U nedjelju 24.03.2013., oko 1,4 milijuna ljudi okupilo se na manifestaciji za obitelj i protiv homoseksualnog braka i posvajanja. Snimke govore same od sebe: okupljanje je bilo na Avenue de la Grande Armée (avenija je dugačka 1,4 km), koja ide od L'Arc de Triomphe (Slavoluka pobjede) do Porte Maillot.


Snimke pokazuju da je Avenija bila prepuna ljudi u punoj dužini i širini. Mediji namjerno umanjuju brojke da bi umanjili relevantnost manifestacije. Organizatori manifestacije tražili su da se okupljanje odvija na Champs Élisées, što je prefektura odbila. Boje ove manifestacije su ružičasta, svijetloplava i bijela. Nije bilo nikakvih vjerskih, političkih ni stranačkih znakovlja.

Organizatori prosvjeda traže povlačenje zakona o homoseksualnom braku i posvajanju (koji je prošao u Parlamentu ali ne i u Senatu) i zahtijevaju hitan sastanak s predsjednikom države. Smatraju da vladajuća stranka ne smije ignorirati glas Francuske. Ako se vlada ogluši na njihove zahtjeve, najavljuju nove, još veće manifestacije, i da će ići sve do predsjedničke palače.

Francuski TV kanali su u nekoliko kratkih kadrova pokazali obujam manifestacije i reakcije sudionika – bile su to dobro raspoložene obitelji s djecom koje su to doživljavale kao veseli nedjeljni popodnevni izlazak, bila je to masa mladih ljudi, djece, baka i djedova. Veselilo se, pjevalo i plesalo. Pjevala se i nacionalna himna. „To je prava Francuska!“, govorili su i pozivali da se stane na kraj „homoseksualnom ekstremizmu“. Nije bilo nikakvih izgrednika niti provokatora. Bilo je mnogo francuskih zastava. (Fotke i snimke možete vidjeti na http://www.lamanifpourtous.fr/).

Neizmjerno mnogo više vremena televizija je posvetila onima koji su probili policijske ograde i zauzeli Place de l'Etoile oko L'Arc de Triomphe i krenuli niz Champs Élisées, što je bilo prvobitno predviđeno mjesto događanja. Iako su među njima bile i majke s malom djecom, policija ih je pokušala spriječiti suzavcem, neke i pendrecima, ali je nekoliko stotina do tisuću ljudi s djecom ipak prošlo, sjelo na asfalt, na nekoliko sati zaposjelo šesterotračni kružni tok oko L'Arc de Triomphe i zaustavilo promet čak i na Champs Élisées. Organizatori žale zbog nepredviđenog događaja, ali za eksces okrivljuju prefekturu i vladu zbog zabrane okupljanje na željenom mjestu. Smatraju sramotnim što policija suzavcem ide na obitelji s djecom.

Na siječanjskim manifestacijama na istu temu na Champs de Mars ispod Eiffelovog tornja okupilo se više od 800.000 ljudi, a mediji su tvrdili da ih je bilo 300.000. Točno se zna koja je površina Champs de Mars, a snimke pokazuju da je prostor bio prepun ljudi. Mediji su namjerno umanjivali brojke da bi umanjili važnost manifestacije. Ovaj puta čine isto.

Ima stvari o kojima se ne smije previše niti preglasno govoriti… jer nisu „politički korektne“, nisu poželjne. Kod nas je jučer na teletekstu bila najavljivana ta manifestacija, ali je pisalo i da se očekuje „manje ljudi nego na prethodnoj“. Jutros na radiju o tome ni A ni B, a HTV je u nekoliko sekundi prikazao samo intervenciju specijalaca… kao da je riječ o sukobu policije sa šačicom uličnih razbijača. Logični nastavak teleteksta od prethodnog dana. Ništa od predivnih kadrova nepreglednog mnoštva mirnih ljudi koji su zajedno proveli čitavo nedjeljno popodne… Istovremeno se sve do mučnine razglaba ciparska financijska i domaća ekonomska kriza, smrt ruskog tajkuna u Engleskoj i slično … … … Ako okupljanje od preko milijun mirnih građana u jednoj od najvećih europskih metropola nije vrijedno medijske pozornosti, ako mediji NE izvještavaju o onome što događa, ako manipuliraju u svojim izvještajima, čemu (ili kome) onda uopće služe?

Ružičasto i plavo

Inicijativa Pinkstinks (ružičasto smrdi) obara se na ružičaste darove za djevojčice, jer su seksistički: „Ružičasto je 'pasivno', dakle prepreka za karijeru. S tipičnim ženskim igračkama, djevojčice se fiksiraju na ciljeve kao što su biti princeza ili medicinska sestra, dok se dječacima (napose kroz 'snažnu i izazovnu plavu boju') otvara cijela lepeza velikih karijera: liječnik, policajac, vatrogasac, pirat, vozač na automobilskim utrkama, akcijski heroj. Pod dojmom tih snažnih argumenata, čak je i Bridget Prentice, britanska državna tajnica u ministarstvu pravosuđa, upozorila da se djevojčicama ne kupuje previše ružičastih predmeta. Istovremeno se priključila bojkotiranju jednog velikog britanskog proizvođača igračaka. Sljedeći korak bi mogao biti to, da se izdvoje milijuni poreznog novca za edukativne kampanje u vrtićima i školama, pa čak i u staračkim domovima zbog baka i djedova koji unucima kupuju takve darove. Na kraju bi se moglo dogoditi da oni roditelji, koji kod kupovanja darova prave razliku između želja dječaka i djevojčica, budu prisilno zatvoreni u psihijatrijske bolnice. Tko misli da je ovo satira, ne zna što je rodna ideologija.“ (Iz: Stephan Baier, Vaterlose, kinderlose Gesellschaft, u Tagespost od 12. 12. 2009.)



Lidija Paris