Pjesnici su, kažu, »čuđenje u svijetu«, a gledajući na pjesnika fra Miljenka Stojića, meni se čini da su i proroci pred nasiljem i zločinom. Nije stoga čudno da je fra Miljenkovo pjesničko poniranje u skrivene dimenzije stvarnosti našlo svoje osmišljenje i u divljenju žrtvi podnesenoj za uzvišene ideale i u sažalijevanju zločinaca motiviranih niskim porivima i lažnim ideologijama.

Velika je nesreća hrvatskoga naroda da je u jednom stoljeću bio pod snažnim uplivom ideologija koje nisu poštovale ljudski život i jedne koja je ne samo prezirala čovjeka, nego ga mrzila zbog njegove vjere. Ova druga, komunistička ideologija, bila je opasnija od drugih, jer se predstavljala kao humanost i donositelj slobode. Katolički intelektualci između dvaju svjetskih ratova točno su uviđali da je komunistička ideologija zapravo laž i prijevara. Uistinu, kad se dublje uđe u filozofske, etičke i političke pretpostavke komunizma, postaje jasno da je to nagovještaj mijenjanja svijeta koji je po svojoj internoj strukturi, po ideološkim premisama i po političkim ciljevima projekt okrenut zločinu. On se, međutim, predstavljao i predstavlja kao istinska zauzetost za dobro čovjeka i društva i tako se stalno nudi kao laž i obmana lakovjernima. Mnogi su, nažalost, »na ovim prostorima« imali koristi od tog sustava laži, te im je i danas, i nakon propasti komunizma, teško uvidjeti, ili možda samo priznati, da su bili zavedeni i da su i druge zavodili.

Fra Miljenko zna, međutim, kao što znaju svi koji su iskusili posljedice komunističke ideologije i prakse, da je komunizam bio sustav za proizvodnju zločina i smrti. Komunizam je imao zločinačke namjere osobito prema vjeri i vjernicima i vjerskim ustanovama. Zato fra Miljenko također zna da su njegove žrtve  mučenici koji zavrjeđuju postati nam uzorima i poštovati ih kao one koje i Bog voli. U kršćanskoj tradiciji, to su blaženici i sveci.

Bilo je stoga posve prirodno da Uprava Hercegovačke franjevačke provincije odredi fra Miljenka za vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Već nekoliko godina fra Miljenkova je zadaća da 66-orici franjevačkih žrtava komunističke ideologije Crkva prizna status mučeništva zbog mržnje vjere i tako ih uvrsti u red blaženika. Fra Miljenko je do sada izvrsno ispunjavao svoju zadaću. Prikupljao je i prikupio iskaze očevidaca, dokumente vremena, čak pokrenuo općine u Hercegovini na pronalaženje skrivenih i poznatih masovnih grobišta te iskapanje u njima zakopanih. Pokrenuo je časopis znakovita naslova Stopama pobijenih. Kao da se htjelo reći da nije lako slijediti stope onih koje su zle ruke pobile, ali možemo ih slijediti u predanosti dobru, istini i vjeri. Fra Miljenko je, sa svojim suradnicima, pokrenuo i mrežnu stranicu za obavještavanje o obavljenu poslu i za sudjelovanje onih koji još nešto znaju o žrtvama. Na ovaj način fra Miljenko je postavio model za vođenje postupaka drugim redovničkim zajednicama i biskupijama. Zbog toga je bilo očekivano da fra Miljenko postane također članom Komisije za hrvatski martirologij kad su se biskupske konferencije Hrvatske i Bosne i Hercegovine odlučile poraditi oko vrjednovanja mnogobrojnih žrtava komunističkog režima i za pokretanje postupka za njihovo proglašenje blaženima.

Fra Miljenko je već do sada dao velik doprinos toj Komisiji prenoseći svoje iskustvo i još više predanost ideji. Osobno me neprestano fascinira njegova pozitivnost u radu oko tih zadaća. Kad god razgovaramo o izgledima pojedinih novih akcija u okviru Komisije za hrvatski martirologij, njegov standardni odgovor je »Ajde, jadan, jašta ćemo nego uspjeti«. Taj entuzijazam, to pouzdanje u ispravnost onoga što se radi zarazni su, ali takva zaraza je istinsko jamstvo za uspjeh u radu. Stoga ne želim propustiti priliku i ove tribine zahvaliti fra Miljenku na sudjelovanju u Komisiji za hrvatski martirologij, za to što podnosi nemale žrtve koje to sudjelovanje zahtijeva i za oduševljenje kojim svoje sudjelovanje popraćuje. Fra Miljenko, hvala i živio!

 

Jure Krišto

 

 

Tribina Stopama mira, Zagreb, 14. ožujka 2013.; Hrvatsko slovo, Zagreb, 29. ožujka 2013., str. 26.