Nakon Čapjine, knjiga 'Na izvoru duhovne Hrvatske', autora Stjepana Šešelja i Dubravke Vidak, predstavljena je u srijedu u Mostaru.


Polazište za nastanak knjige, prema riječima predstavljača Ljube Krmeka i Miljenka Stojića,  jest rad Sekcije Društva hrvatskih književnika za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu, uključujući i njezin nastanak ali i uzroke gašenja te sekcije.

-Sve naizgled prirodno, jednostavno, ali kad čovjek začeprka ispod površine nailazi na mnoštvo ne samo umjetničkih pravaca, nego poglavito na mnoštvo ljudskih sudbina. Upoznajemo one za koje su nam govorili da su neprijateljski elementi, one zbog kojih su nas sudili, one na koje su nam zabranjivali i misliti. Nažalost vremena su ponovno nekako slična pa nam je ova knjiga itekako potrebna - kazao je fra Miljenko Stojić, jedan od predstavljača ove knjige.

Posluživši se jednim ovećim citatom iz knjige, Stojić je naglasio kako upravo taj citat predstavlja srž cijele ove knjige.

-»Radilo se o obnovi članstva Vinku Nikoliću i Antunu Nizeteu, koje, kako smo i u prijedlogu DHK tvrdili, nikada nije ni prestalo, te primanje u članstvo Hrvoslava Bana, Ernesta Bauera, Vinka Grubišića, Ante Kadića, Rajmunda Kuparea, Lucijana Kordića, Hrvoja Lorkovića (Roka Remetića), Borisa Marune, Joze Mršića, Bogdana Radice, Mirka Vidovića i Jure Prpića. Kasnije i niza drugih hrvatskih književnika iz iseljeništva. Tako je počelo i dobar glas se širio po zagraničnoj Hrvatskoj, od Gradišća, austrijskoga, madžarskog, slovačkog i moravskog, talijanskoga Molisea, od kosovskog-albanskoga Janjeva i rumunjske Keče do Švicarske i do Švedske, jedne i druge Amerike, Australije i Novoga Zelanda i juga Afrike. Također, i u predjelima koje komunisti prepustiše Srbiji i Crnoj Gori, u istočnom dijelu Srijema, Bačke i Banata i u Boki kotorskoj. To su domovinski dijelovi Hrvatske, koji nisu nastali iseljavanjem u srpska ili crnogorska područja, već odsijecanjem od Hrvatske i pripojenjem tim državama, te i danas spadaju u krug hrvatskih zemalja. Naravno, u tom krugu nalaze se i hrvatske zemlje Hercegovina i Bosna.« (str. 7.) Ovaj poduži navod ustvari je srž čitavog govora autora i našeg govora - istaknuo je Miljenko Stojić.

Govoreći o knjizi i vezama domovinske i iseljene hrvatske Ljubo Krmek je međusobne veze ocijenio nedostatnim.

-Iako smo danas u Hrvatskoj slobodni i neovisni, svjedoci smo kako su te veze nedostatne, što zbog vladajućih političkih struktura, što zbog nemarnosti hrvatskih kulturnih institucija (u prvom redu mislim na Društvo hrvatskih književnika, jer ostah nemalo iznenađen kad u objavljenoj knjizi pročitah kako danas u DHK više ne postoji Sekcija za proučavanje književnosti u hrvatskome iseljeništvu - kazao je Ljubo Krmek.

Zahvajujući se Društvu hrvatskih književnika Herceg Bosne, kao suorganizatoru mostarskog predstavljanja, Šešelj je osvrnuo na razdoblje s kraja osamdesetih kada se, kako je istaknuo, vodila velika bitka za uključivanje komunizmu nepoćudnih književnika iz hrvatskog iseljeništva u Društvo hrvatskih književnika.

-"Taj projekt smo otpočeli i završili prije stvaranja Hrvatske Države", kazao je Šešelj istaknuvši kako su nekoliko godina kasnije krenuli što otvoreni, što prikriveni zahtjevi i pritisci za gašenjem Sekcije Društva hrvatskih književnika za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu.

-Rezultate tih pritisaka znate, sekcija za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu više ne postoji a koji su pravci zahvatili pisanu riječ vidite i sami, zaključio je Stjepan Šešelj.

Nakon Mostara, knjiga će biti predstavljena u Tomislavgradu.


I.Z.