zeljko Primorac: Kome bi šumilo more moje sinje da Jugoslavije nije?
Kako bi zivjela jugoslavenska ideja morala je zamrijeti hrvatska misao. Moze li se na tezi kako su se partizanske jedinice borile protiv okupatora graditi teza o njihovom hrvatskom karakteru?
Proces stvaranja svojevrsnog povijesnog kontinuiteta između partizanskih postrojbi iz vremena Drugog svjetskog rata i Hrvatske vojske iz Domovinskog rata ušao je u svoju završnu fazu. Teze o dvije hrvatske vojske, partizanskoj i hrvatskoj, koje su se borili protiv fašizma pojavile su se još za vrijeme Račanove vlade, ali kako su sjećanja na Domovinski rat bila još uvijek svjeza propaganda je ipak bila obzirnija. Dolaskom Ive Josipovića na mjesto predsjednika, a pogotovo nakon izbora Kukuriku koalicije, agresivnim javnim istupima i medijskom kampanjom priča o HV-u kao baštiniku tradicije POJ-a i NOVJ-a postala je sastavni dio medijske i političke svakodnevnice.
Nedavna proslava 21. obljetnice Hrvatske ratne mornarice u Podgori samo je još jedan u nizu skandaloznih pokušaja povlačenja paralela između dviju ideološki, povijesno i civilizacijski različitih vojski. Prateći cijelu obljetnicu slučajno sam naišao na izjavu Damira Zukića iz Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Zukić u jednoj rečenici razbija tragikomičnu paradu u Podgori, Hrvati iz partizanske mornarice stvarali su Jugoslaviju, a ne Hrvatsku- izjavio je ovaj branitelj.
Partizanski pokret kao povijesni kontrast
Iako je u partizanskim postrojbama, pogotovo u Dalmaciji, bilo i onih koji su odlaskom u partizanske jedinice branili svoj dom, suprotstavili se okupatoru, njih ipak ne mozemo svrstati u preteče Hrvatske vojske. Partizanski pokret, kao sastavni dio jugoslavenske unitarističke ideje, svojevrsni je povijesni kontrast i antipod bilo kojem obliku hrvatske drzave, nacije i ideje. Kako bi povijesno prezivio i osvojio vlast jugoslavenski pokret morao je najprije uništiti ideju o hrvatskoj naciji, drzavi, vjeri i kulturi. Hraneći se ostacima naroda izrastao je na tkivu kao svojevrsni tumor. Kako bi zivjela jugoslavenska ideja morala je zamrijeti hrvatska misao. Moze li se na tezi kako su se partizanske jedinice borile protiv okupatora graditi teza o njihovom hrvatskom karakteru? Jesu li se Poljaci, koji su se borili u redovima Crvene armije protiv Nijemaca borili za Poljsku ili SSSR? U Poljskoj, kao i u Baltičkim drzavama, načisto su sa dilemama ove vrste. Poljskim povjesničarima i politolozima jasno je što je poljska nacionalna, a što boljševička internacionalna ideja.
Gdje je nestala zemlja ponosnih ljudi
Svako postavljanje znaka jednakosti između partizanskog, jugoslavenskog pokreta, i Hrvatske drzave i vojske uvreda je za tisuće znanih i neznanih junaka koji su zrtvovali svoje zivote u borbi protiv jugoslavenskog rezima, a za slobodu Hrvatske. Posmrtna je to pljuska Bruni Bušiću, Miri Barešiću, članovima Bugojanske skupine, ali i stotinama onih čije sudbine i grobove nikada nećemo otkriti. Premijer Zoran Milanović otvoreno izjavljuje kako hrvatska dijaspora ne razumje Hrvatsku. Tu je u pravu, naraštaji odrasli u dijaspori, na pričama djedova i baka, Hrvatsku dozivljavaju kao ponosnu zemlju ponosnih ljudi. Danas te zemlje nema, danas drzavni vrh vijence polaze okupatorskoj vojsci, slaveći ispod hrvatskog barjaka početak 50-godišnje okupacije naroda i zemlje. Nije ni čudo što mladi naraštaji iseljenika ne prepoznaju Hrvatsku po povratku iz iseljeništva, ne prepoznaje je ni Damir Zukić i njegovi suborci koji su je stvarali.