O Đurekoviću su - prije i poslije likvidacije - izvještavali mnogi suradnici SDS-a RSUP-a SRH: Dubravko ili Karlo, Jerko, Dukat, Crni, Stric, Pjesnik, Janko... Iz njihovih izvješća nedvojbeno proizlazi da su bili duboko upleteni u ubojstva još nekih hrvatskih emigranata u Njemačkoj. Iza pseudonima Karlo i potom Dubravko skrivao se Stjepan Mesek, rođen 22. veljače 1952. u Zagrebu, s prebivalištem u bavarskom gradiću Führtu. Pravo ime suradnika Jerka jest Branko Sklepić, rođen 7. siječnja 1947. u Zagrebu. Od 1971. nalazio se na privremenom radu u Njemačkoj, točnije na željezničkoj stanici u Münchenu


Njemačka policija provela je široku istragu neposredno nakon ubojstva Stjepana Đurekovića krajem rujna 1983., ali nije došla do konkretnih saznanja o počiniteljima, organizatorima ili naredbodavcima. S vremenom je, razumljivo, intenzitet istrage slabio, premda interes njemačkih pravosudno-redarstvenih tijela nikada nije nestao budući da se radi o kaznenom djelu teškog ubojstva s političkom pozadinom, za koji u toj državi nije predviđena zastara gonjenja.

SVE SE PONOVNO POKRENULO S ĐAPIĆIMA...

Slučaj će Nijemci opet početi intenzivno istraživati zahvaljujući događaju koji i nije bio izravno povezan s Đurekovićem. Krajem 1999. tadašnji saborski zastupnik i predsjednik Hrvatske stranke prava Anto Đapić zatražio je od Kazimira Svibena, predsjednika Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata Republike Hrvatske, preslike dokumentacije o svome istoimenom stricu koji je ubijen 29. lipnja 1989. u Nürnbergu. Sviben je prihvatio zahtjev i naložio službenicima Komisije, među kojima se nalazio i autor ovoga feljtona, da Đapiću ustupe sve raspoložive materijale. Nakon nekoliko mjeseci Đapić je u Münchenu dotičnu dokumentaciju predao Bavarskoj zemaljskoj kriminalističkoj policiji (Bayerisches Landeskriminalamt /BLKA/) koja je na temelju te dokumentacije obnovila istragu i o drugim ubojstvima hrvatskih emigranata na svom području, među ostalim i o likvidaciji Stjepana Đurekovića.

No čim se u Hrvatskoj saznalo što je Đapić učinio, započele su opstrukcije, čak je cenzurirana pošta koju mu je iz Njemačke slana na adresu Hrvatskog sabora. Štoviše, kako je posvjedočio u intervjuu za T-portal, Anto Đapić dobio je čudnu posjetu: 'U Sabor su mi tada došla dvojica iz hrvatskih obavještajnih službi i mislio sam da će me podržati, ali su mi željeli dati do znanja da suradnjom s Nijemcima štetim Hrvatskoj.'

Ipak, nakon višegodišnje istrage u Njemačkoj, Anto Đapić i autor ove knjige dobili su poziv da 22. i 23. ožujka 2004. svjedoče pred mjerodavnim pravosudno-redarstvenim tijelima u Münchenu. Godinu i tri mjeseca poslije (7. srpnja 2005.), uhićen je Krunoslav Prates pod sumnjom da je kao suradnik Udbe sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Zadržan je u pritvoru. Istoga dana uhićen je i Stjepan Mesek, suradnik Udbe pod pseudonimima Karlo i Dubravko, pod sumnjom da je sudjelovao u ubojstvima emigranata Ante Đapića i Đure Zagajskog. Međutim, Mesek je nakon nekoliko dana oslobođen jer nisu bili pronađeni dovoljno čvrsti dokazi koji bi potkrjepljivali prvotne sumnje u njegovu krivnju.

DEVERIĆEVO POVJERENJE U 'KARLA'

Nasuprot tvrdnjama odvjetnika Ante Nobila da ni njegov klijent Josip Perković ni cijela hrvatska Udba nisu igrali važnu ulogu u obradi Stjepana Đurekovića i pripremi njegove likvidacije, podaci do kojih je došao autor ovoga feljtona zorno svjedoče da je istina posve drukčija. Pod Perkovićevim je vodstvom republička Služba maksimalno intenzivno pratila životne navike i političke aktivnosti odbjegloga Inina direktora. Osim Pratesa, o Đurekoviću su - prije i poslije likvidacije - izvještavali i mnogi drugi suradnici SDS-a RSUP-a SRH: Dubravko ili Karlo, Jerko, Dukat, Crni, Stric, Pjesnik, Janko... Iz njihovih izvješća nedvojbeno proizlazi da su bili duboko upleteni u ubojstva još nekih hrvatskih emigranata u Njemačkoj.

Iza pseudonima Karlo i potom Dubravko skrivao se Stjepan Mesek, rođen 22. veljače 1952. u Zagrebu, s prebivalištem u bavarskom gradiću Führtu. Njega je u siječnju 1982. zagrebačka Udba zavela kao suradnika, u prvom redu s ciljem praćenja HRB-ovca Đure Zagajskog, a u slobodno vrijeme i Đurekovića. U obrascu za zavođenje operativne obrade (OO) nad Zagajskim stoji da je 'suradnik u obradi: ugrađeni 'Karlo'. Ugrađeni znači koji se uspio ubaciti, infiltrirati u neprijateljske redove. Obradu je predložio ondašnji načelnik Centra SDS-a Zagreb Zdravko Mustač, s njom se suglasio načelnik II. odjela u republičkoj centrali Josip Perković, a odobrio ju je načelnik SDS-a RSUP-a SRH Vinko Bilić. Za neposrednu obradu zadužen je operativni radnik Milan Munjas, kojem je pak šef u zagrebačkoj Udbi bio Mišo Deverić. Munjas i Deverić 27. studenog 1981. izvijestili su Mustača da je s Mesekom započela uspješna suradnja: ''Karlo' je pristao na suradnju sa SDS, kojom prilikom je dogovorena 'javka' (pismena i telefonska) na koju će javljati svoja saznanja o aktivnosti fašističke emigracije. Dogovoren je i način ponašanja u slučajevima kada traže od njega izvođenje terorističkih akcija. 'Karlo' je dao do znanja da je voljan da izvrši svaki zadatak koji primi od SDS. Za delikatnije zadatke traži i novčanu nagradu. Mišljenja smo da 'Karlo' ima vrlo dobre pozicije u praćenju djelatnosti neprijateljske emigracije, naročito njenog terorističkog dijela. S obzirom na provjeru i prošlost 'Karla', smatramo da bi mogao ubuduće davati Službi korisne podatke uz dobro usmjeravanje i vođenje od Službe. 'Karlo' je bivši kriminalac, avanturist, sklon kocki i lakoj zaradi, te mu se u prvoj fazi ne može pokloniti povjerenje. U zemlju je doputovao s putnim listom i prilikom prelaska njemačko-austrijske granice bio je zapisan od strane pograničnih organa. Za povratak u SR Njemačku 'Karlu' je izdat duplikat njegove putne isprave koju će on uništiti po dolasku na teritorij SR Njemačke.'

Mesek je referirao Munjasu i Deveriću što pisanim putem, što telefonski, što na sastancima. U Milanu su se tako jednom prilikom družili četiri dana (od 11. do 14. ožujka 1983.): ''Karlo' nas je obavijestio i o sastanku koji je nedavno održan u Münchenu, a kojem su prisustvovali Đureković Stjepan (OO), Jelić dr. Ivan, Krunoslav Prates i Zagajski Đuro. Na tom sastanku dogovarana je daljnja aktivnost neprijateljske emigracije, među ostalim i financiranje instalacije jedne radio-stanice. Zaključeno je da bi najveći efekt bio kada bi se ta radio-stanica locirala u zemlji, po mogućnosti u Zagrebu. Bilo je prijedloga da se iznađe pogodna lokacija u Zagrebu, a da bi se emitiranje vršilo putem magnetofona, a ne neposredno, iz razloga ako bi organi sigurnosti otkrili gdje je radio-stanica stacionirana, da ne bi došlo do 'provale'.'

ŠTO SE SKUHALO U MILANU?

Milanski susret očito je bio vrlo sadržajan. Desetak dana kasnije, 25./26. ožujka, Zagajski je ubijen u münchenskom parku Vrt fazana. Pet dana nakon likvidacije, 31. ožujka, Munjas i Deverić izvijestit će šefove: 'Suradnik 'Karlo' nam je na javku poslao šifriranu razglednicu (poruku) iz koje proizlazi da nas obavještava o tome da je ubijen Zagajski Đuro i da 'Karlo'  smatra da će ga sigurno kao bliskog prijatelja od Zagajski Đure sumnjičiti njemačka policija, te nam daje do znanja da radi toga prekida svaki kontakt sa Službom daljnjih 6 mjeseci.'

Eto kako hrvatska Udba nije imala nikakve veze s ubojstvima hrvatskih emigranata. Munjas i Deverić završavaju izvješće sljedećim konstatacijama i prijedlozima: 'S obzirom na ubojstvo Zagajski Đure, pretpostavljamo da će njemačka policija istražujući taj slučaj obuhvatiti svojim mjerama i naše suradnike 'Karla', 'Jerka', pa možda i 'Dukata', to smo ih u tom smislu instruirali o načinu ponašanja i maksimalnoj opreznosti kako ne bi došlo do eventualne njihove kompromitacije. Imajući u vidu da njemačka policija preko svojih pozicija već traži informacije i komentare o tom slučaju, molimo vas sugestije kako da instruiramo suradnika 'Pjesnika' kako bi kombinacijom preko njega dostavili njemačkoj policiji podatke koji bi rezultirali eventualnim mjerama njemačkih organa prema pojedinim emigrantima, a u interesu SDS.

Sukladno propisanoj proceduri u posebnim situacijama Meseku je pseudonim Karlo promijenjen u Dubravko. No neće, kako je najavio, prekinuti svaki kontakt sa Službom daljnjih 6 mjeseci. Unatoč sigurnosnim rizicima, već 21. lipnja javit će se pod novim kodnim imenom Munjasu i Deveriću. Bilo je to mjesec dana prije Đurekovićeve likvidacije: 'Telefonom nas je nazvao iz SR Njemačke suradnik 'Dubravko' i u razgovoru iznio neka svoja saznanja o aktivnosti i namjerama fašističke emigracije u SR Njemačkoj. 'Dubravko' nam je prenio, da je glavni inicijator propagandne akcije u SR Njemačkoj protiv ovogodišnjeg turizma u Jugoslaviji, o čemu smo pisali i u ranijim informacijama, Đureković Stjepan (OO) uz suradnju Kraljević Luke i Jelić dr. Ivana. 'Dubravko' je naveo da se sav pripremljeni materijal nalazi se kod Đurekovića.'

JERKO - SURADNIK NA PATRIOTSKOJ BAZI

Pravo ime suradnika Jerka jest Branko Sklepić, rođen 7. siječnja 1947. u Zagrebu. Od 1971. nalazio se na privremenom radu u Njemačkoj, točnije na željezničkoj stanici u Münchenu. Preko drugih gastarbajtera upoznat će Udbi zanimljive emigrante poput Zagajskog, Vladislava Muse, dr. Ernesta Bauera, Stjepana Đurekovića...  Zagrebačka je Udba 28. siječnja 1983. registrirala Sklepića kao svog suradnika. Njegovo je angažiranje predložio službenik II. odjela Damir Zlabnik, suglasio se njegov prvi šef Mišo Deverić, a odobrio tadašnji šef (nakon Mustača) Centra SDS-a Zagreb Franjo Vugrinec. Sklepić se još od 2. prosinca 1982. nudio Službi. Tog je datuma vlastoručno napisao i potpisao Izjavu sljedećeg sadržaja: 'Ja, Sklepić Branko, dajem dobrovoljno i bez prinude Izjavu kojom se obvezujem da ću na dobrovoljnoj bazi, odano na patriotskoj bazi davati podatke Službi D.S. Pošto se krećem u društvu ekstremnih emigranata u Münchenu. Sva saznanja ću prenašati, bilo putem pismenim ili direktnim kontaktom sa službom SDS.'

I Sklepić je, kao i Mesek, bio blizak sa Zagajskim. Štoviše, on ga je - apstrahirajući ubojicu ili ubojice - posljednji vidio živog. O čemu je izvijestio Deverića: 'Dana 2.4.1983. godine ostvaren je kontakt u zemlji sa suradnikom 'Jerko', koji nam je prenio svoja saznanja o djelatnosti emigracije u SR Njemačkoj, a posebno njegova saznanja o ubojstvu Zagajski Đure. (...) 'Jerko' nas je obavijestio da je dana 26.3.1983. godine u subotu do 22,00 sati nazvao Karin Gatiani, djevojku Zagajski Đure, tražeći Đuru, s kojim se dogovorio da se nađu taj dan radi popravka automobila. Karin ga je obavijestila da je Đuro ubijen i nađen u jednom parku u Münchenu. Napomenula je da su je o tome obavijestili inspektori policije i da će sigurno i 'Jerko' biti saslušavan, jer je bio dobar s Đurom, a pogotovo jer se zadnjih nekoliko dana s njim češće viđao radi popravke automobila. (...) 'Jerko' je dana 28.3.1983. godine u 11,00 sati pozvan na saslušanje u kriminalističku policiju u odjel za ubojstva gdje su ga saslušavali inspektori Rohrmeier (šef Odjela) i njegov pomoćnik Steinbauer. Ispitivanje je vršeno do 13,20 sati, kojom prilikom je 'Jerko' dao pismenu izjavu. Policajci su 'Jerku' dali brojeve telefona na koje može javiti eventualno nove detalje do kojih bi mogao doći (broj 2147631 i dežurni broj 2141). Inspektori su ispitivali 'Jerka' uglavnom o kretanju sa Zagajski Đurom na dane 23. i 25.3.1983. godine, kada se 'Jerko' nalazio sa Zagajskim. 'Jerko' je u tančine opisao kretanje, a naročito u petak 25.3.1983. godine izjavivši da se taj dan rastao sa Zagajskim negdje oko 19,30 i 19,50 sati, kada ga je Zagajski kolima dovezao pred njegov stan. Također je izjavio da mu je taj dan Zagajski rekao da ima sastanak sa jednim 'Srbijancem'.

U međuvremenu je Sklepić zagrebačkoj Udbi već prenosio podatke o Đurekoviću. Citiramo izvještaj od 3. ožujka 1983. godine: 'Suradnik 'Jerko' je doputovao u zemlju i s njime je obavljeno više razgovora. Tako je, između ostalog, rekao da je u stalnom kontaktu sa Musa Vladislavom (OO) i Đureković Stjepanom koji je na jedan način vezan za dr. Ernesta Bauera i Musa Vladislava radi objavljivanja svojih knjiga.'

Kako stoji u sljedećoj Udbinoj informaciji (1. kolovoza 1983.), dobri patriot Jerko među prvima je izvijestio šefove o ubojstvu bivšeg direktora Ine: 'Dana 30.07.1983. godine oko 20,00 sati nazvao nas je suradnik 'Jerko' i obavijestio o ubojstvu Đurekovića. Iznio je da se ubojstvo dogodilo u podrumskim prostorijama jedne tiskare u Münchenu, čiji je vlasnik Đureković (netočni podatak, vlasnik je bio Krunoslav Prates - op. a.). 'Jerko' je ponovno nazvao 01.08.1983. godine i javio nam da su u gostionici kod emigranta Majić Stipe u Münchenu održali sastanak 31.07.1983. godine emigranti: Musa Vladislav, Jelić dr. Ivo i Penić Božo na kojem su se dogovarali o detaljima u vezi sprovoda Đurekovića.'


Bože Vukušić/Hrvatski tjednik