih i nade da ćemo i mi, a u kontekstu ovog sprovodnog slavlja fra Marijana koji je tu istinu propovijedao, toj istini poklonio svoj zivot i s čvrstom vjerom u tu istinu umro, s njim suuskrsnuti na vječni zivot".

>>Umro fra Marijan Baldo Zlovečera

Osvrćući se na činjenicu manjka zvanja u Dubrovačkoj biskupiji, biskup se prisjetio da je pokojnik bio "jedan od onih rijetkih preostalih svećenika koji potječu iz ove biskupije što govori o vremenima kojih više nema, vremenima kad je vjera na ovim našim prostorima bila manje tradicija, a više zivljena vjera koja je usmjeravala sve naše djelovanje". Trazeći uzroke te promjene, biskup odgovore nalazi u evanđelju: "Mozda nam ovu razliku između vjere onog vremena koje je davalo zvanja i ovog vremena koje ih ne daje, moze pribliziti i ovo današnje evanđelje koje pokazuje dva tipa vjere. Prvi tip vjere je onaj površni, koji se zaustavlja na ozdravljenjima. To je tip vjere koji hrli iz svetišta u svetište, koji nikad ne prihvaća bolest i smrt kao naravne pojave. Isus ozdravlja i ljudi ga zele vidjeti samo na toj razini. On je onaj koji im treba da bi im dao ono što im je potrebno za ovozemaljski zivot. Zdravlje je najvaznije! Da nas ne dodirne zlo, to nam je potrebno! I zato nam treba Isus! I zato se zaustavljamo samo na tjelesnom i ovozemaljskom. Ovaj tip vjere uzima, ali ne daje. Isusa bi, kao usluzni servis, htio zadrzati samo za sebe. Isus se, međutim, ne da zarobiti. On ima drugačiji plan. To je drugi tip vjere koji neće ozdraviti bolesnike, neće odagnati sve zlo, ali hoće nešto još vaznije i vrjednije od toga jer bolest se vraća, smrt će prije ili kasnije ponovno pokucati na naša vrata, hoće nas naučiti s vjerom se suočavati s bolešću, s nadom gledati u smrt".

Na kraju propovijedi biskup je zahvalio fra Marijanu: "Vama fra Marijane hvala što ste nam svojim primjerom vjere i nade koju nije mogla ugušiti ni ljudska mrznja, ni ovozemaljske nedaće i bolesti, ucrtali put prema vječnoj ljubavi gdje se sada, uvjereni smo, nalazite u zajedništvu s našim uskrsnulim Gospodinom i svim svetima. Neka Vam je sretno i blagoslovljeno!"
Na kraju mise provincijal Bilokapić istaknuo je kako je potrebno moliti za fra Marijanove nasljednike, one koji će raditi na Bozjoj njivi. Također, zahvalio je svima koji su se o fra Marijanu brinuli u trenucima njegove bolesti.

Nakon mise procesija s tijelom pokojnika uputila se na groblje uz crkvu gdje je pokojnik uz sprovodne obrede, koje je predvodio provincijal Bilokapić, pokopan. (Ika / HRsvijet)