Čudne se stvari događaju. U sebi protuslovne i krvavo groteskne. – To se – reći ćete – u Hrvatskoj bez prestanka ponavlja. Više to nitko i ne opaža. – Točno. Ali bit je toga ponavljanja napokon postala posve jasna. Eto, primjera radi, mitska šuma Brezovica! Ona je hrvatskim „antifašistima“ sveto mjesto. Odatle Stjepan Mesić i Ivo Josipović svečano proklinju natražnjake koji pokušavaju „mijenjati povijest“. – Pa što?! – Ništa. I taj se obred ustrajno ponavlja. Ali ovih se dana „antifašistička“ šuma Brezovica kod Siska prvi put dovoljno glasno stropoštala u „antifašističku“ jamu Jazovku kod Sošica.


No ta se buka opet slabo čula. Zaglušila ju je iznenadna  eksplozija „Perkovićeva zakona“. – Molim?! – Ah, da! Josip Perković bio je visoki dužnosnik hrvatskoga ogranka Udbe. Na vrhuncu karijere organizirao je ubojstva hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj. Poslije se, zahvaljujući svojim „stručnim znanjima i saznanjima“, uvukao pod kožu hrvatskoj državi. Danas njemačko pravosuđe traži njegovo izručenje zbog umorstva Stjepana Đurekovića u Bavarskoj god. 1983. A kako je Udba, po tvrdnji Vjekoslava Krsnika, u SR Njemačkoj [daleko od očiju i ušiju BND-a?!] organizirala 67 ubojstava Hrvata, Perković je postao simbolom te vrste zločina. Hrvatski socijalni demokrat Zoran Milanović drži da Udbine zločince treba zaštititi od europskog uhidbenog naloga. Kako? Iznimkom u zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s ostalim državama članicama Europske unije – kraće: „Perkovićevim zakonom“.

Zamisao o zakonskoj zaštiti zločina očito je ćudoredno neprihvatljiva. Stoga su je oštro osudili kardinal Josip Bozanić, komisija HBK Iustitia et pax i saborska oporba. No nitko osim glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića nije dotaknuo politički kamen spoticanja. Vjerojatno ne bi ni Bajić da ga nije Milanović povukao za jezik rekavši da će Sabor samo zbog Bajićeve lijenosti navrat-nanos donijeti prijeporni zakon.

A stvar je, koliko se god o tomu šutjelo, i slijepcu razvidna. „Perkovićev zakon“ nije samo ćudoredno neprihvatljiv, on je i politički perverzan. Hrvatski zakon štiti zločin protiv hrvatstva! Taj pravni ekshibicionizam nije nezanimljiv ni s međunarodnoga gledišta. Pogotovo uzme li se u obzir posebnost mjesta i vrjemena. Republika Hrvatska u samo tjedan dana slavi svoj Dan državnosti, pokapa svoju suverenost i bezobzirno gazi – pravo Savezne Republike Njemačke! – Da, prilično blesavo, ali kakvo njemačko pravo? – Ništa posebno: suvereno pravo svake države da sama sudi za zločine počinjene na njezinu teritoriju. Što dakle? To je grozna groteska. Milanović i njegova saborska većina očito ne shvaćaju da ono što čine Hrvatima u Hrvatskoj ne mogu činiti Nijemcima u Europskoj uniji.

Kako će to svršiti? Zasad nitko ne zna. Njemačka kancelarica Angela Merkel iznenada je odbila doći na raskošni zagrebački pokop hrvatske suverenosti. Tvrdoglavi bi se Milanović pod bruxelleskim dojmom mogao i predomisliti. A možda se njemu i njegovima jednostavno – fućka? Tko zna. Sutra im je Vidovdan. Srbija bi mogla dobiti nadnevak početka pregovora o članstvu u Europskoj uniji. Tajkuni nešto njuše. Ne bi valjda ozbiljni poslovni ljudi poput Ivice Todorića, Emila Tedeschija, Ivice Mudrinića bez ikakva uporišta bajali o sretnoj „jugosferi“ i svomu „beneluksu“. A Angela Merkel? Gospođa je, veli ravnodušno Vesna Pusić, dobro došla na proslavu. Ravnodušnost je razumljiva. Ako ne dođe gospođa Merkel, ništa zato. Možda dođe Njezino Veličanstvo Elizabeta II. A svakako će doći gospoda David Cameron i William Hague, Tomislav Nikolić i Ivica Dačić – više nego dosta da blaženi osmijesi obasjaju lica Ive Josipovića i Zorana Milanovića… To su, dakako, samo nagađanja u sjeni „Perkovićeva zakona“. Pričekajmo sutrašnji dan.



Benjamin Tolić