Michael Roth, njemački socijaldemokratski parlamentarac u federalnom parlamentu, jezikom uličnih huligana koji mrze Hrvatsku, zatražio je da se našu zemlju izmaltretira i da joj se nametnu takvi kriteriji ponižavanja prije realnog ulaska u Europsku Uniju, da bi oni postali ''zastrašujuča poruka'' ostalim europljnima. Zašto je socijademokratska vlada Hrvatske odšutjela toliku drkost, a zašto Hrvatska Demokratska Zajednica nije razgolišala ulogu protuhrvatskih agitatora u krugovima kojima pripadaju i Milanović i Roth uz razne druge mračnjake europske današnje drame - nije jasno.


Rothov pokušaj da zastraši Hrvate ili bilo koga u EU ili izvan nje, propao je. Međutim, Hrvati su zastrašeni porukom koju lokalni marksisti svakodnevno šalju našem narodu, u vezi s takvim elementima na međunarodnoj sceni.

Neka se Roth vrati svojoj Rote Armee Fraktion, ali naši podzemljaci neka napuste kormilo Republike Hrvatske ako s njime i s njemu sličnima, šuruju u s vijetu protiv nacionalnih interesa. Treba zabilježiti i to, da je jedan hrvatski neovisni ljevičar, u Berlinu zatražio 22. listopada kao poluprivatna osoba u Klubu socijaldemokrata, neko obrazloženje za Rothov ispad. Odgovor je bio zabrinjujući: navodno, javnost uopće ne zna što su sve u Bruxellesu hrvatske vlade potpisale kao obvezu za ulazak EU, a Rothu su ti ugovori poznati i zna da je Zagreb ispunio samo dvije trećine tih dogovora. Navodno je ispad neizravno prouzročila Vesna Pusić koja je zatražila da EU pregleda kroz prste hrvatske propuste, što je i inače neuravnoteženi i drski Roth (prema pričanju vlastitih kolega) jedva dočekao za napad na Hrvate.

Nedostatci koji zaista zastrašuju

Republika Hrvatska je ostala bez Ratne mornarice, bez zračne obrane a gotovo i bez kopnene vojske. Diplomacija nam je svedena na tridesetak Hrvata, stotinjak jugoslavena i stotinjak neznalica i malih profitera. Veze a iseljenom Hrvatskom preko Hrvatske matice iseljenika, nakon devastacije koju je u toj ustanovi provela Manolićeva agentica Katarina Fuček (što to dotična radi sada u timu Tomislava Karamarka?), rasplinule su se. Naši iseljenici, Hrvati u Bosni i Hercegovini i hrvatske manjine, ne ulaze u planove crvenih likvidatora Hrvatske. Hrvatsko gospodarstvo svedeno je na nekoliko grupacija dok se ostali poduzetnici bore između stečajaja i herojskih podviga. Gospodarska djelatnost je u neprestanoj je redukciji, a režim ne prihvaća iskreno i stručno, nova strana ulaganja.

Kako narod kaže, i ''opet nam je UDBA sudba''. Zar je zaista tako? Danas je to ispravan zaključak, pa možemo reči da je ovakva Hrvatska, manipulirana zastrašivanjem i korupcijom, dovoljni razlog da se čestiti u njoj i izvan nje boje. Da se boje za vlastitu sigurnost i za sudbinu državu.

Ugrožen je ustavni poredak

Ova zadnja afera oko obavještajni službi, s Ivom Josipovićem, Zoranom Milanovićem i Rankom Ostojićem u središtu odgovornosti, dokazuje da u našoj državi postoji razgranato obavještajstvo, ali da nema vjerodostojnog sustava sigurnosti koji bi iz tih djelatnosti proizlazio. Dapače, sve se koristi nauštrb ljudsih sloboda. U RH, kao za vrijeme komunističke Jugoslavije, obavještajac može biti bilo tko, ali rijetki od njih osjećaju obavezu prema svojoj domovini i široku viziju hrvatskih problema. Dok su im Josipović i Milanović pretpostavljeni, to bi bilo, dapače, apsolutna prepreka za njihove karijere ili rad.

Država bez gospodarske politike, bez međunarodne politike, bez obrambene politike i bez sigurnosne politike, nije predana vezanih ruku ni Europskoj Uniji ni NATO-u, kao što bi to htio prikazati s osmjehom, veliki meštar malog građanskog rata u današnjoj RH, Stjepan Mesić. Država u takvom stanju predana je smrti.

Zato je velki hrvatski posao skinuti crveni balast s pleća društva, otjerati zmije otrovnice koje izjedaju njedra Hrvatske, te ujedinjenim snagama obnoviti građanski duh 90'-ih i uspostaviti demokratske i gospodarske slobode i garancije u popunosti.


Domagoj Ante PETRIĆ