Željko Primorac: Književnik Budak i maršal Tito
Vrlo je vjerojatno kako Hrvati nikada neće imati jedinstven stav o svojoj novijoj povijesti. Na stranu što nema konsenzusa u narodu, niti državne institucije i uprava nikako ne uspijevaju postići dogovor o događajima iz nedavne povijesti, dogovor koji bi vrijedio duže od jednog parlamentarnog mandata. Sve to samo dokazuje kako se u Hrvatskoj povijesnim temama još uvijek bavi politika, a ne struka.
Nadalje, dokaz je to i nezrelosti društva i prizemnosti politike. Kada se politika istroši i izgubi tlo pod nogama u realnom vremenu i svijetu ona redovito poseže u povijesnu tematiku i to redovito prema temama o kojima postoje oprečna stajališta u javnosti. Na taj način konsolidira se vlastito biračko tijelo, prethodno izgubljeno u gospodarskim, socijalnim, zdravstvenim i obrazovnim vrludanjima.
Svoj spas u povijesnim temama potražio je ovih dana i ministar Arsen Bauk. Kao i mnogi prije njega, a siguran sam i poslije njega, ministar je odlučio kako je povijesna istina ono što on kaže i ništa drugo. Tako se na Baukovu iznenadnom povijesnom pohodu našao književnik Mile Budak, točnije ulice koje nose ime po Budaku. Budući je Bauk političar koji se ničim u životu nije bavio osim politikom, njegova poimanje Mile Budaka je političko poimanje. Bauk u Budaku vidi samo ustaškog političara i s njime se obračunava zatirući svaki spomen Budakova imena na javnim površinama. O književnom radu Mile Budaka Bauk vjerojatno ne zna ništa, ne zato što je matematičar, već zato što i književnost kod Bauka i njegova tipa političara ima političku dimenziju. Kod Bauka i družine postoje prihvatljiva i manje prihvatljiva književna dijela. Zato akademik Dubravko Jelčić poznaje svaki redak Budakova dijela, a Budakovo stvaralaštvo smatra nezaobilaznim u književnoj baštini Hrvatske. Prema akademiku Jelčiću književnik Mile Budak zaslužuje počast imenovanja ulica po njemu.
U isto vrijeme dok se obračunava s Budakom, ministar uprave Arsen Bauk svakodnevno i po nekoliko puta prolazi jednim od najljepših hrvatskih trgova, onim maršala Tita. Trg u Zagrebu ne nosi ime po povijesnoj osobi Josipu Brozu Titu, već po maršalu Titu, zapovjedniku postrojbi KNOJ-a koje su odgovorne za smrt tisuća zarobljenih civila i vojnika Hrvata. Ploča i Trg maršala Tita, još će dugo, ako se pita Bauka, nositi ime po jednom od najvećih zločinaca u svjetskoj povijesti. Bauk je kao vrstan matematičar, barem se tako hvali, valjda izračunao količinu krvi koju netko mora proliti kako bi dobio pravo na vlastitu ulicu. Visoki su Baukovovi kriteriji, bez nekoliko stotina tisuća pobijenih, nema šanse da dobijete trg ili ulicu u Hrvatskoj.
Sva bijeda i kratkotrajnost Baukove politike dolazi do izražaja kada takvu politiku usporedimo s onom predsjednika Franje Tuđmana. Svjestan bremenitosti povijesti i velikih podjela u narodu Tuđman je povijesne teme stavio po strani, uzimajući samo one koje mogu ujedini naciju. Ako je Tuđmanu povijest služila za ujedinjavanje nacije, koji je smisao i rezultat Baukovih izleta u povijest?
Svi Baukovi povijesni eksperimenti trajati će koliko i njegov mandat ministra. Međutim, povijest kojom se bavio zabilježit će njegovo ime kao ime stranačkog ministra dok će Franjo Tuđman zauvijek ostati nacionalni političar i državnik.
Željko Primorac