U povodu interviewa general-bojnika Ive Jelića, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji, u kojem iznosi teze poput one da su se Tuđman i Milošević susreli 42 puta dogovarajući stvaranje velike Hrvatske i velike Srbije, oglasila se Udruga veterana 4. gardijske brigade.

Priopćenje Udruge veterana 4. Gardijske brigade HV-a prenosimo u cijelosti:


'General bojnik Ivo Jelić već drugi put u vrlo kratkom vremenu svojim istupima u dnevniku „Slobodna Dalmacija“ i iznesenim stavovima u svezi s Domovinskim ratom blati, prije svega, samoga sebe a onda 4.gardijsku brigadu i sve hrvatske branitelje. Sigurni smo da to nije slučajno i da u pozadini cijele priče stoje strukture koje su u vrijeme Domovinskog rata i nakon njega, uključujući i današnje vrijeme, protivnici i mrzitelji Hrvatske kao slobodne i neovisne države i svega što je hrvatsko.

Mi nemamo ništa protiv da svaki pojedinac, uključujući i prvoga zapovjednika 4.gardijske brigade istupa u javnosti, ali svatko tko to čini mora biti svjestan odgovornosti za izgovorene riječi i takvi istupi ne bi smjeli biti rezultat osobnih životnih problema, frustracija, pa i zdravstvenoga stanja osobe.

Žao nam je što je general bojnik Ivo Jelić, svjesno ili ne, pristao biti oružje u rukama onih koji se svim silama i danas bore protiv Republike Hrvatske, koji neprestano lažima i obmanama nastoje baciti sumnju na sva postignuća i sve dovesti pod znak pitanja. Takvima je jedino Jugoslavija bila i ostala dobar oblik uređenja države.

Sam tekst objavljen u „Slobodnoj Dalmaciji“ prepun je neistina i kontradiktornosti gdje general Ivo Jelić demantira sam sebe.

Naime, kada je, kako navodi general, sve bilodogovoreno, zašto je onda tako žestoka bila bitka za Zadar koju Jelić uspoređuje s bitkom za Staljingrad, zašto smo onda vodili tako teške bitke za sprječavanje prodora jugo-četničkih snaga u dolinu Neretve, zašto smo teško krvarili u oslobađanju hrvatskog juga i grada Dubrovnika? Zašto je operacija Maslenica bila tako teška s jakim protuudarima četničkih snaga? Zašto smo vodili teške bitke u surovim uvjetima na planini Dinari u pripremi operacije Oluja i u operaciji Oluja...?

Ako je predsjednik Tuđman dijelio Bosnu i Hercegovinu zašto ju je priznao kao neovisnu državu, zašto je potpisao sporazum u Splitu po kojem je Hrvatska vojska s Hrvatskim vijećem obrane i Armijom BiH oslobodila veliki dio zapadne Bosne i deblokirala Bihać?

Kada je general Jelić „znaošto se događa“ u pozadini naše časne borbe kako može biti ponosan, kako kaže, na to vrijeme na svoje momke i djevojke?Kako uopće može prihvatiti čin generala „dogovorenog rata“?

Mogli bi postaviti niz pitanja zašto, za svaku izrečenu netočnost ali sigurni smo da one koji stoje iza generalova nastupa ne interesira argumentirani dijalog niti rasprava utemeljena na povijesnim činjenicama, njihov je cilj blaćenje predsjednika Tuđmana i Domovinskog rata kao temelja moderne Hrvatske države i to s vrlo jasnim namjerama/zadaćama destabilizacije Hrvatske nakon pravedne presude Haškoga suda u slučaju Gotovinai Markač, a prije izricanja presude Hrvatima optuženima pred istim sudom za Bosnu i Hercegovinu, te nastavak prisilne integracije Hrvata u novu „balkansku krčmu“.

Hrvatski Domovinski rat nije bio građanski, to zna dobro i general Ivo Jelić jer je Hrvatska napadnuta od strane Srbije, Crne Gore, „JNA“ i četničkih hordi s područja Republike Hrvatske. Moramo podsjetiti da nisu Srbija i „JNA“ odmah skočili u obranu Knina i tzv. Krajine, kako to navodi general Jelić, nego je agresija na Hrvatsku bila smišljena i pomno pripremana u Beogradu a Srbi u Hrvatskoj imali su precizno određenu zadaću koju su zdušno provodili najprije balvanima a onda ubojstvima, paležom, pljačkom, silovanjima i protjerivanjem Hrvata. Bio je to rat Hrvata za opstanak jer je svako mjesto, selo ili grad koji su bili okupirani od strane „JNA“ i jugo-četnika odmah bili i etnički očišćeni. Hrvati su ili pogubljeni ili protjerani i za to postoje dokazi i svjedoci. Hrvatski junački grad Vukovar najočitiji je primjer brutalnosti agresije Srbije koji demantira „humano preseljenje“ stanovništva a žrtva hrvatskih branitelja Vukovara svetinja je za svakoga Hrvata i svakoga civiliziranog čovjeka.

4. gardijska brigada u Domovinskom ratu časno je branila svoju hrvatsku domovinu a njezini pripadnici svojim junaštvom, čašću i odanošću osigurali su mjesto u hrvatskoj povijesti pri tome poštujući sve zakone međunarodnoga i humanitarnoga prava i propisanih konvencija od početka do kraja svog ratnog puta a ne samo za vrijeme zapovijedanja generala Ive Jelića.

Na kraju moramo, poradi hrvatske javnosti, kazati kako hrvatski ratnici iz 4.gardijske brigade nisu nagrađeni, kako general kaže, velikim mirovinama i stanovima nego su dobili ono što je zakon u Republici Hrvatskoj predvidio za sudionike rata. Ako general Jelić nije riješio svoj status i nije dobio ono što mu pripada mi izražavamo svoje žaljenje jer mislimo da to nije pravedno, a tko je od zapovjednika i gardista kakvoga zdravstvenoga stanja to prepuštamo sudu medicinske struke.

Veterani 4.gardijske brigade i danas čvrsto i odlučno stoje na braniku svih vrednota Domovinskog rata i povijesne istine a protiv svih neprijatelja hrvatske slobode i neovisnosti, kaže se u priopćenju Udruge veterana 4.gardijske brigade, koje je potpisao predsjednik Božo Zadro.

M.M.

 

Share
0