Tihomir Glavaš: Zbog utvrđivanja okolnosti stradanja, potrebno je prikupiti svaku koščicu i svaki predmet
U posljednje vrijeme svjedoci smo brojnih napisa po raznim portalima o nestručnosti pri istraživanju masovnih grobnica, ili što je još gore, namjernom zatiranju dokaza komunističkih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću. Javnosti je više-manje poznata sudbina masovnih grobnica u Macelju, sada u Sincu pokraj Otočca gdje nije identificirana niti jedna žrtva unatoč brojnosti »ekshumiranih« kostura.
Dakako da sve aktivnosti ne prolaze bez upliva stranaka i političara, posebice onih koji baštine zasluge svojih očeva, rođaka ili ideoloških istomišljenika. To je posebno izražajno u državi Hrvatskoj gdje su branitelji komunističkih (ne)djela vrlo uporni i žilavi. (Prilike su u Bosni i Hercegovini nešto drukčije; ovdje niti pomažu niti ometaju istraživanje i obilježavanje tih stratišta pa su okolnosti rada na tomu ovdje nešto povoljniji.)
Neprimjeren odnos prema žrtvama u Hrvatskoj najbolje ilustrira sudbina masovne grobnice u Vrgorcu. Evo već drugu godinu pronađene kosti na Novom groblju ispiru kiše i snjegovi, isušuje sunce i vjetrovi, dok čekamo odobrenje državnih vlasti iz Zagreba da istražimo i dostojno pokopamo nekoliko desetina civilnih zatočenika iz ljubuške tamnice koje su komunisti pobili potkraj Drugog svjetskog rata, ne tražeći osvetu niti kaznu za počinitelje. Pitanje je, kada to odobrenje stigne (ako uopće stigne), hoće li se moći izuzeti uzorci za molekularno-genetsku analizu u cilju identifikacije žrtava? Nije li zločin i to?
Primjer "bagerske obrade" masovne grobnice
Čitajući i gledajući prijepore oko masovne grobnice u Sincu kraj Otočca, i onima manje upućenima u ovu problematiku, ne može promaći da tu nešto nije u redu. To se posebno vidi iz priopćenja pomoćnice ministra Matića. Ništa neočekivano što ona uporno svim raspoloživim argumentima brani svoga pretpostavljenoga, spominjuću usput, isto tako često, i »gospodina Grujića«, ali niti jednom riječju ne negira nazočnost strojeva kod ekshumacije (tako ona naziva ovaj posao).
Mi koji imamo određeno iskustvo s grobištima iz Drugog svjetskog rata to zovemo istraživanjem gdje strojevi, pogotovo teški, nemaju pristupa. Poznato je da gospodin Grujić ima veliko iskustvo s grobnicama iz Domovinskog rata (to se nekako može nazvati ekshumacijom), ali ona stara gotovo sedamdeset godina nešto su sasvim drugo. Tu je potreban sasvim drugi pristup. Nije rijetkost da su neki kosturi u tako lošem stanju (vjerojatno zbog sastava tla) da se ne mogu dobiti za DNK analizu potrebni elementi. Ponekada su bolje očuvane kosti iz srednjovjekovnih grobova (iz XIV. – XV. stoljeća) nego ove iz Drugog svjetskog rata.
Primjer profesionalnog odnosa prema žrtvi i materijalnim dokazima
Nadalje, što zbog pijeteta prema žrtvama što zbog utvrđivanja okolnosti stradanja, potrebno je prikupiti svaku koščicu, svaki predmet koji pripada određenoj žrtvi uz vođenje podrobne tehničke, foto i video dokumentacije pomoću koje će biti moguće provjeriti svaku fazu istraživanja. To kod rada strojem nije moguće. Dakako da se sve žrtve ne će moći identificirati, to bi bilo idealno. Unatoč toga, tijekom rada treba se rukovoditi načelom da će se jednom ti ostatci predati rodbini na dostojan pokop. Do toga trenutka svi kosturi u posebnim kovčezima (kutijama) trebaju biti spremljeni na odgovarajuće mjesto. Isto tako treba čuvati i sve oblike dokumentacije. Ovako obavljenim iskapanjem ne će se dovesti u pitanje dalja osteološka obrada i druge potrebne analize, kao ni nastavak tih nastojanja i eventualna primjena nekih novih znanstvenih otkrića koji će olakšati identifikaciju.
Primjena ove metodologije je novčano zahtjevnija, ali je daleko učinkovitija u smislu identifikacije. Emotivne, moralne, pravne i druge komponente ne ću navoditi kad oni već pomoćnici ministra Matića ni ne padaju na pamet. Ona se hvali izdvajanjem sredstava iz proračuna za ove poslove. Bilo bi za sve bolje da su ta sredstva potrošena na pravi način i s više pijeteta prema nedužnim žrtvama komunističkog terora.
Tihomir Glavaš, arheolog
Vezani članci:
-Mons. Mile Bogović: Pokupili smo kosti koje su ostale na površini nakon bagerske akcije