Hrvatska marljivo daje svoj obol globalnom trudu oko smanjenja porasta stanovništva. U Hrvatskoj ove godine ima nekoliko tisuća prvašića manje, a u posljednjih nekoliko godina oko 60.000 učenika manje. (Francuska, na primjer, održava stabilnost samo zahvaljujući imigraciji.) To znači da ima adekvatno toliko radnih mjesta previše, napominje MZOS. Ne će biti posla za učitelje, pa će oni koji ostanu tim pokornije izvršavati naredbe da ne bi izgubili svoju ponižavajuću plaćicu. Ili će preći u konobare.


Zdravstveno obrazovanje i zdravstvena politika koje širom svijeta promiču i financiraju međunarodne institucije (WHO, UNAIDS, UNFPA, UNWomen, IPPF itd.) su jedan od načina da se zaštite interesi onih najbogatijih. To nije samo hrvatski problem, to je globalan problem čiji korijeni sežu duboko i daleko.

MEMORANDUM 200 i POLITIKA UN-a

Savjet za nacionalnu sigurnost SAD-a (National Security Counsel) pod ravnanjem državnog tajnika Henrija Kissingera naručio je godine 1974. istraživanje za internu uporabu na temu posljedica globalnog rasta stanovništva na američku sigurnost i prekomorske interese (Implications of Worldwide Population Growth for U.S. Security and Overseas Interests). Izvještaj je poznat pod imenom Memorandum 200 ili NSSM 200, a bio je objavljen petnaest godina kasnije, 1989.

Poruka izvještaja bila je da bi demografski rast zemalja u razvoju mogao postati izvorom društvene destabilizacije, što je za Ameriku sigurnosni problem jer je prijetnja snabdijevanju resursima koji su potrebni njezinoj ekonomiji.

Da bi preduhitrili optužbe „da se iza američke podrške aktivnostima vezanima uz demografsku kontrolu kriju imperijalističke motivacije“, autoriMemoranduma preporučili su američkoj administraciji da objasni javnosti da ta podrška proizlazi

1.    iz brige za pravo pojedinca da slobodno i odgovorno odredi broj djece koju će imati i razmak u kome će se ona rađati i

2.    iz brige za temeljni društveni i ekonomski razvoj siromašnih zemalja (NSSM 200, str. 115).

Od toga trenutka nadalje, demografska kontrola putem planiranja obitelji postala je prioritetni cilj američke vanjske politike i Zapada općenito. Postizanje toga cilja bilo je relativno jeftino u odnosu na stratešku učinkovitost koju je jamčio.

Kao odgovor na kritike da se zapadna pomoć zdravstvenim programima u zemljama u razvoju smanjuje dok se financiranje demografske kontrole povećava, populacijski programi bili su uvršteni u zdravstvene programe, pa su se troškovi demografske kontrole izgubili u budžetu za zdravstvo. (Robert Whelan, „Čiji izbor? Onih koji nadziru populaciju ili tvoj?“ Whose Choice: Population Controllers' or Yours?, Committee on Population and the Economy, London 1992., str. 7-9)

KAKAV ZDRAVSTVENI ODGOJ?

Ministar Jovanović je prije ljetne pauze tvrdio da je navodno 60 % roditelja za njegov program ZO. Ako su podatci točni (u što imamo pravo sumnjati), to je možda bilo onda, kada su roditelji još imali povjerenja u MZOS, kada još nisu bili informirani o pravom sadržaju kurikuluma, o djelovanjima njegovih autora i o pozadini cijele priče.

Djeci je potreban zdravstveni i spolni odgoj, ali ne onaj koji promiče nečije sumnjive interese. U Zdravstvenom odgoju kakav nude Jovanović, Filipović i Štulhofer sve je jednako vrijedno: heteroseksualnost, homoseksualnost, transseksualnost, samozadovoljavanje… Bitno je boriti se za svoja seksualna prava, protiv stereotipa i predrasuda, imati slobodu izbora, dogovarati odnose i odgovorno se ponašati, što znači koristiti kontracepciju i prezervativ.

ZO u uvodu kaže: „Moduli nisu i ne trebaju biti strogo odijeljeni pa se mogu prepoznati srodni sadržaji, odnosno ciljevi koji se isprepliću i prožimaju“. Zdravlje je, naime, holistički pojam… koji uporno inzistira na jednom te istom i u krajnjoj konzekvenci sve svodi na sljedeće: Radite što hoćete s kim hoćete jer na to imate pravo, samo se lijepo dogovorite s partnerom i pazite da ne uhvatite ni sidu ni bebu. I „osjećajte se dobro“, na što vas je kurikulum pozvao još u IV. razredu osnovne.

RODNA IDEOLOGIJA KAP PO KAP

1. i 4. modul Zdravstvenog odgoja iz godine u godinu inzistira na razlikovanju spola i roda, na izjednačavanju heteroseksualnosti i homoseksualnosti, na razbijanju stereotipa, na kontracepciji. Spominje se čak i istospolni brak.

1.     IV. osnovne, 4.modul: opisati razliku između spola i roda odnosno bioloških karakteristika te društvenih očekivanja i normi; prepoznati spolne/rodne stereotipe u medijima; raspraviti spolne/rodne uloge u razredu i obitelji

2.     V. osnovne, 1. modul: imenovati opće stereotipe, pojasniti prednosti i opasnosti stereotipa

3.     VI. osnovne, 4. modul: prepoznati i raspraviti spolne/rodne stereotipe vezane uz seksualno ponašanje prisutne u medijima

4.     VII. osnovne, 4. modul: prihvaćanje različitosti u seksualnosti - raspraviti pojam seksualnih manjina i njihov položaj tijekom povijesti

5.     VIII. osnovne, 1. modul: uporaba prezervativa; VIII. osnovne, 4. modul: definirati odgovorno seksualno ponašanje, navesti osnovne načine kontracepcije, obrazložiti ulogu kontracepcije, istaknuti značenje spolnoga odnosa sa zaštitnim sredstvima

6.     I. srednje, 1. modul: utjecaj spolno prenosivih bolesti na reproduktivno zdravlje – objasniti čimbenike rizika za reproduktivno zdravlje, zaštita od spolno prenosivih bolesti (pravilna uporaba prezervativa); I. srednje, 4. modul: razvijanje vještina za odgovorno spolno ponašanje – različite metode kontracepcije, važnost dogovora o odgovornom seksualnom ponašanju s partnerom, raspraviti načine prevladavanja spolnih/rodnih stereotipa

7.     II. srednje, 1. modul: zaštita reproduktivnog zdravlja – objasniti znanstveni stav o uporabi kontracepcije; II. srednje, 4. modul: razvijanje vještina potrebnih za odgovorno spolno ponašanje – obrazložiti važnost odgovornog spolnog ponašanja (zaštita)

8.     III. srednje, 4. modul: seksualna prava i stereotipi  – analizirati odredbe Deklaracije o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene organizacije; usporediti medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće, stigmatizacija i diskriminacija seksualnih manjina; istospolni brak, različiti tipovi obitelji; analizirati različite pristupe (znanstveni, religijski i aktivistički) ljudskoj homoseksualnosti, razlikovati transseksualnost i transrodnost, nasilje prema pripadnicima seksualnih manjina, prihvaćanje i tolerancija seksualnih različitosti; predrasude i stereotipi.

Kada ZO kaže da treba „analizirati odredbe Deklaracije o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene organizacije“ – on bezočno laže. Riječ je o povelji nevladine organizacije IPPF (IPPF Charter on Sexual and Reproductive Rights) a ne UN-ove Svjetske zdravstvene organizacije, iako su njihovi interesi i ciljevi toliko umreženi i zajednički da među njima zapravo i nema neke bitne razlike. Vidi http://www.ippf.org/resource/IPPF-Charter-Sexual-and-Reproductive-Rights

Kada ZO govori o medicini, na koje se spoznaje oslanja? Nisu svi liječnici istoga mišljenja.

Kada ZO govori o religijskim stajalištima i pristupima, tko tumači ta stajališta? Ateist Aleksandar Štulhofer, članovi LGBT i QUEER udruga ili svećenici, pastori, rabini, imami?

Kada ZO govori o znanosti i znanstvenim pristupima i stavovima, o čemu govori?

§  O afabulacijama ultraljevičarskih agresivnih rodnih i eko-feministica?

§  O marketinškoj strategiji plasiranja homoseksualnosti na tržište?

§  O kriminalnim mahnitanjima proizašlima iz pedofilske porno radionice Alfreda Kinseya koja proizvodi nadriznanstvenike? O Institutu koji policiji koja istražuje pedofiliju ne dopušta pristup svom arhivu, o Institutu čiji direktor izjavljuje da će prije uništiti arhiv nego dopustiti policiji uvid u njega?

HTV-ov DOPRINOS RUŠENJU STEREOTIPA

U program rušenja stereotipa koje sedam puta spominju 1. i 4. modul ZO aktivno se uključio i režimski HTV s dva spota i jednom reklamom.

1.   Spot: Dok mladi panker stoji na semaforu pred zebrom i dok pada kišica, odostraga mu pristupa otmjena gospođa u zrelim godinama i štiti ga svojim kišobranom.

2.    Spot: Tetovirani mišićavi muškarac nespretnim rukama pokušava štrikati.

3.    Reklama za prašak za rublje: Mladi muškarac ekstatično promatra i hvali blistavo čisto rublje dok se u pozadini vrti perilica. Pristupa mu djevojčica i traži da joj isplete kečke. Riblju kost, molim.

Gore navedeni spotovi i reklame nisu pošalica niti slučajnost. Koja je njihova poruka?

1.    Žene ne žele mušku kavalirštinu niti „zaštitu“, danas one „štite“ muškarce.

2.    Od muškarčine napraviti sprdačinu.

3.    Muškarac može igrati ženske uloge. Pritom izgleda prilično smiješno.

To je marketinški precizno kalkulirano djelovanje na podsvijest koje ucjepljuje neke nove vrijednosti, dok se stare guraju u pozadinu, čak ismijavaju. Ispod ovih i ovakvih spotova stoji potpis rodnih feministica.

Zašto spotovi ne bi, na primjer, pokazivali mladića koji u tramvaju prepušta svoje mjesto starijoj osobi ili mladoj trudnici? Zašto spotovi ne bi, na primjer, pokazivali tatu, mamu, djeda, baku i četvero djece za stolom ili mladu majku koja doji dijete ili oca kako planinari sa svojim sinom ili muža koji ženi donosi buket cvijeća ili čovjeka na pecanju? To bi se smatralo banalnim, to bi bilo cementiranje stereotipa.

UZMAK ILI ZALET?

U preporučenoj literaturi Kurikuluma ZO, literaturi kojom se trebaju služiti učitelji u pripremi za nastavu, MZOS navodi sljedeće naslove koji su (navodno) povučeni:

§  Bijelić, N. i Hodžić, A. (2012) Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama. Zagreb: Queer Zagreb.

§  Hodžić, A., Bijelić, N. i Cesar, S. (2003) Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije.Zagreb: CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje)

§  Hodžić, A. i Bijelić, N. (2012) Izvještaj istraživanja o mišljenjima i stavovima prema homoseksualnosti u srednjim školama u Zagrebu.Zagreb: Queer, Zagreb.

§  Mamula, M. /ur./ (20014) Seksualno nasilje u školama. Zagreb: Ženska soba.

§  Shapiro, S. (2001) Uvod u ljudsku seksualnost. Zagreb: Forum za slobodu odgoja.

Neke ili čak sve gore navedene udruge su članovi Platforme 112, koja se do sada još uvijek nije ogradila od činjenice da je udruga Queer prije nekoliko mjeseci u Zagrebu ugostila Gerta Hekmu, nizozemskog sociologa i promicatelja pedofilije.

(Na popisu preporučene literature je i Klein, M. (2001) Kako razgovarati o seksualnosti… s vlastitom djecom. Predgovor knjizi potpisuje Aleksandar Štulhofer koji nema djecu. Ni ženu. Čak ni djevojku, kako sam kaže.)

Ideološki obojena literatura iz laboratorija nevladinih organizacija navodno je povučena, ali program jasno pokazuje da ga ona inspirira. Korak natrag ne znači uvijek i uzmicanje. To može biti i uzimanje zaleta, što je vrlo izgledno kada vidimo ponašanje ministra Jovanovića i cijele kukuriku-kokoda vlade.

NAČELO PARTNERSTVA

Akcijska platforma UN-ove konferencije o stanovništvu u Kairu 1994. posvetila je nevladinom sektoru cijelo jedno poglavlje u kojemu tvrdi da bi „nevladine organizacije trebale igrati ključnu ulogu u procesu nacionalnog i internacionalnog razvoja“ (§ 15.8 zaključnog dokumenta). Znakovito je da to poglavlje ne govori o „suradnji“ između vlada i nevladinih organizacija, nego o „partnerstvu“ s nevladinim organizacijama – a taj pojam podrazumijeva određenu jednakost između vladinih i nevladinih partnera.

Kairo govori o komparativnoj prednosti nevladinih organizacija u primjenjivanju politike UN-a: nevladine organizacije su fleksibilnije od vlada, inovativnije, imaju mnogo veće iskustvo s terena, veću sposobnost dosegnuti stanovništvo i veću interakciju s bazom (§ 15,2 i § 15.4).

Na Forumu nevladinih organizacija u Kairu sudjelovalo je 4.200 predstavnika više od 1.500 nevladinih organizacija. Navedimo samo tri: IPPF, Catholics for a Free Choice i WEDO.

§  IPPF - International Planned Parenthood Federation (Međunarodna federacija za planirano roditeljstvo) je pionir pokreta koji je „slobodnu ljubav“, pristup kontracepciji, pobačaju i oplodnji in vitro preinačio u prava. IPPF je federacija koja danas broji oko 150 udruga obiteljskog planiranja u više od 180 zemalja. IPPF se nameće kao nezaobilazni globalni ekspert u pitanjima „spolnog i reproduktivnog zdravlja“ i kao takav vrši nemjerljiv utjecaj širom svijeta. Radikalno permisivan, između ostalog borac za temeljno pravo na „nerizični“ pobačaj i za „slavljenje seksualne raznolikosti“, IPPF je istovremeno skupina za pritisak na međunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i davatelj usluga. Federacija se predstavlja i kao neosporan branitelj ljudskih prava. (Usput rečeno, Aleksandar Štulhofer, su-autor kurikuluma ZO koji nameće ministar Jovanović, bio je 1998. i 1999. ko+direktor poslijediplomskih tečajeva o planiranju obitelji - Family Planning – pri Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Od 2005. je konzultant UN-ove Svjetske zdravstvene organizacije.)

§  Catholics for a Free Choice (Katolici za slobodu izbora) je nevladina organizacija koja nema nikakve veze s katoličanstvom. Riječ „katolici“ u imenu je iz subverzivnih razloga: Organizacija pokušava unutar katoličke Crkve promicati stajališta koja su protivna njezinu naučavanju. Djeluje pri međunarodnim organizacijama i promiče pravo na pobačaj.

§  WEDO - Women's Environment and Development Organization (Organizacija žena za okoliš i razvoj) utemeljila je Bella Abzug, voditeljica američkog eko-feminističkog pokreta koja se između ostaloga borila i za prava lezbijki. Na njezinu je inicijativu 1991. god. u Miamiju na Floridi WEDO sazvao Svjetski kongres za zdravu planetu, na kome se okupilo oko 1.500 žena iz 83 zemlje. Taj je kongres razradioAkcijsku platformu žena za 21. stoljeće, dokument koji je izvršio golem utjecaj na konferenciju u Pekingu. WEDO je još prije konferencije u Riju 1992. pokrenuo jedan neformalni ženski komitet (Women's Caucus), neku vrstu kolektiva feminističkih i liberalnih nevladinih organizacija, shvaćen kao metodologija preuzimanja vlasti u UN-u „od strane civilnog društva“. Na konferencijama UN-a koje su uslijedile između 1992. i 1995., Ženski komitet je organizirao pravi „državni udar civilnoga društva“, namećući svoja stajališta međuvladinom procesu. Komitet je bio jedan on najsnažnijih lobija na velikim konferencijama UN-a devedesetih godina. Napomenimo da je Bella Abzug bila član američke delegacije u Kairu.

NEZAOBILAZNI ŠTULHOFER I AKADEMSKE PEDOFILSKE MREŽE

Sociolog Aleksandar Štulhofer – dežurni MZOS-ov i HTV-ov „seksolog“ i suautor Kurikuluma ZO – još od 2001. aktivno surađuje sa znanstvenicima koji se zalažu za legalizaciju pedofilije i redovito objavljuje svoje uratke s promicateljima pedofilije i pornografije. Polazna točka za stvaranje mreže u našim krajevima bila je međunarodna konferencija koju je u Dubrovniku 2001. u ime Kinsey Instituta organizirao A. Štulhofer.

§  2001. - Međunarodna konferencija „Sexualities In Transition“ okupila je deklarirane zagovornike pedofilije i borce za njezinu legalizaciju. To su T. Sandfort, J. Bancroft, E. Haeberle, V. Bullough, J. Elias i V. Diehl Elias. Konferencija je postavila pitanje uloge seksualnosti u promicanju socijalne tolerancije i razvitka socijalnog kapitala u novim demokracijama, „u nadi da će se stvoriti široka mreža seksualnog istraživanja koja će povezati stručnjake iz srednje i istočne Europe, Europske Unije i SAD-a“.

§  2003. - Uradak Rizici pornografije? Empirijsko testiranje uvriježenih predodžbi o konzumentima seksualno eksplicitnih sadržaja, Štulhofer je objavio s nekolicinom sudionika dubrovačke konferencije, među kojima je i James Elias, sociolog s Kalifornijskog državnog sveučilišta Northridge. On je bio organizator Svjetskog pornografskog susreta koji je izgledao „više kao prodajna izložba pornografije i promocija pedofilije, nego kao akademska konferencija“. Istraga koja je bila provedena u Centru za seksualna istraživanja Northridgespominje dvije radionice na konferenciji 1998.: jedna koja promiče pedofiliju i jedna koja promiče pornografiju. James Elias je objavio i dva rada s Vernom Bulloughom, također sudionikom dubrovačke konferencije.

§  2004. Uradak Pornografija i seksualno zadovoljstvo: postoje li veze? s istim J. Eliasom, sudionikom dubrovačke konferencije i zagovarateljem pedofilije.

§  2005. Uradak Spolnost i rod u vrijeme tranzicije s T. Sandfortom, sudionikom dubrovačke konferencije i zagovarateljem pedofilije.

§  2009. i 2010. Uradak na njemačkom i engleskom Konzumiranje pornografije u pubertetu i adolescenciji: Ima li posljedica na seksualno ponašanje, seksualno zadovoljstvo i intimnost u mladoj odrasloj dobi? s G. Schmidtom, zagovarateljem pedofilije iz Njemačke.

Više o tome možete naći u tekstovima iz ožujka 2013.

James Elias http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=26541:james-elias-jo-jedan-biser-na-popisu-suradnika-autora-4-modula-zdravstvenog-odgoja&catid=42:skandalozno&Itemid=361

Gert Hekma http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=26819:skandalozno-gert-hekma-jo-jedan-zagovaratelj-pedofilije-pozvan-u-hrvatsku&catid=42:skandalozno&Itemid=361

Pokret za legalizaciju pedofilije http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=26748:lidija-paris-pokret-za-legalizaciju-pedofilije-strategija-i-argumenti&catid=38:zdravlje&Itemid=120

HTV i permanentna Kinseyevska propaganda http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=26696:lidija-paris-htv-i-permanentna-kinseyevska-propaganda-meu-maloljetnicima&catid=13:tv&Itemid=378

Ostale tekstove možete pronaći OVDJE.

Dokle god iza Kurikuluma ZO stoji neka osoba upletena u propedofilske i/ili kinseyevske mreže, dokle god iza Kurikuluma ZO stoje ideološki obojene skupine za pritisak, dokle god iza Kurikuluma ZO stoji pokušaj manipulacije djece i roditelja – taj se odgoj ne može smatrati znanstvenim i ne smije nametati onima koji ga ne žele.

Tko ovaj i ovakav program želi pružiti SVOJOJ djeci, neka to učini. Neka ga nitko ne nameće TUĐOJ djeci.

 

Lidija Paris