Koliko je u hrvatskom narodu izvitoperen politički moral postalo je naprosto zastrašujuće. Nema te države u svijetu, nema tog politički organiziranog naroda koji represivno ne nastupa prema svima čija je djelatnost usmjerena protiv te države i protiv egzistencijalnih interesa njenog naroda. Kao što svako pravilo ima izuzetak, tako i taj politički stav u cijelome svijetu kao pravilo ima izuzetak upravo - u Hrvatskoj.


Poilitičke garniture u Hrvatskoj kroz nekoliko najjačih političkih stranaka,  premrežene  komunistima i jugofilstvom čine sve da se zaštite, pa i zakonski, upravo oni koji  su svoje živote proveli u funkciji antihrvatstva, i podrivanja svake uspostave slobode u Hrvatskoj i njene nezavisnosti. Naša politika je bolesna politika, a naš narod politički nezreo i nesposoban da bez vrludanja usmjeri svoju budućnost u pravome pravcu. Sluganski mentalitet koji već dugi niz stoljeća dominuira u hrvatskoj politici je poput korova kojeg se, kako se člini, nikada nećemo riješiti. Nikada, pa ni najbolji sluga ne može postati – dobar gospodar. Upravo je i obrnuto, što je bio veći sluga to je slabiji kao gospodar.

U pripremi je i to u hitnom postupku, pa ma kako da ga trenutna vlast pokušava zamaskirati – Perkovićlex koji ima izravni cilj da tog udbaškog ubojicu zaštiti od izručenja Njemačkoj gdje bi mu se sudilo za niz zločina koje je učinio upravo nad Hrvatima u iseljeništvu. I ne samo njega, već i brojne druge poznate i nepoznate, a kakvi Hrvatskom vrve, poput mravinjaka, povezani čvrsto s vlašću i političkim strukturama u svim važnijim političkim strankama. Tako da kakva god promjena vlasti u Hrvatskoj da se dogodi, oni su uvijek nevidljivi stupovi te vlasti, štiteći naravno usput i sama sebe.

Hrvatska se nikada neće moći unutar sebe nacionalno i pravno konsoliditati sve dotle dok se radikalno ne suoči sa svojom komunističkom i jugaškom prošlošću. Ta prošlost je i dandanas rak rana hrvatskog društva, rak koji je zloćudno premrežio sve njene političke funkcije i državne institucije, a posebno i medije priopćavanja i hrvatsku diplomaciju.

Možete li zamisliti da u jednom SAD-u ili državi Izrael, netko pokuša donijeti zakon kojim bi zaštitio njihove narodne i državne neprijatelje. Protiv takvog čina bi se digao sav narod i trenutna vlast samo zbog toga bi morala pasti jer bi bila proglašena izdajničkom, a zna se kako se tamo izdaja kažnjava.

Političke i narodne izdaje u hrvatskom suvremenom trenutku gotovo da je na svakom koraku, ali se ta trava nikada ne kosi, već se je pušta da poput korova obraste cijelu njivu i da je u potpunosti pretvori u neplodnu. U Hrvatskoj za izdaju nikada nitko nije odgovarao. Kod nas se izdaja tretira kao neka kazališna predstava, pogleda se je i idemo dalje. I nikome ništa!

Perekovićlex biti će donešen na sramotu cijelog hrvatskog pravnoga sustava, na sramotu svih institucija koje se bave pravom, bilo kao djelatnošću bilo kao znanošću. A posebno na sramotu Hrvatskog sabora. Vlast koja je ukinulu naziv “državni” u naslovu Hrvatskog sabora, izgleda da je dobro znala u što kani to parlamentarno tijelo pretvoriti.

Doista mu je, upravo na pravnom momentu, na zaštiti državnih, nacionalnih i ljudskih interesa netko dobro podrezao krila. Politika ako istovremeno nije i moral, jest kao čovjek bez duše, kao čovjek bez spoznaje duhovnih vrijednosti koji su temelj opstanka svakoga društva, svake zajednice. Moral je stup koji se ima ili nema u nekom društvu. Tamo gdje ga nema država je poput broda koji nema kobilicu i kojeg i svaki najmanji lahor zaljulja.

Pravo je živi organizam, i ako ono negdje odstupi od morala i humanističkih vrijednosti je  isto kao da ste u neki organizam zasadili kulturu karcinoma. Naša Hrvatska nikako da se sabere, nikako da dođe sama k sebi, da se smiri da procvjeta. Ovih dvadesetak godina njene samostalnosti pokazalo se da je tome najveća prepreka politika koja je vodi i koja vrluda na granici između zakonitosti i nezakonitosti, na granici između morala i nemorala u politici, nesposobna za bilo kakav zaokret koji bi ju izveo na čistac, na mjesto obasjano suncem i mjesto gdje se daleko vidi, gdje se osjeća perspektiva i da se vide svijetla obzorja. Preduvjet toga je pravna sigurnost.

Perkovićlex je karcinom koji se usađuje u hrvatsko pravno tkivo. Posljedice usadnje takve kulture u naš pravni organizam teško su sagledive.

 

 

Mile Prpa