Par dana poslije prikazane TV-emisije „Hrvatska – sjene prošlosti“ na Prvom njemačkom programu (ARD) od 23. veljače t.g. uputio sam dopis, sličnog sadržaja, na naslove: Savezne kancelarice A. Merkel, Predsjednika J. Gauck-a i Predsjednika Bundestag-a N. Lammert-a, a potom i na ministra za vanjske (G. Westerwelle), odnosno za unutarnje (H. P. Friedrich) poslove, te bavarsku ministricu pravosuđa (B. Merk), kao i na adrese još nekoliko njemačkih pravnih institucija. Dopis nosi zajednički naslov: 67 ubojstava u Saveznoj Republici Njemačkoj –najveća sramota naše poslijeratne povijesti.

Neizmjerna me tuga zatekla gledajući ARD-Europamagazin (www.ardmediathek.de/das-erste/europamagazin/kroatien-schatten-der-vergangenheit?documentId=13502974) od 23.02.2013, posebice prilog o mojoj domovini: „Hrvatska – sjene prošlosti“.

Porast te tuge, koji je skoro prerastao u bijes prouzročio je uistinu pravični, ali „do neba vapijući“ zaključak voditelja ove emisije: „...još je neizmjerno mnogo neriješenih pravnih pitanja u Hrvatskoj i ostaje začuđujuće, da ova zemlja smije postati EU članica“.

Gore spomenuti ARD-prilog izvješćuje, iako nažalost prekratko, o ubojstvima prognanih Hrvata u Saveznoj Republici Njemačkoj, a koje je, expressis verbis, počinila jugoslavenska tajna služba, UDBA.

Dotične njemačke vlasti bile su izgleda vrlo dobro obavještene o djelatnostima jugoslavenske tajne službe, no ne mogoše, iliti ne htjedoše iz obzirnosti spram dobrim odnosima s Jugoslavijom, poduzeti bilo kakve ozbiljne korake protivu toga.

To potvrđuje i jedna dojava Tome Renca, tadašnjeg ravnatelja jugoslavenskog poslanstva u Bonn-u svojim nadređenima u Beogradu: „Neki događaji ukazuju na to, da se kretanja i djelatnosti naših službi u Saveznoj Republici Njemačkoj minuciozno prate i analiziraju od strane njemačkih protu-obavještajnih i obavještajnih službi...“.

Sudski vještak Višeg pokrajinskog suda u München-u utvrdio je 2008. godine:

„UDBA je u razdoblju između 1945. do 1989. godine usmrtila samo u Saveznoj Republici Njemačkoj (istaknuo autor!) ukupno 67 izbjeglica iz Jugoslavije“.

Isti sud je dana 16.07.2008. osudio hrvatskog građanina Krunoslava Pratesa na doživotni zatvor. Sud je utvrdio da je Prates bio umiješan, a po nalogu bivše jugoslavenske tajne službe, u ubojstvo hrvatskog izbjeglice Stjepana Đurekovića godine 1983., u jednoj garaži u Wolfratshausen-u nedaleko od München-a.

Ubrzo nakon ove presude njemačke su istražne vlasti raspisale međunarodnu tjeralicu za uhićenje za prvotno sedam, a nakon toga za trojicom istaknutih bivših tajnih agenata i današnjih hrvatskih državljana.

Dana 15. lipnja 2012. posjetila je Berlin hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova, prof. dr. Vesna Pusić, i tom se prigodom sastala sa svojim kolegom, našim ministrom vanjskih poslova dr. Guido Westerwelle.

I točno od toga nadnevka netragom i bez ikakvog pojašnjenja „nestaje“ gore spomenuta međunarodna tjeralica sa internetske stranice Bavarskog kriminalnog ureda. Je li ovo samo puka slučajnost, ili možda ipak ponovna politička „trgovina kravama“, pita se zabrinuto hrvatsko i njemačko općinstvo.

U daljnjem tekstu dopisa obraćam se svakom naslovu sa, za ovaj problem, nekoliko njemu primjerenih misli, kao napr.: Gospođo kancelarice Merkel, utihnuo je i Vaš glasni poziv na hrvatsku vladu da si konačno prebrode „sjene prošlosti“, a Vaš najavljivani politički pritisak se „zagubio“ negdje na putu prema Zagrebu...

U dopisu Predsjedniku njemačkog parlamenta pišem između ostaloga: …Ni Vaša kritička izjava od 13.10.2012.: „Hrvatska još očito nije spremna za EU-članstvo“, kojom ste, barem tako si ja predmjevam, odposlali dobrohotni poziv hrvatskoj vladi za prevladavanje „sjena prošlosti“ – nije urodio plodom. Umjesto nužno potrebitih promjena u zemlji hrvatske vlasti su doveli narod do točke vrenja, a u pravcu Brüssel-a šutkom škilje u strahu da ne učine pogrešan potez do 1.07.2013. – do njihovog „Dana otkupljenja“…

Predsjednika Njemačke Gauck-a podsjećam na datu izjavu prigodom njegova posjeta Zagrebu 7.12.2012.: „EU-vrata su se poprilično otvorila“, pa ga kao svećenika i teologa podsjećam na riječi sv. Luke: "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ (Luka 11,9), te nadovezujem: Štovani gosp. Predsjedniče, mi, preživjele žrtve Udbina nasilja na njemačkom državnom prostoru, već cijelu vječnost kucamo na mnogobrojna vrata i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, ali nam nitko ne otvara...

Potom se opet vraćam na uopćeni kalup pišući: I dok svijet razložno i s Argusovim očima promatra predstojeći NSU-proces (NSU = Nationalsozialistischer Untergrund; sudski spor protiv više osoba, a poradi mogućeg sudjelovanja u ubojstavima 8 Turaka, jednoga Grka i jedne Njemice), mi ne smijemo ni u kojem slučaju dozvoliti da ubojstva Hrvata u Njemačkoj padnu u zaborav: Jerbo kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti (Matej 7,2)...

Štovana gospodo, da još jednom istaknem, ova ubojstva „na 67 izbjeglica iz Jugoslavije“, uz dadatni teror i progon, se dogodiše tu pred našim očima, ovdje u Saveznoj Republici Njemačkoj! Ova do sada prešućivana ubojstva su već podobro uzdrmala povjerenje javnosti u njemačko pravosuđe, i ako se doskora ništa ne poduzme, povesti će ih označiti našom najvišom nacionalnom sramotom u razdoblju od Drugog svjetskog rata do danas. Bit će to vječiti ukor na propuštenu prigodu u procesu prebrođivanja njemačke, i bez ove ljage bremenite prošlosti.

Prije nego što završim ovo pismo, pripomenuti ću ukratko, zašto sam čvrsto uvjeren da imam pravo ne samo na ova pitanja, nego i na Vaš cijenjeni odgovor:

Kao Egzil-Hrvat živim od 1972. godine u Saveznoj Republici Njemačkoj, dva desetljeća sa statusom političkog izbjeglice, a potom kao njemački državljanin.

Cijelo vrijeme u tih prvotnih 20 godina bili smo i ja, i moja cijela obitelj nezaštićene žrtve nasilja, terora i atentata od jugoslavenskih tajnih službi, a od strane njemačkih vlasti bili smo neizmjerno diskriminirani i maltretirani (podrobnije o tome - vidi moju knjigu "Svjedok olovnih vremena", Zagreb, 2011.).

Uz to, 85% ubijenih Hrvata u Saveznoj Republici Njemačkoj bili su moji prijatelji, znanci i suradnici.

I za kraj, a jerbo sam uvjeren, da su dosadašnji postupci, kako hrvatskih tako i njemačkih državnih tijela grubo protive našim zajedničkim društvenim vrednotama i temeljnim ljudskim pravima, ističem: Ako ništa ne poduzmete u ovom predmetu Vi već time odstupate od moralnih vrijednosti ne samo demokratske Europe, nego i cijeloga civiliziranog Svijeta.

 

 

Napisao i s njemačkog na hrvatski preveo:

Tomislav Đurasović