Svačija svijeća gori do zore, pa će tako i Milanovićeva i Josipovićeva. Devedesetih godina Hrvati su prigrlili izdajice, dr. Franjo Tuđman je tražio pomirbu i prividno je to učinio. Premda je i sam prošao kroz komunistički sustav iskusio progone i zatvore, očito ga nikad nije shvatio, jer nije shvatio bolesni isključivi komunistički um s kojim nikad nije bilo moguće dijalogizirati.

Branitelji su u vrijeme rata, posebno poslije oslobođenja mogli pomesti sve što se ne uklapa u koncepciju hrvatske državotvornosti, no, pružili su ruku, zagrlili i dojučerašnje svoje progonitelje, članove komunističke partije, udbaše i druge koji su doslovce bili produžena ruka agresije na hrvatski narod. U dobroj namjeri, vjerujući da je dr. Tuđman uspio u projektu pomirbe, rasvjetljavanju istine, branitelji su prihvatili svaku „demokratski“ izabranu vlast.

Kad se krene od početka. Dok je počinjala agresija na hrvatski narod na čelu velikih tvrtaka i državnih institucija bili su ideološko podobni komunistički vlastodršci. I to je jasno kao dan. No, kako bi se održali, preko noći svi su postali – skoro pa „državotvorni“ HDZ-ovci. Primjer, Manolića, Boljkovca, Gregurića, Mesića i niz drugih… Shvatili su da je hrvatski narod izgubio strpljenje prema komunističkom režimu i lažima Slobodana Miloševića koji se neprestance pozivao na ugroženost i „demokratiju“, a danas tu istu „demokratiju“ samo u drugom obliku brane predsjednik Hrvatske vlade i predsjednik RH.

Kako se rat razbuktavao bilo im je jasno da se moraju svrstati na jednu stranu. Bilo je: ili, ili…? Jer, kad je rat, ni brat bratu nije brat!

Vrijeme je odmicalo, sloboda se nazirala, a u vlak se sve više krcalo bivših komunističkih partijaca koji su se predstavljali demokratima, i to onih poput Perkovića i još petstotinjak njih za koje danas postoje dokumenti o zločinima – u ime partije!

Naivnost dr. Franje Tuđmana ujedno je i jedina pogreška jer nije shvaćao da s komunističkom partijom nema dijaloga! Njihov um participira na staljinstičkom i titostičkom načelu – tko ne misli kao ja, treba ga skloniti s lica zemlje.

Na jednoj strani dok su branitelji ratovali, ginuli, borili se za slobodu, na drugoj strani „podobni umovi“ grabili su kapom i šakom! Dok je dr. Franjo Tuđman bio živ nisu smjeli to javno  pokazivati i isticati, pa je tako u njegovo vrijeme, unatoč ratu bilo izvrsno organizirano gospodarstvo, školstvo, zdravstvo… Nitko nije ostao izvan sustava. Nitko nije kopao po kontejnerima i tražio koricu kruha kao što čine danas u vrijeme ideološke diktature uma. Ne treba zanemariti da su se tu pojavili kojekakvi stručnjaci izvana, jer tamo nisu imali ništa i nisu ni u čemu uspjeli pa su koristili devizu nacionalnosti, poput Mudrinića.

Komunizam je ravan vuku! Dlaku mijenja ali ćud nikad! Tako je dolaskom koalicijske Račanove vlasti vratila se ideologija, a zapustilo se gospodarstvo, zanemareni su nacionalni interesi. U tom trenutku pojavljuje se u izvornom obliku i veleizdajnik Mesić koji je već okusio privatizaciju, namjestio već prije Markovićevu nećaku Raijću i drugim svojim prijateljima…

Račan je ozakonio krađu

Dolaskom Račanove vlasti spojile su dvije struje – izvorni komunizam i kriminalna pretvorba! Tu su našla ta dva pravca – lopovski i ideološki, načinili sintezu i stvorili novi društveni poredak. Dovoljno je napomenuti da su amorfne političke mase u liku Granića, Račana, Tomčića raspravljale o suradnji s Haškim sudom. Na primjer, samo na jednu raspravu o Haškom sudu, u tadašnjem Hrvatskom saboru javlja se više od 85 zastupnika, a imali su samo dvije mogućnosti – uzmi ili ostavi!  Saborski cirkus odvlačio je pozornost od Račanova blagoslova komunističkih kriminalaca i Mesićeva veleizdajništva. Na primjer, za raspravu o gospodarstvu ili energetici javilo bi se tek par zastupnika. Ili o poljoprivredi? Ili Đapićeva smiješna predlaganja lažne lustracije? Kako je već to više puta nazvano – pravi kokošinjac! Sabor su pretvorili u cirkus, puštali na televiziji i zabavljali narod.

Komunistički vlastodršci s početka rata koji su harali hrvatskim, do tada društvenim tvrtkama to su brzo privatizirali. Koalicijska ideologija je to blagoslovila. A neprestance se usmjeravalo u jednom pravcu – kad dođemo na vlast sve ćemo raščistiti. Riješit će se ta privatizacija? I riješila se, tako što od hrvatske koalicijska vlast stvorila, odnosno potvrdila onu tezu – svaka država ima svoju mafiju, a u hrvatskoj mafija ima državu! Pod tim se mislilo progoniti pojedince! Dovoljno se prisjetiti cirkusa rušenja kuća i vikendica. Tko je ijednom zavirio u zakone i obišao teren, jasno je vidio da su tri mjerila vrijedila u Hrvatskoj. Sredozemni zakon, nacionalni zakon i lokalni zakon. Stvar je bila samo u tumačenju i u tome koga treba politički progoniti! Kako je Ustavni zakon suradnje s Haškim sudom bio izdajnički, a kojeg ja amorfni Granić branio, moralo se skrenuti pozornost u drugom pravcu. Ista su pravila i danas s „Lex Perković“, ali samo s druge strane - obrana zločina! Tada su se branili agresorski zločini, nastojalo se osuditi branitelje, generale, a danas se brane komunistički zločini.

Račanova ideologija u Sanaderovu lopovluku i Kosoričenu jugoslavenstvu

Nakon tog jada i bijede, Račanovu vlast naslijedio je Sanadar, pokupovao u svom stilu sve što se moglo kupiti. Njegova bahatost išla je do te mjere da je spojio nespojivo, neprirodne koalicije tog od drugog razreda gimnazije špijuna komunističkog. Nastavlja i on odobravati komunističku pljačku. Stavlja Jadranku Kosor za prvu suradnicu o kojoj Slobodna Dalmacija piše: „Socijalizam jedina perspektiva radnika u klasnoj borbi demokratskog centralizma, kroz jačanje bratstva i jedinstva u duhu izlaganja druga Dušana Dragosavca na IX Kongresu SK Jugoslavije, referat podnosi Jadranka Kosor, Kumrovec, Politička škola, 14. V. 1983.“ Nadalje, „Borba Saveza komunista Hrvatske u odnosu na spriječavanje jačanja klera i suzbijanja neprimjerenog ponašanje Katoličke crkve u Hrvatskoj prema omladini i nastojanje njihova povezivanja s emigracijom radi podrivanja temelja SFRJ, diskusija drugarice Jadranke Kosor, 4. III. 1986. na sjednici Medjuopćinske konferencije CK SKH Split. "Dotična drugarica je svojim izlaganjem skrenula pozornost sudionika visokog partijskog skupa i očekivati je skorašnje njezino kooptiranje u Predsjedništvo najvišeg partijskog organa u Republici na predstojećem Kongresu u oktobru ove godine." (“Slobodna Dalmacija”).

Dakle, ponovno dolazi ideologija. Zanemaruje se Domovinski rat, zanemaruju se branitelji, gospodarstvo ostaje po strani.

Dovoljno se prisjetiti Sabora kojem je podneseno Izvješće državne revizije u kojem stoji da je 69 posto nepravilnosti u ugovorima onih koji su privatizirali određene društvene, odnosno državne tvrtke. To ne dira ni Račana, niti Sanader, a još manje Kosoricu! Jer to su njihovi! A koga je to procesuirala nova vlast? Još jedna lakrdija od zakona, jer se ne provodi. Ismijavanje naroda, omalovažavanje građana! Zamagljivanje očiju hrvatskim braniteljima koji su se časno borili, dok su ideološki pripadnici krali!

Tko je kriv za to: početni lopovi direktori koji su mijenjali dresove, Račanova ideologija, Sanaderova izdaja, Kosoričina neiskrenost. Isto tako, ne treba zanemariti odnos Kosorice i Bajića! Ucjena!? Znala je Kosorica za Mikulićeve dilove o stanovima! Kako ga je ona dobila. Zato je stavila svoju stranku koja je stvorila na stup srama. Pa tko može svoga oca ili majku izdati ako nije ucijenjen ili ako nema putra na glavi?

Poslije Kosorice dolaze sinovi i spinovi. Linićeva kapitala nigdje nema, vješto drži pod kontrolom od broda, preko Ine, Riječke banke, do taxi Camea! Svjedoke koji nešto znaju brzo je sklonio, medije kupio i gazi militaristički. Njegovoj militarističkoj ideologiji Milanovićeva Vlada pogoduje, jer „mali“ drukčije i ne zna. Uz bolesnog ministra Matića, trostrukog kršitelja Ustava Jovanovića, šarlatana Vrdoljaka, neodraslog Bauka i Miljenića gaze i dalje… A tek dvostruki kriteriji ministra policije – živi ljudi pred nosom mu nose bedževe s likom zločinca, a on se zamara sa sličicama. Šalje elitne postrojbe na branitelje, udovice, patnike i ratnike…

Što se dobiva za 20 ili 30 tisuća kuna u zdravstvu?

Nitko nije istražio oni 69 posto, zapravo nitko to i ne želi iz militarističke Vlade da se to istraži i vrati na početnu poziciju. Josipović koji je upetljan do grla u ZAMP i druge afere, od nacionalizacije židovske imovine odvlači pozornost hrvatskih građana demagogijom.

Dok narod grca, državi se daje više nego u turska vremena Osmanlijskog carstva, nameću se novi harači, poput onog u zdravstvu, porezu na dohodak, prirezu…

Dovoljno je pogledati na listu plaće i primijetiti da se samo za zdravstvo izdvaja 13 posto od bruto plaće. I još hoće dopunsko osiguranje. Što dobiva netko tko godinama ne posjeti liječnika, a izdvoji po dvadeset, trideset i više tisuća kuna godišnje…. Kad nešto zatreba - čeka na pretragu po pola godine …

Očito je da neokomunisti žele nastaviti živjeti na slavama svojih očeva. Za njih mora biti, a narodu, ako se ne sviđa neka seli iz Hrvatske. Sve se vratilo u šezdesete i sedamdesete godine, čak i s verbalnim deliktom. Ako fućkaš Milanoviću, fućkao si tako nekad Titi! Samo u srpnju iselilo je 36 liječnika koliko ih diplomira godišnje! Zar su ljudi ginuli za takvu Hrvatsku?

Zato je Vlada proizvela „Lex Perković“, jer to je novi oblik zaštite „demokracije“. Samo zločinac štiti zločinca! Bio on to u mislima, zakonu ili djelu – svejedno! Milanoviću odgovara ćirilica u Vukovaru, jer to je 1971. Dobro su ih uvježbali očevi.

U Vladi je trećina Srba – ploča na ćirilici

Kako su groblja javna – bilo bi dobro na Josipovićevu, Milanovićevu ideju zbrojiti mrtve, tko zna tko je gdje pokopan, pa da se na svakom grobu piše na latinici i ćirilici? Isto tako, pa i u Vladi RH je trećina Srba, pa neka i ta Vlada ima ploču na ćirilici! Svačija gori do zore. I Tito je mislio, pa Bakarić, Blažević i Šuvar kako su novi svijet stvorili, a kako su proveli zadnje dane? Što danas misli većina o njima? Nakarade društva, jer nisu služili narodu nego sebi i izdajicama!

Militaristička demokracija Zorana Milanovića ni milimetra ne odudara od one 1971. od Hrvatskoga proljeća. Kako je sada Hrvatska u Europskoj uniji, hrvatski narod mora iskoristiti ono zbog čega su tada, 1971. Hrvati stradali, jer uistinu je dosta ponižavanja hrvatskih građana! Nema više Jugoslavije, a politički dvojezični vlak pod parolom jednakosti ne vozi prema istoku. Hrvatska je u EU. Građani to moraju iskoristiti, a ne da ih nihilistička filozofija gura u još veću provaliju!

Milan Vidić