U nazočnosti velikog broja vjernika, domaćih Kuprešaka kao i Kuprešaka iz cijelog svijeta koji se redovito za blagdan Velike Gospe okupe u svome rodnom mjestu, te gostiju iz susjednih općina Hercegovine i Dalmacije, na Kupresu je na lokalitetu Ogledala obavljen veličanstven obred pokopa žrtava partizansko-komunističkog zločina koje su tu poubijane prije punih sedamdeset godina.

Naime, nakon što su u listopadu 1943. Titove partizansko-komunističke postrojbe ušle u nebranjeni grad Kupres, izdvojile su preko sedamdeset nedužnih ljudi – mahom hrvatskih civila, te ih nemilosrdno poubijale u šumi na Ogledalima iznad sela Kukavice, gdje su postojale prirodne jame – jezerine, a potom ih pobacali u jednu od takvih jama. Da zlo bude potpuno, preostali hrvatski živalj tijekom listopada 1943. protjeran je s cijele Kupreške visoravni, a oko mjesec i pol dana kasnije (11. prosinca 1943.), izvršavajući zapovijed partizanskog stožera, hrvatska sela i grad Kupres spaljeni su do temelja. Kupres je tada zavijen u crno, a olovne godine koje su slijedile bile su vjerojatno najteže u povijesti ovog kraja i ovih ponosnih ljudi. O zločinu se šutjelo sedam dugih desetljeća, ali Kuprešaci nisu zaboravili. I eto, konačno je došlo vrijeme da svojim pokojnim mučenicima odaju zasluženu počast, organiziraju veličanstven pokop i osiguraju konačni smiraj njihovim dušama u prekrasno uređenoj spomen-kosturnici.

Iako je povod bio tužan, svečano je jučer bilo na Kupresu. Sve je počelo Križnim putem u podnožju stratišta-grobišta na Ogledala koji je završio ispred spomenika i kosturnice, a u nastavku je pred izloženim posmrtnim ostacima žrtava služene sv. misa zadušnica za pokoj njihovih duša. Uz koncelebraciju mnoštva svećenika, misno slavlje predvodio je velečasni Marko Tomić, župnik župe Sv. Obitelji na Kupresu. U svojoj je propovijedi župnik Tomić između ostalog rekao: „Teška je tragedija pogodila Kupres u to vrijeme. Pobijeno je mnoštvo nevinih ljudi, učinjen je veliki zločin. Dužni smo trajno se sjećati naših žrtava, ali isto tako i moliti za njihove ubojice. Mi smo narod koji prašta, jer to naš Bog traži od nas.“

Posebne zasluge za savršenu organizaciju i provedbu ovoga veličanstvenog obrada pokopa na Ogledalima pripadaju prije svih Mariju Bagariću, pročelniku Povjerenstva općine Kupres, ali i ostalim članovima navedenog Povjerenstva. Po završetku obreda pokopa, vidno rasterećen nakon dugotrajnih i napornih ekshumacijskih i organizacijskih poslova, Mario Bagarić je kazao: „Hvala Bogu da je sve prošlo u redu. Ali nije gotovo… Kao što znate, pokopali smo nešto više od polovice ekshumiranih žrtava od ukupnog broja koji očekujemo u jami. I sami ste vidjeli što nas je dočekalo i kako se ekshumacija sasvim nepredviđeno zakomplicirala i oduljila. Od ponedjeljka idemo dalje, nastavljamo gdje smo stali. Dok i posljednju žrtvu ne ekshumiramo, nema stajanja… Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ovom projektu, da sad ne nabrajam jer bih mogao nekoga zaboraviti. Ali ipak jednu zahvalu želim izdvojiti: posebno želim zahvaliti širokobriješkom Povjerenstvu za grobišta II. svjetskog rata i Vicepostulaturi postupka mučeništva 'Fra Leo Petrović i 65 subraće', jer bez njih, njihova nesebičnog stavljanja na raspolaganje, njihovih stalnih naputaka, njihove logistike i njihovih stručnjaka za ovu vrstu poslova s kojima su nas uvezali, sve ovo ne bismo uspjeli uspješno privesti kraju. Jednostavno, širokobriješko Povjerenstvo i Vicepostulatura postupka mučeništva zaslužuju da ih posebno spomenem… Mjesec dana sustavnog rada je iza nas i ovo danas je bila kruna tog rada. Sve je završilo s izuzetno velikim brojem ljudi, s velikim brojem Kuprešaka, kako domaćih tako i onih iz inozemstva, s prekrasnim vremenom, s potpunim poklapanjem s našim planovima, ama baš sve je danas bilo savršeno… Zadovoljan sam! Hvala Velikoj Gospi koja se pobrinula da sve prođe u najboljem redu… Na početku je bilo i nekih gotovo mučnih situacija, čak i s djelom obitelji žrtava, koje su imale različita viđenja o tome što bi i kako trebalo, ali na kraju je sve dobro ispalo. Sad nam ostaje da ovaj kompleks održavamo jer će on postati dio kupreške svakodnevnice, dio kupreške razglednice, mjesto gdje će ljudi dolaziti, moliti… Ali kažem, predstoji nam još desetak dana naporna posla da ovo privedemo kraju onako kako spada, na najbolji mogući način. A onda ćemo razmišljati kako Ogledala uvrstiti u kulturno-povijesnu ponudu Kupresa. I tek onda, zadovoljstvo će biti potpuno…“

Velimir Mabić