Marko Bitanga: Fra Karla Ćuluma ubili su partizani-komunisti i zločin pripisali ustašama
Navršava se 70. godišnjica mučeničke smrti fra Karla Ćuluma, zavojanskog župnika. Fra Karlo je bio uzoriti član naše Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Rodio se na Silbi 6. lipnja 1885. godine u obitelji Ante i Gervazije rođene Supičić. Za svećenika je zaređen 18. prosinca 1910. godine. Obavljao je slijedeće službe: Bio je prefekt (odgojitelj) sjemeništaraca u Sinju, zatim- župni pomoćnik u Vrlici, zatim- župnik Drašnica, zatim- župnik Pline, a od 1932. pa do mučeničke smrti župnik Zavojana.
Fra Karla su, prije svega, zbog njegova svećeništva, ubili komunisti- partizani pod okriljem noći 25. svibnja u župnoj kući u Zavojanima. Za razliku od drugih četrdesetak svećenika naše Provincije, koji su pobijeni od iste (komunističke) zločinačke ruke od 1942. do 1948. godine, fra Karlovi ubojice odgovornost za njegovu smrt pripisali su drugima, pripisali su ustašama. Mjesni odbor Zavojana podigao mu je spomen ploču 1961. godine na kojoj i dan danas stoji notorna laž da je fra Karlo: „…zbog aktivnog učešća u narodooslobodilačkom pokretu zvjerski ubijen od ustaša…“
Istina, koju su mnogi znali, ali o kojoj su šutjeli da bi sačuvali živu glavu, sve više izlazi na vidjelo. U tu istinu, da je fra Karlo Ćulum okrutno mučen i ubijen od komunista, mi franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja nikada nismo sumnjali, niti smo se ikada odrekli fra Karla. Stoga se zgražamo nad tekstom o fra Karlu koji je u najnovijem broju „Vrgoračkih novina“ (Broj 51. svibanj 2013.) napisao Žarko Despot. U tom tekstu pod naslovom „Fra Karlo Ćulum“ Despot je iznio stare laži o motivu i počiniteljima gnusnog ubojstva nedužnog svećenika fra Karla, a nama franjevcima predbacuje da smo ga zaboravili.
Spominjali smo se i spominjemo se njegova mučeništva, kao i mučeništva drugih naših fratara. Njihov život i mučeništvo opisao je dr. fra Petar Bezina u knjizi „Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948.“. Svake godine 24. rujna na Dan mučenika Provincije slavimo svetu misu u spomen fra Karla i svih njih četrdeset četvorice koji su „…svoje živote položili i krv svoju prolili Bogu na slavu i domovini Hrvatskoj na čast…“ , kako piše u posveti spomenute knjige fra Petra Bezine.
Nakon što sam pročitao Žarkov tekst, nazvao sam ga i pokušao sam ga uvjeriti u pravu istinu. Dugo smo razgovarali. Bit ću slobodan i navest ću dio razgovora o fra Karlu. Kao razlog, da fra Karla nisu ubili partizani, naveo je i slijedeće: „Da su ga ubili partizani, ja bih to znao. Ja sam u to vrijeme bio pomoćnik komandanta Komande Biokovsko-neretvanskog područja.“ Kad sam ga na to upitao da li je upoznat sa smaknućima Koše i Džajke Pivca, Nikole i Tereze Ančić, Marije Grgić, Mate Zvicera Jujnovića i drugih nedužnih civila koje su na ovom području počinili partizani, zašutio je.
Žarko Despot u tekstu o fra Karlu jadi za smrću „strine zavojanske da pred ovom novom djecom hrvatskom posvjedoči istinu koju je, prije 30 godina, pripovijedala na malu Gospu u Zavojanima prid Pivčevom kućom.“ Pozvao sam ga da dođe u Zavojane. Hvala Bogu, ima još živih strina i stričeva koji svjedoče pravu istinu o fra Karlovu mučeništvu i potvrđuju da su svih pet „Povjesnih izvora“ kojim je Žarko okitio svoj tekst, komunistički falsifikati. „Povjesni izvor 2“ uz to je i komunistički pamflet. No, taj „Izvor“, uz komunističku propagandu, donosi do u detalje jezoviti tijek fra Karlova mučeništva: „…provalili su kućna vrata i vrata od sobe u kojoj je on spavao. Ušavši unutra, bez ikakvog saslušanja i razjašnjenja…počeli su ga bosti nožima u udo, zatim su mu otsjekli ruku, iskopali oko, uboli ga duboko u leđa, a zatim po čitavome tijelu…“ Ne treba velike pameti da se zaključi da je to napisao onaj tko je neposredni sudionik ubojstva ili onaj kome su ubojice pripovijedile.
„Izvori“ se ne slažu u datumu fra Karlova ubojstva. „Povjesni izvor 2“ navodi da je ubijen u toku noći na 26. ovog mjeseca (svibnja), a u „Povjesnom izvor 5“ Nikola Zekulić piše da je ubijen 25. svibnja 1943. Na spomen ploči stoji isti datum, ali, umjesto riječi svibnja, piše maja. U telefonskom razgovoru Despot mi je kazao da je fra Karlu bio velik sprovod, da su došli na njegov ispraćaj čak i ljudi s Ravče, da je bilo i žena na sprovodu. O sprovodu govori i Zekulić u ovom „Izvoru 5“ navodeći da je „cijelo stanovništvo organiziralo sahranu tom omiljenom čovjeku.“ Kako to, kad su toliki bili na sahrani, a da se do danas ne zna sa sigurnošću gdje je fra Karlov grob. Jedna starija gospođa, koja se slučajno zatekla kod groblja kad su ga pokopavali, u blizini je nešto radila, čupala travu, tvrdi da ga je pokopalo samo pet-šest muškaraca. Nijednog se od njih ne sjeća osim svoga ćaće. Kaže da se ne bi ni njega sjetila da je nije „okerepio“. Svi „Izvori“ se slažu da su u akciji, kad je ubijen svećenik, uhvaćeni ( uhapšeni) i odvedeni (internirani) „seljaci“(P. izvor 2), „sumnjive osobe“(3). „ „muškarci i žene“(4), stanovnici“(5). Ne slažu se u broju uhvaćenih i odvedenih. Broj se kreće od deset do dvadesetak. U „Povjesnom izvoru 4“ piše: „ (…) U našem operativnom izvještaju za period 19. IV. do 27. VI. 1943. nisu navedene slijedeće akcije jedinica Biokovskog Partizanskog Odred..“ Kako to da su u svom operativnom izvještaju sami propustili navesti događaj koji je tako zorno opisan u „Našim vijestima“ i objavljen na Biokovu 29. svibnja 1943. godine (treći dan nakon što se dogodio).
Još bi se toga moglo reći što bi još više osporilo vjerodostojnost svih pet navedenih „Povijesnih izvora“. To prepuštam stručnjacima za dokumente. No, navest ću tri Živa izvora, tri zavojanske strine, za kojima tako žali Despot. One potvrđuju da je dan fra Karlova ubojstva bio kao i svaki drugi, da nitko toga dana nije vidio ustaše u selu, da nitko taj dan nije odveden. Mogao bih navesti još trideset i tri strine zavojanske i isto toliko stričeva. Za onoga tko je otvoren za istinu, bit će sasvim dovoljno.
Razgovor sa strinom br. 1.
…Vi se točno sićate dana kad je fra Karlo ubijen? Ja ne znam datum, ni godinu. Ja tada nisam znala što su to datumi…Je li se sićate, je li tada bio vedar dan, je li kiša padala. Bio je vedar dan. Nije bilo kišno. Bilo je zeleno sve, sve je bilo zeleno jer smo mi vodili živinu u pašu i to doli kud se ono skreće u Pivce, u oni Gaj, sve gori di sad prolazi autoput. Unde smo bile … Nas tri smo bile. I dođe k nama neki iz šume, biće doša s Dugi Njiva priko brda. Kaže: Idite kući, sprema se ofenziva, opasno je, kaže, idite kući. Je li on bio naoružan? Ne sjećam se…Mi potjerale ovce kući i dolazimo u sred puta … još do kuće nam nekih dvista metara. Jedan čovik iz vinograda povirio i kaže: Ajdete, kaže, žurite kući. Zar ne znate da su ubili fratra… Mi ništa nismo znale… Niti smo vidile ikoga… Samo nam je on reka da su noćas izboli fratra na krevetu…. Niste se vi skrivali taj dan? Nismo još. Ja mislim da se je sutra spremala ofenziva. Je li netko taj dan odveden? Niko nije taj dan odveden…Jeste li vidijeli ustaše? Ja nisam vidila ustaše…Nije niko taj dan odveden jer bi se mi bili posakrivali…
…Jedan Talijan, poslije nego što je fratar ubijen, pita je: „Di kuća paroka?“…Fratar je ubijen prije ofenzive… Nitko nije znao što pita. On je bio tumač. Nije dobro znao naš jezik. Pita je (za fratra) zato što je on zna da je fratar učen čovik, da zna jezik, pa će š njim moć pričat. Moja je mater jedina razumila da je parok fratar, da pita za njega. Kazala mu je da ga nema, da je došla vojska i odvela ga. Nije htjela reći da je ubijen.
Razgovor sa strinom br. 2.
…Vi se njega (fra Karla) sjećate? Kako ne… odila sam u crkvu. I kako je on propovijedao? Fino. Fino je on propovjeda. Kažu da je lijepo pjevao. Je…Puna crkva svita pratila njegovo pivanje…Gori je bio onaj tavan di su većinom muškarci bili…To se je pivalo, zvonila, što se kaže, crkva. I, odjednom ga ubiše i sve naopako…I poslin, šta ja znam, za vrime onoga rata, ljudi koji su bili kao, šta je znam, komunisti, ne mogu ja to danas govorit, niti se ja u to razumin …oni su donijeli odluku i… ubili ga… taki je onda bio zakon…Donijeli odluku da ga ubiju?…E…To je bilo teško čoviku otkrit, pa da izgubi glavu i on, e…Sad da ste, oprostite, nešto napravili, a netko zna, bilo bi vam teško kad bi to otkrio…
…On nije bio za nikoga, nego za svakoga…Je li on propovijedo o politic, nije se bavio politikom? Ne, nikada…To (o politici) on u crkvi nikada nije govorio…Redovito je drža misu, sve je uredno obavlja…Bio je jako dobar…
(Gotovo isto o fra Karlovu ubojstvu kazala mi je i pokojna Zlata Jović rođ. Pivac. Pokazala mi je i grob na kojem su se oni kao djeca dolazili moliti za fra Karla.)
Razgovor sa strinom br. 3.
…Ja se sjećam ko sada, neka sam bila dite, a još imam pameti dobre, znaš.…Šta ste vi to jutro radili?... Dica ko dica, bolan ajde. I govore: „ fra Karla ubili!“…Jesu (li) taj dan nekoga… odveli nekamo, taj dan kad je on baš ubijen, to jutro…Nisu, nisu (rekla je to sasvim tiho)…Taj dan kad je on ubijen, znači ustaše nisu bile..?. Nisu!… Jesu li sutradan (slijedeći dan) bile ustaše. Nisu!
… Ne triba van govorit, razumi! S ćuke došli (ustaši) i ubili ga, prolili mu vino, zaklali ga i vratili se! To ti je živa istina!…Bi li se ti zaklela? Bi!... Bi na oltaru! Niste vi vidili? Nisam vidila. A zašto bi se kleli? Zašto ne bi kad je to živa istina! Došli su s ćuke i ubili ga. A kad vi niste vidili ko je doša. Ajme meni, nisam vidila, nisam vidila. Ko će ić tudan, a čuli su kako je rika i ajmeka…Kad je rika, kako mu nisu došli pomoć susjedi? To je dalje, bolon... Kad je on rika, kako nisu znali da je ubijen fratar…Kako je Mica (tada je bila djevojčica) išla prva k njemu? To je meni nelogično! Mica je njega vidila prva kad su ga zaklali i toči se krv…A zašto nije neko doša drugi (stariji)…
Ukazao sam joj na još neke nelogičnosti. I ona je spominjala otrcanu priču o ustašama koji su došli u fra Karla po vino. Kad su se ustaše, noseći sić s vinom, vraćale od fra Karla, po toj priči, partizani su iznad fra Karlove kuće ubili jednoga ustašu. Ustaše su okrivile fra Karla za njegovu smrt. Zato su ga ubili. Ali, nitko ne zna kako se zvao taj ustaša koji je poginuo. Ne zna se ni odakle je bio. Spomenuo sam joj i kuću u kojoj je fra Karlo živio. Zapaljena je 1956. godine. Po svjedočanstvu Ante Jukića Ćukulice vatra se mogla ugasiti s nekoliko sića vode. Nitko je nije gasio. Kuća je tri dana gorjela u sred sela. Susjedi su se ponašali slično kao kad je fra Karlo mučen i ubijen. Vidjevši fra Karla sva u krvi, mrtva, Mica je otrčala kući. Kazala je mami. Mama ju je na tu vijest o fra Karlovoj smrti, upitala: „Jesi li vidila (naš) bronzin?“ Spomenuo sam joj i to da se do danas sa sigurnošću ne zna fra Karlov grob. Kad su ga toliko poštovali, zašto nisu označili njegov grob. Gdje su polagali cvijeće do 1961. godine kad još spomen ploča nije bila podignuta? Kako to da nitko od fra Karlove obitelji nije nikad bio u Zavojanima? Po svjedočanstvu unuke fra Karlove sestre Ane, gospođe Hanije Mover Ilijaš, fra Karlova sestra, njezina nona, uvijek je govorila da su fra Karla ubili komunisti. Kad sam joj sve to, i još neka druga svjedočanstva i saznanja o fra Karlovu ubojstvu, kazao, nije više govorila da će se zakleti da su ga ubili ustaše. Sasvim se primirila i duboko zamislila. Nakon nekoliko trenutaka šutnje, tiho mi je rekla: „ Velečasni, što se tiče mog ćaće i moje kuće, nigdi učestvovali nisu...“
Nisam naveo imena strina stoga što, čim otkrijem tko mi je što rekao, odmah vrše na njega pritisak. Iz razgovora sam izostavio ono po čemu bi se moglo otkriti s kim razgovaram. Gotovo svi stariji se slažu da na dan fra Karlova ubojstva nitko nije odveden iz Zavojana.
Nedavno preminula Zorka Marinović, kći prvoborca Ivana Perića, davala mi je do znanja, kad sam se s njom susretao i razgovarao u njezinoj kući, da sve nije onako kao se priča o fra Karlovu ubojstvu. Na svojoj bolesničkoj postelji, godinu dana prije smrti, više puta gotovo od riječi do riječi ponavljala mi je slijedeće: „…Oni su bili odredili Marku da ga on ubije, a Marko nije tio pristat na to…Marko je tio bit rešen toga. Nikako on nije tio da bude udio toga…Koga su nagovorili da ga ubije? …Pričali su da ga je ubio… P. Ako ga je P. ubio, ubio ga je sin toga P.“
Marko je njezin brat. U jednom razgovoru spomenula je imenom i prezimenom i jednoga s prezimenom na B. koji je uz Marka bio određen da ubije fra Karla. Kazala mi je da su odlučili ubiti fra Karla jer su smatrali da „debelo surađuje s ustašama“.
Ponavljam, pravi razlog fra Karlova ubojstva jest njegovo svećeništvo. Trn u oku ovdašnjim komunistima bilo je to što narod listom ide u crkvu u kojoj je fra Karlo isključivo propovijedao vjeru u Krista raspetoga i uskrsloga. Oni su htjeli jedan „bolji svijet“, drugačiji svijet, svijet bez Boga, bez vjere. Sastančili su u mjesnoj školi i odlučivali o životu i smrti klasnih i ideoloških neprijatelja. Većinom su donosili smrtnu presudu. Spominju se trojica najžešćih koji su gotovo uvije dizali ruku za smrtnu presudu. I danas se priča kako je jedan odbornik na jednom takvom sastanku zakunjao. Kad se prenuo, pitao je onog do sebe o čemu je riječ. Ovaj će mu : „Drug B. je rekao da se taj i taj ubije.“ -Kad je drug B. rekao da se ubije, ubit ćemo ga!- kazao je. O prijekom zavojanskom sudu, na kojem su mnogi nedužni civili osuđeni, i danas svjedoči spomen ploča: „U ovoj školi održano je prvo javno narodno suđenje neprijateljima narodno-oslobodilačkog pokreta u kolovozu 1942. god. Spomen podiže 1975. narod Zavojana.“ U toj školi, u kojoj je fra Karlo i nekima od njih predavao vjeronauk, donijeli su odluku većinom glasova da ga ubiju. Po saznanjima u samom fra Karlovu smaknuću bila je uključena veća grupa. Natjerali su da ga bodu neki od onih kojima su, prije toga, oni ubili nekoga iz obitelji, neke da se dokažu, a po nekim saznanjima, čak i fra Karlove ministrante. Neke direktne ubojice poslije su smaknuli, neki su poginuli, neki su pomrli, a neki i danas žive. Od jednog partizana, čak sam doznao, kako mu se jedan drug hvalio da je upravo on fra Karlu zadao zadnji ubod, da ga je on dokrajčio.
>>Obilježane sedamdeseta obljetnica mučeništva fra Karla Ćuluma
Povodom sedamdesete godišnjice fra Karlova mučeništva slavit ćemo sv. misu 24. svibnja 2013. godine u 19 sati u crkvi Male Gospe u Zavojanima. Misom ćemo se spomenuti i drugih žrtava iste zločinačke ruke. (Neki ih se i danas boje spominjati). Uprava naše Provincije odredila je 24. rujna za Dan mučenika Provincije. Uzet je taj datum kada je, jedan od njih četrdesetčetvorice, fra Rafo Kalinić podnio mučeništvo. Dan mučenika, kojim ćemo se sjećati mučenika Zavojana i čitavog Biokovskog dekanata, neka bude dan fra Karlova mučeništva.
Fra Marko Bitanga