Predsjednik Republike Ivo Josipović često je nazočan na brojnim odavanjima počasti partizanima, odnosno antifašistima. Tako nije prepustio ni ovogodišnje odavanje počasti žrtvama Jasenovca i obilježavanje godišnjice proboja  logoraša. Svim preživjelima tom je prigodom dodijelio ordene i priznanja. Baš lijepo od njega. A preživjeli hrvatski branitelji srpskih logora se pitaju: hoće li i svima njima ikada itko uručiti priznanja, odnosno odličja, tim prije što su se Brozovi junaci borili za Jugoslaviju, a Tuđmanovi za – Hrvatsku.


Uručujući priznanja, Josipović je istaknuo da su "u holokaustu i zločinu sudjelovali i brojni pripadnici hrvatskog naroda". Takve se i slične riječi neprestano mogu čuti od bilo kojeg političara koji je trenutačno na vlasti, i od onih bivših i ovih sadašnjih. Najčešće se to može čuti i od srbijanskih političara, ali i od Save Štrbca i njemu sličnih. Svi oni ne daju da se zaborave "zločini brojnih hrvatskih pripadnika". Međutim, rijetko ili gotovo nikada od Srba nećete čuti da su u bilo kojem ratnom i inom zločinu sudjelovali i "brojni pripadnici srpskog naroda". Takve se riječi sve manje, ili uopće ne čuju i od hrvatskih političara. Ili, jeste li ikada čuli da je predsjednik SAD-a (bilo koji) ikada izjavio, govorio "na sva zvona", da su primjerice u Vijetnamu, Iraku ili Afganistanu u ratnim zločinima sudjelovali i brojni pripadnici američkog naroda? Amerikanci su snimili oko šesto-sedamsto filmova o ratu u Vijetnamu, u kojem su bili agresori, ali u njima nema nigdje ni spomena o njihovim brojnim zločinima. No, dobro. Svaki zločin je za osudu, ali ako se već "sudi brojnim pripadnicima hrvatskog naroda", barem mi Hrvati nikada ne bi smjeli istaknuti da su zločine činili i drugi, prije svega Srbi, i u vrijeme i nakon II. svjetskog rata, te u hrvatskom Domovinskome ratu, u kojem su bili – agresori.

Predsjednik Republike, ali i drugi ne bi smjeli zaboraviti da su u zločinima prema Hrvatima sudjelovali i "brojni Hrvati", ala Manolić, Boljkovac i "brojni drugi". Pa, i Josip Broz je navodno bio Hrvat. Ni to se ne smije zaboraviti. Vrijedno je podsjetiti sve te koji neprestano optužuju Hrvate za zločine da je vrijeme da se počne istraživati i suditi svima onima koji su krivi što su general pukovnici Ante Gotovina i Mladen Markač tolike godine nevini proveli na robiji u Haagu. I kad god se govori o tim časnim ljudima, uvijek treba naglašavati da su u njihovu progonu, zatvaranju, ponižavanju i bacanju u blato sudjelovali i Hrvati, među kojima je bio i bivši predsjednik Stjepan Mesić. Tako primjerice želimo znati tko je od hrvatskih dužnosnika uopće dozvolio da u trenutku kad je Gotovina pobjegao Hrvatima(da, Hrvatima!) da ga ne uhite "poput psa", Amerikancima dozvolio da za njim raspišu tjeralicu kao za Bin Ladenom s nagradom od čak pet milijuna dolara? Ima li u svijetu uopće primjera da je za nekim raspisana tjeralica za tako veliki iznos, a da je potom oslobođen i pušten, kao da se ništa nije dogodilo? Drugu, još sramniju tjeralicu za Gotovinom raspisalo je Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Ravnateljstvo policije, na čijem je čelu bio Šime Lučin, kojeg su ovih dana neki mediji proglasili "najuspješnijim ministrom policije"(sic!).

Vjerojatno je tome doprinijela i činjenica da je bio među najupornijima da se "živ ili mrtav" pronađe Ante Gotovina, te da se njegova obitelj progoni "do neba". Gdje su danas oni koji su tada bili na vlasti, a koji su falsificirali, t. naredili falsificiranje  Brijunskog transkripta i poslali ga Sudu u Haagu, kako kaže akademik Josip Pečarić, iz Ureda nedostojnog Tuđmanova nasljednika? Gdje su oni političari koji su kasnije taj falsificirani dokument potvrdili vjerodostojnim, samo da što više i što dublje "zakopaju" Gotovinu, odnosno hrvatske branitelje, kojima je baš taj Junak Domovinskoga rata bio na čelu? Bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks javno je objasnio da on nije autor zločinačke izjave o "identificiranju, lociranju i transferiranju" generala Gotovine, već da je to djelo Mesića i Sanadera. Ako i jeste to djelo ovih kontraverznih Hrvata, i njima bi se trebalo suditi, barem, da se malo našalimo, kao za "nepropisno parkiranje". Takva dva Hrvata kakvi su Sanader i Mesić, rađaju se jednom u stotinu godina! Međutim, sjećamo se s kakvim je oduševljenjem tada putem malih ekrana  pročitao ovu rečenicu Vladimir Šeks, tako da ni preko toga se ne smije prijeći kao spužvom preko ploče. Činjenica je da je Gotovina svojedobno  uhićen i transferiran u Haag zahvaljujući hrvatskim službama. Sada se postavlja pitanje: koje su bile te službe, odnosno koji su ga ljudi dali uhititi, ili još bolje – gdje su oni sada? Ne vjerujemo da su ih maknuli s posla. Vjerojatno sada rade na sličnim zadacima, tužbama i uhićenjima drugih nepodobnih Hrvata, a koji su sudjelovali u Domovinskome ratu.  Možda su ti i takvi jedino sa zidova poskidali pohvalnice i zahvalnice koje su primili za "dobro obavljen posao" – uhićenje Ante Gotovine, najtraženijeg "terorista", poslije Bin Ladena!

Ako treba suditi i ne zaboraviti one "brojne Hrvate", kako kaže predsjednik Josipović, koji su krivi za zločine, onda treba pronaći i osuditi i one koji su krivi što se još jedan častan hrvatski branitelj Mladen Markač uopće i našao u Haagu – ni kriv ni dužan. Sjetimo se samo kako su Hrvati progonili pripadnike Udruge Specijalne policije Domovinskoga rata RH, na čijem su čelu Josip Klemm i Mladen Strinović. Oni su imali velikih problema samo zbog toga što su u Kninu, na dan obilježavanja Vojno-redarstvene akcije Oluja, lani i predlani  ulicama ovoga grada, koji nikada ne bi bio hrvatski da nije bilo među ostalim Gotovine i Markača, ponosno nosili fotografiju svoga zapovjednika – Mladena Markača. Imena tih hrvatskih junaka u Kninu se nisu smjeli čuti kad su bili nevini u zatvoru (svaka čast Jadranki Kosor kad ih je jednom spomenula!), pa će baš biti zanimljivo ove godine: hoće li na proslavu Oluje ponovno zvati Srbina Džakulu, ili pak Markača i Gotovinu? Osim toga, oni koji i danas, bez suda i presuda, žele suditi Hrvatima "za zločine" neka sude i onima koji su nakon II. svjetskog rata Hrvate tjerali duž bivše Jugoslavije gole i bose na tzv. "Križnim putovima", brojne domaće izdajice, ili pak Josipu Manoliću, bivšem Udbašu, koji bi trebao odgovarati i za patnje Blaženog Alojzija Stepinca, ali i "brojnih drugih Hrvate" koji su osakaćeni i ubijeni u vrijeme kad je bio na Brozovoj strani!

 

Da se ne zaboravi!

 


Mladen Pavković