Nakon što su nadležni franjevački autoriteti u provinciji Bosni Srebrnoj s mjesta glavnog i odgovornog urednika Svjetla riječi smijenili  fra Dragu Bojića među skupinom njegovih istomišljenika nastao je tajac.

Zašutio je fra Ivan Šarčević, zašutio je fra Petar Jeleč  a ne oglašava se niti fra Marko Oršolić. Svoje stavove s javnosti je tek podijelio fra Luka Markešić, dokazujući dodatno kako Bojićev istup nikako nije bio nepromišljen nego planiran i ciljan.

>>Skandalozne optužbe fra Luke Markešića: 'Hercegovački franjevci mogu opravdano biti zabrinuti za konačnu presudu Haaga'

Umjesto ove skupine u obranu kontroverznih Bojić-Markešićevih stavova  o Herceg Bosni, hercegovačkim franjevcima i Međugorju ustala je sva sila anacionalnih  „majstora novinarskog pera“ , prepoznatljivih po podržavanju sekularizma, različitih pederskih mimohoda i osudi svega nacionalnog i kršćanskog.

Tako su se uz smijenjenog fra Dragu Bojića, s očitim ciljem stvaranja medijskog pritiska nad provincijalom fa Lovrom Gavranom i pokušajem stvaranja lažne slike o nekakvom hercegovačko-bosanskom crkvenom sukobu , otvoreno  svrstali Predrag Lucić, Viktor Ivančić, Drago Pilsel, Đorđe Krajišnik, Gradimir Gojer, Ivan Markešić i mnogi drugi zagovornici liberalizacije Crkve.

>>Drago Bojić, urednik Svjetla riječi: Hercegovački franjevci su sudjelovali u politici koja je imala za cilj preseljenje bosanskih Hrvata

Istina, s Bojićem se solidarizirao i dobar dio dosadašnjih suradnika Svjetla riječi, koji od provincijala ultimativno zahtijevaju povlačenje odluke o Bojićevoj smjeni. Tu pobunu ali i medijsku potporu anacionalnih medijskih krugova, kako neslužbeno doznajemo, organizirao je osobno fra Ivan Šarčević koji je bio Bojićev prethodnik na tom mjestu. Šarčević se dakle odlučio na dvostruku igru. Uključivši u ovaj slučaj „anacionalne majstore novinarskih pera“, Šarčević se odlučio na taktiku izbjegavanja  javnog istupanja, uvjeren kako će upravo na taj način izbjeći vrlo izvjesne sankcije nadređenih crkvenih autoriteta.

>>'Moralna vertikala' fra Ivan Šarčević i pokušaji zamagljivanja činjenica

Izvještavajući o Bojićevoj smjeni mediji, jasno politički dirigirano, u prvi plan nastoje staviti nekakve navodne animozitete između bosanskih i hercegovačkih franjevaca, radeći tako na produbljenju unutar nacionalnih sukoba među Hrvatima u BiH.

Bolji poznavatelji tamošnjih prilika tvrde kako u ovom slučaju nije riječ ni o kakvom sukobu oko različitih gledišta na Herceg Bosnu i Međugorje, istodobno naglašavajući kako uzročnike cijele ove afere treba tražiti u pokušaju oživljavanju otomanske  Ahdname kao teološko-crkvenog  dokumenta ali i stavovima  o Međugorju, koji su istaknutijim članovima  udruženja „Dobri pastir“ nametnuti još osamdesetih godina prošlog stoljeća od strane tadašnjih vlasti.

Može li Sultanova Ahdnama biti katolički teološki dokument?

Stoljećima se prema pitanju Ahdname u krugovima unutar Katoličke crkve nije pridavao veći značaj. Gledalo se na taj dokument kao na uspomenu na teške godine robovanja turskom osvajaču u kojima su Katolička crkva i hrvatski narod pretrpjeli posljedice od kojih se nikada neće oporaviti. Do iznenadne promjene dolazi u posljednjih nekoliko godina kada službena turska politika želi vratiti svoj utjecaj u nekadašnjim kolonijama pa tako i u BiH. Potporu takvim  nastojanjima  Erdoganovog režima daje i dobar dio bošnjačkih političara koji već dva desetljeća slom srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i pad  pod otomansku vlast pokušavaju predstaviti kao veliki dan za BiH, što je svakako jedinstven primjer političkog i ljudskog licemjerja.

>>Definitorij Franjevačke provincije Bosne Srebrene: Ne možemo slaviti nikakvu obljetnicu - Ovo je 550 godišnjica naše državne tragedije

Da je novovjeko nametanje Ahdname čisti primjer zakulisne obavještajne igre koja ima za cilj poboljšanje povijesne slike o Otomanskom carstvu govore i podaci sa suđenja jednom od čelnika Udruženja bosansko-turskog prijateljstva, koji je na tom suđenju priznao suradnju s pakistanskom i turskom obavještajnom službom. Ukoliko je to točno, a ne vidimo da je te navode do sad netko demantirao, onda je spomenuti, koji je nekoć bio i agent KOS-a JNA, u svoju obavještajnu mrežu uvukao fra Luku Markešića  i mnoge druge koji iz sebi znanih razloga  od ovoga dokumenta otvoreno pokušavaju stvoriti teološke temelje za nekakva nova vjerska polazišta u čemu im otvorenu potporu daju određeni agnostički i ateistički krugovi.   Pod kojim su se i  kakvim  uvjetima spomenuti našli na takvim pozicijama pitanje je kojima se svakako moraju pozabaviti nadležna crkvena tijela, koja moraju donijeti  i procjenu posljedica koje bi  jedna takva obavještajno-medijska  igra mogla imati

Vatikan se mora plašiti da ne ostane bez posla

Potpuno identična stvar je i s odnosom ove skupine prema Međugorju i njihovim procjenama i ocjenama tamošnjih događanja u razdoblju nešto dužem od tri desetljeća.  Na prvi pogled čini se čudnim da fra Drago Bojić i fra Luka Markešić  preko medija procjenjuju međugorska ukazanja, miješajući se tako u nadležnosti povjerenstva koje je na najvišoj crkvenoj razini  imenovao Vatikan.

Svi poznavatelji crkvenih prilika s kojima sam razgovarao na ovu temu ističu kako su Bojićevi i Šarčevićevi postupci u biti  nezabilježena praksa u novijoj crkvenoj povijesti, dodajući u šali kako se, ukoliko se ovakva praksa nastavi, i najviša crkvena tijela u Vatikanu moraju strahovati da kojim slučajem ne ostanu bez posla.

Pokušavajući prosuditi iznenadni Bojićev i Markešićev interes za Međugorje, određeni pojedinci uzročnike ovakvih postupaka vide u još uvijek nepotvrđenoj informaciji prema kojoj su vatikanski diplomati od Sarajeva, Beograda i Zagreba službeno zatražili neke dokumente iz kojih je vidljivo kako se tadašnji jugoslavenski sustav, predvođen partijom i UDBA-om, početkom osamdesetih godina pokušao razračunati s Međugorjem.

>>Osnivanje Titove crkve i činjenice o udruženju Dobri Pastir

U svemu tome, tvrde bolji poznavatelji tih obavještajno-diplomatskih igara nikako nije nevino niti franjevačko udruženje „Dobri pastir“, stvoreno i cijelo vrijeme vođeno od tih istih jugoslavenskih struktura koje su se pokušale odmah u početku razračunati i s događanjima u Međugorju, o čemu svakodnevno u javnost izlaze novi dokumenti i saznanja.

Upravo kroz analizu stvaranja i djelovanja udruženja „Dobri pastir“, i odnosa njegovih istaknutijih članova sa nositeljima jugoslavenske komunističke vlasti,  treba tražiti i odgovore na većinu pitanja o kojima su Bojić i Markešić nervozno i nepromišljeno istupili. Temeljito analizirajući odnose nastale  u tom razdoblju na površinu će izaći mnoge činjenice pa tako i one tko su bili saveznici a tko protivnici tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog režima. Na taj se način može doznati koga je partija progonila i zatvarala a kome je pomagala stvoriti medij ili zauzeti neku od značajnijih uloga u javnom životu. Upravo o ovome dobro bi trebali razmisliti Bojić i Jeleč. Oni svakako nisu dio tih struktura ali su zbog određenih razloga, osobne ili neke druge prirode, uvučeni u tu priču za koju ni sami nisu sigurni kako će završiti.

>>Miroslav Akmadža: Primjena komunističkog represivnog sustava prema Katoličkoj crkvi u BiH i sadašnje stanje

Naravno, u strahu od negativnog razvoja događaja Markešić, Šarčević i Bojić saveznike traže u medijima koje kontroliraju Svetlana Broz, Slavko Linić, Zlatko Lagumdžija, Milorad Pupovac ili Nino Pavić, prijeteći navodnim internacionaliziranjem pitanja smjene fra Drage Bojića.

>>Papa Franjo najavio obračun s korupcijom i gay lobijem unutar Crkve

Vjerujući valjda da će ih Lucić, Ivančić, Pilsel ili Đorđe Karišik spasiti od crkvene lustracije koju je nedavno najavio i papa Franjo!

I.Zovko