Biti informiran ovih posljednjih dana i tjedana, znači svakodnevno uzimati svoju dnevnu dozu otrova. Pogledati dnevnik, preslušati vijesti, prolistati novine, otvarati portale, rizik je zbog kojeg bi trebalo uvijek ponovno odslušati ono: „…u slučaju bilo kakvih nuspojava obratite se svom liječniku ili ljekarniku“


Otvaranje je to „pandorine kutije“ iz koje nam se kesi zagađena stvarnost. Naš javni prostor već odavno postaje odlagalište po život opasnog otpada, ali to kakve je reakcije, kolike je izljeve otrova i  bijesa izazvala jedna građanska inicijativa, bilo je neočekivano i za one najpesimističnije.

Terminologija koja se koristi o referendumu, o ljudima koji su ga pokrenuli, pa onda i o svima onima koji su potpisali inicijativu, razvijala se, bujala, metastazirala, širila se poput kakvog nametnika što svog domaćina razara iznutra.

U Hrvatskoj se danas živi u spirali prezira.

Započelo se onako ufino, u rukavicama, tvrdeći da je sama ta ideja i  referendumsko pitanje nedemokratsko. No, etiketa „nedemokratski“ je sitnica, osim ako tu etiketu ne shvaćate samo kao uvod u sve ono što slijedi.

Nakon toga obično ide „homofobija“, „homofobna inicijativa“, „homofobi“…

Homofob također nije nešto na što bi čovjek trebao biti osobito osjetljiv, jer je danas dovoljno da neki odveć poetičan i romantikom ražaren muškarac izrazi svoj stav da je žena najljepše što se ovom planetu moglo dogoditi, pa da ta izjava počne vonjati po homofobiji. Jer, čovjek nikad nije siguran gdje takva zatravljenost suprotnim spolom može dovesti.

A dalje je sve išlo samo po sebi. Svaki dan je donosio nešto novo, neku novu riječ, neki nov način da se ponizi i izvrijeđa taj drugi … taj koji se usudio pomisliti da je brak isključivo zajednica muškarca i žene.

Ultrakonzervativni krugovi, konzervativna revolucija, ekstremisti…

Splitski sociolog u radijskom intervjuu u startu sve takve proglašava talibanima, a na kraju inicijativu o promjeni Ustava komparira sa nekim nacističkim zakonima.

Riječka pravnica referendum naziva „protucivilizacijskim“, odredbu da je brak zajednica muškarca i žene „religioznim uljezom u ustav“, a one koji se oko toga zalažu „negativnom skupinom“.

Jednom saborskom zastupniku je bilo „loše u želudcu što moram biti sudionik u legitimiranju jednog opasnog pokreta“, a za njegovog kolegu sve je to jedan obični „prljavi pokret“.

Za premijera ove zemlje 750.000 ljudi u ovoj zemlji nema dobre ljudske namjere.

„Taj referendum, to nisu dobre ljudske namjere“.

Njegov brat po partiji, fejsbukaš Nenad Stazić, predsjednik kluba liječenih od svake duhovitosti, napisao je na svom profilu: "Očekujem da ova Markićka i njezina Udruga za obitelj zatraži da se Ustavom zabrane jednoroditeljske obitelji. Djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu."

Valjda izbezumljen otrovom svog vlastitog prezira, narodni poslanik Stazić, potpredsjednik hrvatskog Sabora, 750.000 ljudi ove zemlje proglašava čuvarima u jasenovačkom logoru. Potpuno je jasno, Nenad ima svoj facebook profil. Ali obraza nema!

Urednica u informativnom programu HTV, Tatjana Munižaba, inače poznatija po čuvenoj pašteti koju je u noći predsjedničkih izbora darovala, sad na sreću bivšem, tada nažalost predsjedniku RH, Stjepanu Mesiću, nego po bilo kakvom suvislom novinarskom uratku, s takvom sigurnošću je manipulirala gledateljstvo i lagala direktno u objektiv kamere da se takva uredničkog posla ne bi posramili ni u informativnom programu sjevernokorejske televizije.

Kaže Munižaba„Predvodnica inicijative u ime obitelji ponovno sablažnjava dio javnosti. Dosad je, a da to i ne kaže, bilo jasno da bi Željka Markić dijete radije stavila u dom nego kod homoseksualnog para. No nakon njezina gostovanja na jednoj lokalnoj televiziji, proizlazi da je neprirodno čak i samohrano roditeljstvo“.

Da svoju krivotvorinu potkrjepi znanošću pozvala je u pomoć i splitsku psihologinju, koja je spremno, bez krzmanja toj laži pružila ruku. Tatjana Munižaba, iako televizijska djelatnica, očito, prezirom zaslijepljena, zaboravila je da barem danas laž nije teško razotkrit, pogotovo kad je istina snimljena onom istom napravom koja svaku večer stoji i ispred nje.

Ta njena zaboravnost dokazuje  da u laži nisu samo noge kratke. Cijeli čovjek u laži se  skrati. Kratka ljudskost, kratka pamet, kratak domet… Jedino se, eventualno nos produži. Kratak čovjek dugog nosa. Nije baš neka „preženca“. Pa ipak, Tatjana ne odustaje od svoje kratkoće. Kvragu i preženca kad se isplati.

Ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić dosegla je vrhunac svojom izjavom koja je ujedno i vlastita dijagnoza i svjedočanstvo ideologije prezira.

„Neobično je važno da svi građani čak bez obzira što misle o ovoj konkretnoj temi, izađu na referendum i glasaju protiv“!

Ta rečenica bi prije sedamdesetak godina bila tek nešto drugačija, ali bi izričaj bio identičan. Hladan, oštar i smrtonosan: “ Neobično je važno da svi uđete unutra, bez obzira što mislite o Cikolnu B, samo snažno udahnite.“

Ta rečenica kojom ministrica sugerira da mišljenje svih onih koje poziva da iziđu na referendum, dakle čitavog jednog naroda, nije važno, da je suvišno, da ju apsolutno ne zanima, da ona prezire to mišljenje, da pljuje i na mišljenje i na one koji misle, tko im je uopće dao pravo da misle, ti glupi, primitivni, zatucani … ljudi …, svjedoči o silini zloćudnosti koja se valja svim našim prostorima, našim gradovima, našim domovima ...

U Hrvatskoj se danas živi u spirali prezira.

Spirala se vrti, vrti, raste, sužava i steže…

I ne će stati, vjerujte.



Trpimir Jurkić