Skandalozno: Brat dopredsjednice hrvatske Vlade žali za oslobađajućom presudom
Srbija se ne miri sa oslobađajućom presudom hrvatskim generalima. Ne mire se ni određeni krugovi u Republici Hrvatskoj. Iz izjava Vesne Teršelić i Zorana Pusića dade se zaključiti kako su iznimno teško podnijeli oslobađajuću presudu hrvatskim generalima.
Potvrdu takvim tezama u sinoćnjem dnevniku Radio Televizije Srbije dao je i Savo Štrbac, nekadašnji tajnik Vlade tzv. RSK i jedan od sukreatora Haške optužnice i teze o udruženom zločinačkom pohvatu.
"Mene je danas lično zvao Zoran Pusić koji vodi Komitet za ljudska prava i kaže: Gospodine Štrbac nismo svi u euforičnom stanju, ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno, da je presuda bila osuđujuća to bi bio početak jednog istinskog, dubinskog, pročišćenja i suočavanja s prošlošću hrvatskog naroda. Ovako će ta katarza biti odgođena za izvjesno vrijeme ali ona mora doći kad tad", kazao je Savo Štrbac.
>>Danko Anđelinović, djed Vesne Pusić, bio istaknuti pripadnik ORJUN-e i četničkog pokreta
>>Udruga udovica Domovinskog rata Vesni Pusić: 'Žaljenja je vrijedan nedostatak Vaše ljudske suosjećajnosti i političke korektnosti'
>>Marija Slišković: 'Podržavate gay populaciju, a niste našli vremena za žene silovane u Domovinskom ratu'
O kakvom je incidentu riječ govori i podatak da je riječ o bratu i suradniku aktualne ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske, koja je na dan izricanja oslobađajuće presude imenovana i dopredsjednicom Vlade.
Jutarnji list najavljivao "konačnu presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj"
Kako je oslobađanje hrvatskih generala teško palo određenim projugoslavenskim krugovima u Republici Hrvatskoj potvrdio je i izgled web portala Jutarnjeg lista od utorka 16. studenoga.
Naime, u rano jutro 16. studenog 2012. godine, dok se još čekalo objavljivanje presude hrvatskim generalima, tko je otvorio web stranicu Jutarnjeg lista, mogao je pročitati tekst "Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana", autorice Snježane Pavić. U spomenutom tekstu autorica je sugerirala čitateljima kako je haško tužiteljstvo u pravu i kako je zapravo riječ o "suđenju zločinačkoj politici autoritarnog Franje Tuđmana, te da će se presudom konačno staviti točka na "i" utvrđivanju ratne Hrvatske kao zemlje koja je počinila organizirani zločin". Članak možete pročitati u Googleovoj arhivi
>>Medijska hajka: Tportalu i Indexu glavna tema Gotovinina 'vila' i 'ljubavnice' - Nobilu, general u politici
Nakon što je presuda pročitana, članak je jednostavno povučen s naslovnice Jutarnjeg lista. Kao što vidite, naslovnica je snimljena kao i izjava nekadašnjeg tajnika Vlade tzv. RSK Save Štrbca, čija je vojska na današnji dan prije 21. godinu "ostavila svoj pečat" na Vukovaru i Škabrnji. Međutim, obitelj Pusić o tome šuti.
R.Horvat
Cijeli tekst iz Jutarnjeg lista:
Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana
Nije Tuđman morao osobno biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu
Kada danas ujutro šef Haaškog suda Theodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču , s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Žalbeno vijeće Haaškog suda odreže kaznu dvojici generala, smanji je ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj.
Jasno je da Haaški sud sudi pojedincima, a ne državama baš u namjeri da se krivnja individualizira, a ne da je generacijama poslije kao teret nose cijeli narodi. Jasno je i da će tu kaznu odslužiti dvojica konkretnih ljudi, Gotovina i Markač, obojica danas 57-godišnjaci, pojedinci sa svojim osobnim životima.
Jedan je kao dječak pobjegao preko granice i mijenjao kontinente živeći život pun pustolovina poput nekog superjunaka, drugi je krotko gradio karijeru u policiji bivše države. Krenuli su u život u različitim pravcima, da bi ih spojio rat devedesetih iCarla del Ponte. Danas se u Haagu izriče pravomoćna presuda njima dvojici, ne državi, no simbolički je haaški proces za Oluju bio proces tuđmanovskoj Hrvatskoj devedesetih.
Protjerivanje Srba
Činjenica je da je haaška optužnica za Oluju iskonstruirana za politički i vojni vrh države, a ne za šefa specijalne policije, naftaša i generala s biografijom legionara. Tako je zločin u Gruborima (počinili su ga specijalci, a njihov nadređeni nije osigurao da počinitelji budu kažnjeni, što bi, recimo, bio ključan krimen da se htjelo suditi za njihova nedjela u Oluji) ovdje tek jedan element široko postavljene optužnice.
Po Haagu, nije Markač kriv za ubojstva kao što je Blaškić odgovarao za ubojstvo u Ahmićima, nego prije svega zato što je poslužio Tuđmanu, Gojku Šušku i Zvonimiru Červenku, prvoj trojici iz optužnice, u provedbi cilja o protjerivanju Srba iz Hrvatske.
Remetilački faktor
Optužnica protiv Gotovine ili Markača nije poput one kakvu je Haaško tužiteljstvo pisalo protiv, recimo, generala Sefera Halilovića, optuženog pa oslobođenog optužbe za pokolj u Grabovici u Hercegovini. Ključni zločin za koji odgovaraju Gotovina i Markač nisu ubojstva više od 150 staraca preostalih nakon Oluje, ni pljačka i palež stotina sela, nego protjerivanje većine srpskog stanovništva s područja oslobođenog u Oluji.
Tuđman je smislio cilj koji nikada nije tajio: Hrvatska bi bila stabilnija s manje Srba, često je to ponavljao i u javnim prigodama. Te Tuđmanove izjave uzeli su haaški tužitelji, dodali im Brijunski transkript i napisali optužnicu. Na Brijunima je dr. Franjo Tuđman 31. srpnja 1995. okupio vojni vrh i ondje su smislili kako provesti taj plan protjerivanja Srba, smatra Tužiteljstvo, a potvrdilo je prvostupanjsko vijeće Haaškog suda.
Taj plan o protjerivanju “remetilačkog faktora”, kako je Tuđman zvao Srbe, proveli su artiljerijskim napadom prva dva dana Oluje: napali su Knin i druge gradove granatirajući ih tako nasumično da su među stanovništvom izazvali paniku, pa su ljudi u strahu pobjegli i zauvijek napustili svoje domove.
Ono što je uslijedilo poslije, ubojstva, pljačke i palež, to nije bilo unaprijed smišljeno, ali se moglo očekivati, piše Haag, a cilj svega bio je spriječiti povratak Srba, što je osigurano kasnijim diskriminacijskim mjerama hrvatske Vlade, koja je dvjema uredbama oduzela imovinu odbjeglim Srbima planirajući njihove kuće pokloniti koloniziranim bosanskim Hrvatima.
Na Brijunima su uz Franju Tuđmana bili ministar obrane Gojko Šušak, general zbora Anton Tus, generali Pavao Miljavac, Miljenko Crnjac, Luka Džanko, Željko Glasnović, Marijan Mareković, Petar Stipetić, Josip Lucić, Imra Agotić, admirali Ante Budimir i Davor Domazet i brigadir Mirko Norac. Gotovina i Markač također. Zašto su samo oni optuženi?
Konačna kazna
Nije dr. Franjo Tuđman morao osobno biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu. Krajina je zasuta lažnim lecima kojima se srpsko stanovništvo poticalo na bijeg, otvoreni su im koridori za izlazak, a predsjednikova poruka da ostanu nije zvučala umirujuće, nego prijeteće. Većina srpskog stanovništva je otišla: za to će danas konačnu kaznu saslušati šef specijalaca i zapovjednik jednog od dva operativna sektora u operaciji Oluja.
Haaška presuda će najglasnije odjeknuti u javnosti, ali najveći posao u zatvaranju ratnog poglavlja hrvatske povijesti obavljaju domaći sudovi: Glavaš služi kaznu za zločine u Osijeku, Merčep tek čeka na presudu za zločine iz 1991. Oni prvi, poput Norca, već izlaze iz zatvora. Lora, Sisak, Kerestinec - diljem Hrvatske, manje ili više uspješno, lokalni sudovi čiste zajedničku prošlost od zločina i nepravde.