»Totalni rat Crkve i Vlade« – vrištao je na prvoj stranici velikim slovima Večernji list u petak 11. siječnja; »Poziv na ustanak« – golemim crvenim slovima istoga dana oglasio se Novi list; »Biskup s Kaptola pozvao na oružano rušenje vlasti« – najvišim tonovima pridružio se istoga dana Jutarnji list na 4. i 5. stranici. Sadržajno slično oglasile su se televizije, radiostanice, a nisu zaostajali ni mnogi internetski portali. Većem dijelu hrvatske javnosti tako je nametnuta najvjerojatnije smišljena interpretacija, a zapravo dezinformacija, da bi se odvukla pozornost od stvarno prijepornog pitanja – 4. modula zdravstvenog odgoja.


Bez obzira na činjenicu što postoji golemo razilaženje glede predviđenoga spolnog odgoja između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Hrvatske vlade, ukoliko ona stoji iza ministrove odluke, ne može se govoriti čak ni o sukobu a kamoli o totalnom ratu između tih dviju strana. Nesporna je činjenica da su nezadovoljstvo nametnutim spolnim odgojem prvi izrazili roditelji, dakle ljudi koji su po svakom Božjem i ljudskom pravu najodgovorniji za odgoj svoje djece (štoviše među vjernicima još prije jesenskoga zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije čula su se pitanja zašto crkvena hijerarhija o tom problemu šuti). Svjesna da je sadržaj nametnutoga spolnog odgoja u prvome redu problem roditelja, čija su prava dovedena u pitanje, institucija Katoličke Crkve stala je u obranu demokracije, poštivanja ustavnih prava roditelja i međunarodnih konvencija te je poticala traženje rješenja posebno predlaganjem dijaloga i javnim istupima kardinala Josipa Bozanića i drugih biskupa. Crkveno vodstvo polazi od neprijepornog stava da je u demokratskom društvu nezamislivo da se škola koristi za nametanje ikoje ideologije i da se vjerničkoj većini koja prelazi 92% hrvatskih građana nameće svjetonazor manjine, kojoj ni katolički roditelji ni predstavnici crkvene hijerarhije nikada nisu osporavali pravo na takav spolni odgoj kakav je uveden u škole.

Odnosi između takvih strana kao što su državne vlasti Republike Hrvatske, s jedne, i Katolička Crkva u Hrvatskoj, s druge strane, nikada se ne mogu svesti na tek jedno pitanje ili jedan spor, jer sama činjenica života i društvenoga djelovanja obiju institucija stvara širok raspon važnih područja na kojima se svakodnevno surađuje i, ako je potrebno, rješavaju novonastala pitanja. Proteklog tjedna tako je održan susret Predsjednika Republike i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, požeški biskup susreo se s ministrom zdravlja, Katehetski ured HBK-a i državna Agencija za odgoj i obrazovanje (koja zapravo stoji iza nametnutoga spornog spolnog odgoja) zajedno su organizirali i realizirali Zimsku katehetsku školu za više od 450 vjeroučitelja... Očito posve je neprimjeren javni govor o ikakvom ratu, a još manje o totalnom.

Osim toga, pitanje sadržaja spolnoga odgoja koji je nametnuo ministar nije ni specifično hrvatsko unutarnje pitanje već je zapravo globalni projekt koji se pokušava nametnuti svim zemljama liberalne demokracije, samo što se to želi prikriti (i to je jedan od glavnih razloga zašto je ukinuta »Slika Hrvatske« na HTV-u i zašto je urednica kažnjena). Nesporna je činjenica da iza toga i takvoga spolnog odgoja stoji ideologija koja apsolutno isključuje Boga, univerzalne vrednote i etička načela, čovjeka ne smatra osobom, odnosno smatra da nema bitne razlike između čovjeka i životinje. Toj ideologiji prihvatljivo je da čovjek bude osoba, ako se i za jednu vrstu čovjekolikog majmuna smatra da također ima osobnost, a u tome je i korijen suvremene smišljene medijske propagande za veću zaštitu životinja negoli ugroženih ljudi. Potpuno je očito da između te ideologije i kršćanstva postoji golemi, nepremostivi jaz, kao što je također očito da je sve kršćanstvo usmjereno na dobro čovjeka, ne samo zemaljsko nego i vječno, a ta ideologija krije svoj konačni cilj uvjeravajući da joj je stalo do trenutnog dobra čovjeka potičući ga da se »oslobodi« gotovo svega – čak i svoje biološke zadanosti. Među promicateljima te ideologije, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, ima i mnogo prevarenih, izmanipuliranih, a nažalost i sve su teže posljedice ondje gdje se ukorijenila. Stoga se vjernici s tom ideologijom nikad neće moći pomiriti.

Glede tobožnjeg poziva »na oružano rušenje vlasti« ili poziva »na ustanak« koji je pripisan biskupu Valentinu Pozaiću, riječ je o smišljenoj podvali i konstrukciji koja sa stvarnošću nema nikakve veze – u što se može uvjeriti svaki čitatelj biskupova izlaganja (koje zbog toga objavljujemo doslovno i u cijelosti na 29. stranici ovoga broja). Glede stila toga izlaganja i glede izbora riječi i pojmova koji su u tom izlaganju upotrijebljeni, svatko ima pravo na svoju ocjenu, svoj dojam i svoje (ne)slaganje, no nitko objektivan ne može tvrditi da je biskup pozvao na oružano rušenje vlasti ili na ustanak. Biskupovu doslovnu rečenicu: »Hrvatskoj je potrebna nova oluja« moguće je samo uz elementarnu nekorektnost i podmetanje javnosti predočiti kao »Hrvatskoj je potrebna nova 'Oluja'«, jer biskup nije pojam oluja naveo kao vojno-redarstvenu akciju »Oluju«. Polazeći od toga netočnog, vjerojatno namjernog iskrivljavanja, i Novi list i Jutarnji list razvijaju dalje svoje začudne tvrdnje, ne mareći što povijesna »Oluja« nije bila ni u kojem svom segmentu usmjerena protiv hrvatskih državnih vlasti. Na tom tragu Hrvatski je radio, očito dodatno ili zagrijan ili upućen, u konstruiranju slučaja otišao još korak dalje te je pokušao stvoriti temu treba li državno odvjetništvo podići optužnicu protiv biskupa Pozaića. Hrvatska javnost ipak nije zaslužila takvo manipuliranje i takvo konstruiranje.


Ivan Miklenić / Glas Koncila