Otkrivanje spomen ploče prvom tamburaškom zboru u Vrgorcu podsjetilo je sve okupljene kako je nekada postojao neki drugi grad, Vrgorac koji je pedeset godina sustavno uništavan.

Prvi put nakon dugo vremena javnost je mogla čuti o živom kulturnom i nacionalnom životu Vrgorca u međuratnom razdoblju. Vrgorac je tada bio tipični dalmatinski gradić u kojem se, kao i u većem dijelu Zagore, društveni život vrtio oko HSS-a i širokog nacionalnog pokreta Stjepana Radića. Samo mjesto Vrgorac sastojalo se od nekoliko prezimena podijeljenih u sela, koja su opet tvorila grad. Stare vrgorske obitelji bile su duboko prožete katolicizmom i usko vezane uz crkveni život.

Pokolj na Žbarama

U praskozorje Drugog svjetskog rata KPJ u Vrgorcu i okolnim selima ima jaku organizaciju, ali nikako dominantnu. Međutim, prožeta boljševičkom ideologijom ćelija KPJ u Vrgorcu odlučila je pošto poto promijeniti društvene odnose u Vrgorcu i domoći se apsolutne vlasti. Dok je trajao pravedan otpor naroda protiv okupatora ćelija KPJ u Vrgorcu provodila je svoj plan koji je u osnovi imao samo jedan cilj-osvojiti apsolutnu vlast. O pokolju nedužnih mještana u Vrgorcu 15. lipnja 1942. napisano je stotine novinskih članaka, studija i analiza.

>>Zločini bataljuna "Josip Jurčević u Vrgorcu 15. lipnja 1942.

U osnovi svih analiza je zaključak kako su žrtve nevini ljudi. U fokusu analitičara manje se našla činjenica kako su žrtve, u velikoj većini, bile imućni i ugledni ljudi u tadašnjem Vrgorcu. Bilo je to vrijeme kada se politika usko vezala uz ugled pojedinca.

>>Tajna masovne grobnice u Vrgorcu: Partizanski egzekutori ubili i dvije trudnice u visokom stadiju trudnoće

Kako bi se dokopala vlasti, a u skladu sa boljševičkom doktrinom klasnog neprijatelja, za KPJ-u žrtve su predstavljale izravnu prijetnju osvajanju vlasti i stoga su morale nestati. Pokolj uglednih Vrgorčana na Žbarama do temelja je promijenio društvene odnose u Vrgorcu, uništena je sva građanska i nacionalna opozicija.

Povratak potomaka

Nakon rata pokušao se uništiti svaki trag predratnog identiteta Vrgorca. Planskom kolonizacijom u grad su dovedeni partijski kadrovi iz cijele krajine. Od grada koji je nekada bio građanska i nacionalna metropola Zabiokovlja napravljeno je boljševičko središte kakvog se ne bi posramio ni SSSR.

>>Medvedev osudio Staljinove zločine: Rat protiv vlastitog naroda najveći je zločin

Svi oni koji nisu odgovarali novim gospodarima života i smrti bezglavo su se razbježali po cijeloj Hrvatskoj pomno skrivajući obiteljsko porijeklo i prošlost. Nakon desetljeća provedenih u „tuđini“ potomci ljudi koji su nekada predvodili kulturni i javni život u Vrgorcu na jedan dan su posjetili grad svojih roditelja. Evocirajući uspomene na nekadašnji društveni život svojih roditelja potomci članova prvog tamburaškog zbora upoznali su današnji Vrgorac sa kulturom i tradicijom koju je nasilno prekinuo vihor Drugog svjetskog rata.

Poput sefardskih Židova

Potomci tih Vrgorčana pomno prate društveni život u Vrgorcu. U razgovoru su se osvrnuli na transparent „Vrgorac Vrgorčanima“ koji je vrgorska ljevica istaknula na povijesnoj tvrđi na dan proteklih lokalnih izbora. Pitaju se što bi bilo kada bi oni istaknuli takav transparent ili osnovali Maticu Vrgorčana, ali i upozoravaju kako su ljudi po naravi nomadi i kako nitko ne može tvrditi kako na jednom mjestu ima veća prava od čovjeka koji se tek naselio u toj sredini. Ovi Vrgorčani, raseljeni kao nekada sefardski Židovi, nastavljaju čuvati uspomene svojih roditelja na grad pod Matokitom.


Željko Primorac