Kad se pojavi članak autorice Snježane Pavić u obrani nacionalnih interesa onda se nameće nužno pitanje za svakog racionalnog domoljuba – tko je ta novinarka?

Zar ona misli kako su ljudi zaboravili njezin članak od 16. studenog 2012. koji je objavljen u Jutarnjem listu i glasi: Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana

Prisjetimo se članka u cijelosti:

Kada danas ujutro šef Haaškog suda Theodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Žalbeno vijeće Haaškog suda odreže kaznu dvojici generala, smanji je ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj.

Jasno je da Haaški sud sudi pojedincima, a ne državama baš u namjeri da se krivnja individualizira, a ne da je generacijama poslije kao teret nose cijeli narodi. Jasno je i da će tu kaznu odslužiti dvojica konkretnih ljudi, Gotovina i Markač, obojica danas 57-godišnjaci, pojedinci sa svojim osobnim životima. Jedan je kao dječak pobjegao preko granice i mijenjao kontinente živeći život pun pustolovina poput nekog superjunaka, drugi je krotko gradio karijeru u policiji bivše države. Krenuli su u život u različitim pravcima, da bi ih spojio rat devedesetih i Carla del Ponte. Danas se u Haagu izriče pravomoćna presuda njima dvojici, ne državi, no simbolički je haaški proces za Oluju bio proces tuđmanovskoj Hrvatskoj devedesetih.

Protjerivanje Srba

Činjenica je da je haaška optužnica za Oluju iskonstruirana za politički i vojni vrh države, a ne za šefa specijalne policije, naftaša i generala s biografijom legionara. Tako je zločin u Gruborima (počinili su ga specijalci, a njihov nadređeni nije osigurao da počinitelji budu kažnjeni, što bi, recimo, bio ključan krimen da se htjelo suditi za njihova nedjela u Oluji) ovdje tek jedan element široko postavljene optužnice. Po Haagu, nije Markač kriv za ubojstva kao što je Blaškić odgovarao za ubojstvo u Ahmićima, nego prije svega zato što je poslužio Tuđmanu, Gojku Šušku i Zvonimiru Červenku, prvoj trojici iz optužnice, u provedbi cilja o protjerivanju Srba iz Hrvatske.

Remetilački faktor

Optužnica protiv Gotovine ili Markača nije poput one kakvu je Haaško tužiteljstvo pisalo protiv, recimo, generala Sefera Halilovića, optuženog pa oslobođenog optužbe za pokolj u Grabovici u Hercegovini. Ključni zločin za koji odgovaraju Gotovina i Markač nisu ubojstva više od 150 staraca preostalih nakon Oluje, ni pljačka i palež stotina sela, nego protjerivanje većine srpskog stanovništva s područja oslobođenog u Oluji. Tuđman je smislio cilj koji nikada nije tajio: Hrvatska bi bila stabilnija s manje Srba, često je to ponavljao i u javnim prigodama. Te Tuđmanove izjave uzeli su haaški tužitelji, dodali im Brijunski transkript i napisali optužnicu. Na Brijunima je dr. Franjo Tuđman 31. srpnja 1995. okupio vojni vrh i ondje su smislili kako provesti taj plan protjerivanja Srba, smatra Tužiteljstvo, a potvrdilo je prvostupanjsko vijeće Haaškog suda. Taj plan o protjerivanju "remetilačkog faktora", kako je Tuđman zvao Srbe, proveli su artiljerijskim napadom prva dva dana Oluje: napali su Knin i druge gradove granatirajući ih tako nasumično da su među stanovništvom izazvali paniku, pa su ljudi u strahu pobjegli i zauvijek napustili svoje domove. Ono što je uslijedilo poslije, ubojstva, pljačke i palež, to nije bilo unaprijed smišljeno, ali se moglo očekivati, piše Haag, a cilj svega bio je spriječiti povratak Srba, što je osigurano kasnijim diskriminacijskim mjerama hrvatske Vlade, koja je dvjema uredbama oduzela imovinu odbjeglim Srbima planirajući njihove kuće pokloniti koloniziranim bosanskim Hrvatima. Na Brijunima su uz Franju Tuđmana bili ministar obrane Gojko Šušak, general zbora Anton Tus, generali Pavao Miljavac, Miljenko Crnjac, Luka Džanko, Željko Glasnović, Marijan Mareković, Petar Stipetić, Josip Lucić, Imra Agotić, admirali Ante Budimir i Davor Domazet i brigadir Mirko Norac. Gotovina i Markač također. Zašto su samo oni optuženi?

Konačna kazna

Nije dr. Franjo Tuđman morao osobno biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu. Krajina je zasuta lažnim lecima kojima se srpsko stanovništvo poticalo na bijeg, otvoreni su im koridori za izlazak, a predsjednikova poruka da ostanu nije zvučala umirujuće, nego prijeteće. Većina srpskog stanovništva je otišla: za to će danas konačnu kaznu saslušati šef specijalaca i zapovjednik jednog od dva operativna sektora u operaciji Oluja. Haaška presuda će najglasnije odjeknuti u javnosti, ali najveći posao u zatvaranju ratnog poglavlja hrvatske povijesti obavljaju domaći sudovi: Glavaš služi kaznu za zločine u Osijeku, Merčep tek čeka na presudu za zločine iz 1991. Oni prvi, poput Norca, već izlaze iz zatvora. Lora, Sisak, Kerestinec - diljem Hrvatske, manje ili više uspješno, lokalni sudovi čiste zajedničku prošlost od zločina i nepravde.

Autor: Snježana Pavić

Prenešeno sa Jutarnjeg lista od 16.11.2012“

Nakon tog teksta zar ta žena ima još hrabrosti pisati o Domovinskom ratu? U čijem je kolopletu i kome služi? Iz teksta se jasno vidi da Snježana Pavić osuđuje hrvatsku samostalnost i staje na četničku okupatorsku stranu. Treba li joj analizirati riječ po riječ? Zašto pravi budale od hrvatskih domoljuba, hrvatskih građana? Tko je ona da omalovažava hrvatske branitelje? Pa zviždanje je sastavni dio demokracije, ne unaprijed četničke blasfemije i komunističke diktature koju Snježana Pavić zagovara!!!  Navodi nadalje Snježana Pavić: „Tko nam je to izviždao predsjednika Vlade na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti? Haag pustio Milana Martića upravo uoči obljetnice Oluje, ili je pak iz Beograda stigao Savo Štrbac? Glupo pitanje, jasno da u Kninu nisu bili ni Milan Martić ni Savo Štrbac, niti bi se bilo koji Jovo i Simo usudio na takvo što. Kome onda smetaju predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Republike Hrvatske, i to baš na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti? Tko su ti ljudi kojima očito ništa nije sveto, ni najveći praznik hrvatske države ni njezine demokratski izabrane institucije?“

Snježana Pavić sudi Hrvatima!

Pavićka, a što je tebi sveto? Četništvo, jugoslavenstvo, sponzorstvo ili nešto četvrto? Pronađi odgovore? Ali istina ti nije primarna jer si na temelju svog članka, misleći kako su branitelji budale pokušala još jednom osuditi hrvatstvo kao obična novinarska sponzoruša, bez imalo etike i istine. Ističe dalje Pavićka: „Jasno, ne pričamo o klincima pankerima ni anarhistima. Svi to znamo: ti koji se ponašaju kao da mrze sve hrvatsko sebe će nazvati hrvatskim braniteljima i domoljubima. Ali, da su Hrvatsku u jesen 1991. branili svi oni koji su u ponedjeljak u Kninu izviždali premijera, i svi kojima je bilo drago to čuti, danas bismo vjerojatno imali Srbiju do Virovitice i Karlobaga.“ O čemu novinarka priča? O novinarskoj kurvarskoj etici! Da ima imalo u sebi morala, etike i poštenja, ne da bi što zapisala, nego bi pobjegla milijun milja iz Hrvatske nakon sramotnog osuđujućeg članka u kojima je presudila Hrvatskoj državi i njezinoj samostalnosti. Nadalje Snježana Pavić, očito misleći da je ona mjerilo (četništva, jugoslavenstva,  onda odjednom i hrvatstava), a ne „novinarske  etičke kosturnice“ dijeli lekcije po narudžbi. Tako kaže: „Riječ je o šačici ljudi: svaki put kad su na izborima imali svog kandidata, bio to Rojs ili Merčep, taj je prošao s jedva par posto glasova. Dakle, oni su manjina. Malo ih je. Bogu hvala, nismo više u socijalizmu pa da takve koji su protiv države bacamo u zatvor.“  Snježana Pavić zaboravlja da je davno ukinut članak o verbalnom deliktu, premda ga Milanović još prakticira. Novinarsko  piskaralo, bez etike i morala, da je jednom zavirilo u bilo koji dokument o Domovinskom ratu znala bi tko su ljudi koje ona proziva. Ona može pisati, jer su joj upravo ti ljudi omogućili demokraciju. Nisu u to vrijeme tražili novinarke sponzoruše ili na drugi način plaćenice, nego su istinu promicali domoljubni i novinarskom etikom obvezani novinari poput Milana Ivkošića, Alekse Crnjaković, Dunje Ujević, Olge Ramljak i drugih. A sitne sponzoruše služile su i služit će tamo gdje koljeno svija svoj uslužni zglob, kako navodi u William Shakespear. Poput nekadašnje Agitpropa "odjela za agitacije i propagande" novinarka Pavić kaže: „U svakom demokratskom društvu i manjina ima pravo na javno izražavanje stava. Imaju pravo osnovati stranku, novine, web stranice, organizirati tribine i javne prosvjede. Ali ne, nemaju pravo uništiti središnju proslavu najvećeg državnog praznika ove zemlje i sve nas osramotiti, kako smo im to u ponedjeljak dopustili.“

Novinarka u prvom licu množine

Postavlja se pitanje koji to novinar govori u prvom licu množine? Novinar nekog novog Agitpropa? „Tko su ti ljudi koji su 5. kolovoza izviždali Zorana Milanovića i što oni hoće?“, kaže novinarka kontradiktornih članaka u samo devet mjeseci?  Novinarka se tobože poziva na izdaju, a prethodni članak govori o njoj samo j sve. Još dalje navodi: „Tko su ljudi koji izdajicom zovu čovjeka izabranog većinom glasova građana ove zemlje, ljudi koji, dakle, većinu Hrvata smatraju izdajicama jer ne glasaju po njihovoj volji? To su ljudi koji sebe zovu hrvatskim domoljubima, i mi smo im to dopustili. Prepustili smo im monopol na domoljublje i dali im pravo da oni odmjeravaju naš patriotizam, da vrijeđaju svakog tko ne misli isto kao i oni, pa makar bio rođen nakon 1980.“

>>Skandalozno: Brat dopredsjednice hrvatske Vlade žali za oslobađajućom presudom

Snježana Pavić, umjesto da prati uzgoj puževa i pšenice brkulje, ako nije već pobjegla iz Hrvatske ili se okanila novinarstva, još jednom se upušta u nacionalne interese i sponzorske obrane neobranjivog. Još joj samo nedostaje Savo Štrbac, Milorad Pupovac i ekipa na čelu sa Zoranom Milanovićem i proslavom antifašizma u Srbu.

Snježana Pavić, nije hrvatski narod glup  koliko ga ti smatraš. Zviždat će i tebi i Milanoviću. Zviždat će i ostalima koji lažu poput tebe. Još mu je samo nedostajao ministar Jovanović da govori o kršćanstvu! O čemu pričaš, sponzorska lažljivico?


Srđan Liković