Desetljećima anacionalna ljevica u Hrvatskoj, na čelu sa Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, u javnost pušta teze o tome kako prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koncem devedesetih zatajio saznanja kako Haag istražuje najviše političke i vojne dužnosnike Republike Hrvatske, što je po njihovim tvrdnjama bio temeljni razlog za podizanje optužnice koja je srušena tek prije nekoliko dana.

Međutim, govor predsjednika Tuđmana od 14. prosinca 1998. potpuno jasno demistificira tvrdnje ljevičara  kako je Tuđman navodno zatajio generalima optužnice, odnosno, kako je hrvatski državni vrh od časnika zatajio da se nalaze na transfer listi Haaga, a što je onda, prema toj besmislenoj tezi, dovelo do optužnica protiv generala Bobetka, Markača, Čermaka, Ademija i Gotovine.

Te besmislice anacionalnih ljevičara, ovog su puta negirane i od strane samog generala Gotovine, koji je u razgovoru za Večernji list decidirano razotkrio Mesićevu laž.

Naime, general Gotovina tvrdi da Carla del Ponte nije s njim zatražila razgovor prije nego je podignula optužnicu. Dakle, svi oni klevetnici, uključujući Stjepana Mesića, koji su godinama tvrdili kako je Gotovina žrtva Tuđmanove politike iznosili su neistine.

Podsjetimo, nakon Tuđmanovog govora u Ratnoj školi, Hrvatski Državni Sabor je 5. ožujka 1999. donio 'Rezoluciju o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu' kojom se osporava nadležnost Haaškog tužiteljstva nad vojno-redarstvenim operacijama 'Bljesak' i 'Oluja'. Tom Rezolucijom Hrvatski Državni Sabor je ukinuo ingerenciju međunarodnom sudu nad tim oslobodilačkim operacijama o od suda je zatraženo da o tome donese pravorijek, što je potpuno legitiman pravni postupak.

Međutim, nakon promjene vlasti, novi Zastupnički dom Hrvatskog državnog Sabora, ne čekajući pravorijek suda, 14.travnja 2000., na prijedlog tadašnjeg zastupnika Ive Josipovića, donosi 'Deklaraciju o suradnji s međunarodnim kaznenim sudom u Haagu', u kojoj se, u točci 3., između ostaloga navodi: - Republika Hrvatska ne dovodi u pitanje pravo Suda da pokreće postupke utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene za vrijeme i neposredno nakon završetka Domovinskog rata", čime je bez pravne borbe predala Haagu potpunu nadležnost nad Olujom.

Nakon "Josipovićevih amandmana", anarho-liberalni političari se doslovce natječu u porukama upućenim hrvatskim generalima da svoju nevinost dokažu na sudu, umjesto da sud radi svoj posao i dokazuje njihovu odgovornost.

Tek nakon toga, tužiteljstvo Haškog suda, u lipnju 2001., vladi Ivice Račana šalje zapečaćenu optužnicu protiv hrvatskih generala.

R.Horvat