Eto, od početka hrvatskog Domovinskoga rata prošlo je 23 godine. Kad smo na poziv prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođe i pobjednika Domovinskoga rata dr. Franje Tuđmana krenuli u stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, odnosno u rat protiv srpskog i crnogorskog agresora te zločinačke JNA i domaćih izdajica, nismo ni sanjali da će mnogi od nas biti marginalizirani, prešućeni i bačeni u blato. Govorili su nam: Vaša će imena biti upisana zlatnim slovima!


Ako ste barem jednom posjetili Memorijalno groblje u Vukovaru mogli ste vidjeti 938 bijelih križeva. A ni jedno ime! Kakva zlatna slova! Ti bijeli križevi znak su da je na tom mjestu pronađena barem jedna žrtva srpskog pokolja u ovome gradu. Križevi su tu, brojke se znaju, a što je s onima koji su krivi za ovaj masakr kakav suvremena Europa uopće ne pamti? Kad je na vlasti bio HDZ, tada je ministrica, a potom premijerka kraj svakog bijelog križa stavila malu hrvatsku zastavu – da se ne zaboravi. Oni koji su danas na vlasti, Kukuriku koalicija to još nije učinila. Značajno je jednima i drugima, "plavima i crvenima" isto: obilježiti mjesta sjećanja! A što je s krvnicima?

Ako ima 938 križeva onda postoji i najmanje toliko zločinaca! Svi bi oni trebali biti, kako se kaže, procesuirani. Ali, Vukovar je posebna priča-čut ćete od onih koji neprestano progone hrvatske branitelje, i koji po tom pitanju namjerno ništa ne poduzimaju. Nije li slično i u Škabrnji, Osijeku, Gospiću, Zadru, Kninu, Županji, Voćinu, Lovasu, Slavonskome Brodu... Tko je odgovarao i kada će što je baš u tome gradu ubijen jedan čitav razred nevine djece!? Ili što su četnici svako malo gađali bolnicu, odnosno zdravstvene ustanove u Slavonskome Brodu, baš kao i one u Vukovaru, Pakracu, Lipku, Novoj Gradiški, Osijeku, Vinkovcima... O tome se šuti.

Međutim, ne šuti se o dva vukovarska ratna zapovjednika Mili Dedakoviću-Jastrebu i Branku Borkoviću-Mladom Jastrebu. Oni kao da su "dežurni krivci", pa ih svako malo izvlače u javnost po nekakvim nazovi negativnostima. Nakon što je okupiran Vukovar, u kojem je i Vojislav Stanimirović jedno vrijeme bio i srpski gradonačelnik(sic!), ratni zapovjednici Grada junaka završili su u zatvoru kao najveći zločinci. Manolić i ekipa bivših udbaša smjestila im je igru od koje se još do danas nisu oporavili. Još je gore prošao Branimir Glavaš.

Koliko je samo u vrijeme rata bilo srpskih logora u kojima su mučili, silovali i ubijali Hrvate, pretežno žene, starce i djecu? Jedan logor bio je i u Bučju pokraj Pakraca. Sjećate se? Tamo je među ostalim najvjerojatnije okončao život i dr. Šreter, čije tijelo još nije nađeno. A znate zašto nije? Jer ga nitko i ne traži! Džakula, Stanimirović, Pupovac i slični sigurno nešto znaju o tome, i ne samo o Bučju, već i o niz drugih još neotkrivenih masovnih grobnica. Koliko je samo bilo logora gdje su mučili Hrvate u Srbiji i Crnoj Gori? A mi, zahvaljujući hrvatskim organima gonjenja znamo ipak za jedan, onaj u Lori! Za njega jedino znaju i razni dežulovići, lucići i kako se sve ne zovu, koji se neprestano "sprdaju" s hrvatskim junacima. Da, sada smo se sjetili da je jedan srpski logor bio i na kninskoj tvrđavi.

Svi zapovjednici Lore, naravno Hrvati, uhićeni su, osuđeni, a oni koji su još u bijegu, valjda ne će još dugo... Oko dvije tisuće hrvatskih branitelja do sada se ubilo, izvršili su suicid na najstrašnije načine. Jedan je motornom pilom odrezao svoju glavu, drugi se polio benzinom, treći je skočio u rijeku, četvrti je bombom dignuo u zrak cijelu obitelj... .

U koprivničkoj Podravki su prije tri godine dva branitelja također izvršila suicid: jedan zbog toga što su ga maltretirali na radnom mjestu, a drugi za to što su ga optužili da je otuđio kilogram i nešto više Vegete koja je već bila za otpis! Nakon toga je baš u toj tvrtki nekolicina menagera na čelu sa Šestakom, Marincem i Polančecom navodno opljačkala ovaj prehrambeni div za oko 400 milijuna kuna, pa što-nikome ništa. Ni jedan od njih nije bio sudionik Domovinskoga rata. U to vrijeme su – studirali!?Nije li sramota da danas imamo tako veliki broj nezaposlenih branitelja? A koliko tek bolesnih? Neki od njih prisiljeni su kopati po kantama za smeće. Neki bi na to možebitno rekli da je takvih relativno mali broj. Ok! Možda ih nema više od 260. Toliko naime u Hrvatskoj ima multimilijunaša, od kojih su se svi, ali baš svi obogatili na krvi Vukovara!

Zamislite kako bi prošli multimilijunaši u vrijeme Brozova režima, poglavito nakon II. svjetskog rata. Svakome od njih bi stavili tablu oko vrata na kojoj bi pisalo "Ja sam ratni profiter", proveli bi ih ulicama, i narod bi im sam presudio. No, mi se za to nismo borili! Stoga, kod nas nije bilo ratnih profitera, izdajica, a još manje dezertera. Da ih je bilo njih bi Državno odvjetništvo progonilo, a ne nevine hrvatske branitelje. Sada se zakon mijenja da se kojim slučajem ne izruči neki udbaš Njemačkoj, a koji je navodno kriv za pokolj nevinih Hrvata.

Ako ga izruče čovjek bi vjerojatno mogao reći još neko ime, onda bolje da ostane tu gdje  je, među svojima. S druge pak strane, nevini Veljko Marić "guli" strašnih 12 godina teške robije u Srbiji. Dokazali su mu, baš kao i Dariju Kordiću, da je – Hrvat! Ni za Marića ni za Kordića koji je već godinama u zatvoru u Grazu, nema tko  ni da pod "sporo" mijenja zakone. Isti je slučaj i sa šestoricom Junaka iz BiH koji su nedavno osuđeni u Haagu. Neka trunu, a hrvatski udbaši, koji su 1991. samo okrenuli kapu očito i dalje vode igru.

Ili se to nama samo tako čini.

 

Mladen Pavković