Da laž ne postoji, Kukuriku koalicija bi je izumila.  Jer bez laži uopće ne bi znala što reći, što  pričati, čime puniti usta svojih ''lidera'' i komesara i maltretirati uši hrvatskoga naroda, te tratiti povjerenje Europske unije, stranih diplomata i domaćih i stranih poduzetnika. Bez slagalica svojih laži, ne bi Kukuriku mogla postojati u javnom životu, a pogotovo ne bi mogla izgraditi svoj sustav obmana i provokacija ni pripremiti svoje operativne planove za represiju nad narodom. Jer o tome se radi.


Prvi koji je izblebetao tezu o potrebi čvrste ruke nad hrvatskim narodom bio je Stjepan Mesić, i to već  18. studenoga, kad je bio izbezumljen od bijesa zbog  jedinstvenog, mirnog i dostojanstvenog odgovora  hrvatskih branitelja i svih štovatelja hrvatskih mučenika u Vukovaru. Izbezumljen jer se je vrhuška režima povukla iz grada kao preplašena vrsta u svoje zagrebačke jazbine, s izjavom nalik na one ''reakcija opet diže glavu''. Šteta što su neugodnu situaciju morali usputno  doživjeti i onih nekoliko poštenih članova i čelnika službenoga aparata koji su se našli tamo u društvu Ive Josipovića, Milanovića, Matića Freda i sličnih koji su predvodili takozvanu državničku kolonu (dvjestotinjak ljudi), ali  oni su u tom društvu došli pa su tako i otišli. Nakon Mesićevih huškačkih izjava, oglasio se je i Josipović, on sa pozivom na jačanje špijunske režimske mreže u Hrvatskoj. Naravno, nad Hrvatima. Jer represija se je  u Jugoslaviji gradila  na bazi unutarnje špijunske aktivnosti, a takav sustav priželjkuju ponovno nostalgičari totalitarizma.

Za neovisnost i demokraciju, posao je pred nama

Kronološki, pred Hrvatima je na prvom mjestu izlazak, 01.12.2013. na referendum o karakteru braka, to jest  o zaštiti braka Ustavom, glasanjem za DA. DA za definiciju braka kao zajednici  muškarca i žene, uz sve pravne i društvene konotacije koje sa sobom donosi poštivanje prirode, morala i ljudskog dostojanstva.

Nakon toga, već kad u Saboru nema dovoljno hrvatskih ''ruku'', potrebno je pokrenuti makar i izvanrednim zakonitim postupcima pitanje o tome gdje se nalaze  milijarde kuna koje je Slavko Linić ''digao'' iz blagajna i džepova privatnika,  poduzeća, svih malih i velikih obrtnika, najmodavaca i prodavača, kupaca, pružatelja usluga, itd. kroz oštre fiskalne mjere kojima je zahvatio cijelu našu zemlju. Gdje je taj novac, jer navodno naš deficit je u studenome 2013. prešao sve negativne prognoze, a naši prihodi su daleko ispod najskromnijih predviđanja.

Potrebno je zatim objaviti detaljni izvještaj o zaduživanju države, posebno o zajmovima podignutima ili ugovorenima u inozemstvu. Za takvo zaduživanje  je Linić rekao pred šest mjeseci da ga više neće biti. Protumačiti zašto je Vlada ipak potražila novac u inozemstvu i

prihvatila skandalozno visoku kamatnu stopu. Isto tako Vlada mora  objaviti imena osoba, odnosno posrednika, koji su u tim transakcijama dobili provizije.

To je hrvatski posao za najkraći rok.

Pohvalna suzdržanost braniteljskog stožera i hrvatskoga puka

Za procjenu događaja i za izradu neke vjerodostojne prognoze o onome što nadolazi, mora se uzeti u obzir sve prethodne okolnosti, sve ono što se je zbivalo prije vukovarske nacionalne komemoracije, odnosno sve provokacije koje je mjesecima režim provodio u Zagrebu, u Vukovaru, u Škabrnji, i na ostalim područjima oslobođenima od jugookupatora. Nasilno nametanje ćiriličnih natpisa, izjave i uvrede Milanovića, Jovanovića, Mesića, Pupovca, Grbina, Pusićke i drugih usmjerene protiv vrijednosti i opravdanog ponosa naroda i protiv  teško osvojenih građanskih sloboda, izazvale su opći narodni revolt, koji na sreću nije izbio u nasilje. S vidljivim naporima, Stožer branitelja je uspio ovladati u Vukovaru tim revoltom i zadržati ga u okvirima zakonitosti, iako je bilo pojedinačnih glasova koji su zahtijevali da se delirium crvenih moćnika kazni snažnim dokazom narodne nadmoći. Ipak, 100.000 ljudi  prema 200 jadnih  režimskih dužnosnika, dovoljni su bili  dokaz te nadmoći i on se je upisao u povijest Vukovara. A nova faza režimskog klevetanja vlastitoga naroda diljem svijeta, i bajka o tome kako je iskorak 18. studenoga u Vukovaru bio priprema za ''državni udar'', toliko je primitivna udbaška konstrukcija  da nigdje nije zaslužila komentare.

Strategija održive i kontinuirane provokacije

U  strategiji subverzivnih organizacija, nije predviđeno da će one vršiti u politici ili na raznovrsnim  modernim  bojištima samo neku  ''provokaciju  light''. Njihova provokacija može biti  odmjerena toliko koliko je potrebno, ako za naredni slijed zbivanja žele okriviti svoje protivnike. Ali nikada neće biti light, jer i kada takovom izgleda, svaka njihova provokacija ima za svrhu - i u teoriji to može i postići,  izazivanje teških i razornih  posljedica. A ako do njih ne dođe to će ovisiti o Božjoj volji, o mudrosti odgovornih ljudi ili  o sretnim okolnostima. Vukovar je prošao kroz zadnje provokacije kako jest, možemo reći bolno ali bez nasilja, relativno sretno u ovoj novembarskoj režimskoj ofanzivi 2013., iako se niz napada  nastavlja. I nakon što se je scenarij na ratnom vukovarskom  poprištu  trenutačno zaledio, nije režim odustao od gaženja  hrvatskoga jezika. Istodobno, novi scenarij se je otvorio na polju moralnog, sociološkog i legalnog života u Hrvatskoj, u vezi s ustavnom definicijom braka i onoga što brak nije, te u svezi umreženih stranih agenata koji čak žele ograničiti pravo na referendum. To jest, srezati to pravo na minimume marksističkog ukusa.

Ministrica Pusić  izaziva divljenje na areni ljudskih prava. Kune se da više nikada neće u Hrvatskoj biti referenduma (ovakvog tipa, koji se odnosi na sam život društva i osnovnih ljudskih prava.). Uvest će ona pravu demokraciju na temeljima novih istina, novoga čovjeka, novog ustava, novoga spola new agea, novoga naroda koji će se ''na ovim prostorima'' naseliti, ili  će se po ovim prostorima proširiti. Fantazije zanesenjaka?

Za crvenu i gnjilu Hrvatsku

U Gruziji, manjina je mašući  Staljinovim eposom pred tri mjeseca zauzela zemlju i za Gruzijce nema tamo više životnoga jamstva. Istovremeno, u Ukrajini zarobljena i bolesna  bivša premijerka Julija Timošenko vjerojatno će umrijeti bez pomoći stranih liječnika: ''peta kolona''  - kako je nazivaju Ukrajinci – osvojila im je državu iznutra i prekinula pregovore ne-neovisne Republike Ukrajine s EU i s Natom. Oporbeni vođa Vitalij Kličko, izjavio je u velikim nacionalnim demonstracijama za slobodu,  da je Ukrajina postala ''crvena i gnjila zemlja''.

U Estoniji i  Latviji borba za opstanak autohtonog naroda je svaki dan teža. I tamo, organizirane a nekada i pozvane goste, također nazivaju ''peta kolona''. U Latviji je  ukinuto pravo glasa Rusima i njihovim potomcima, tolika je bila njihova unutarnja agresija.  Nasuprot, usred Hrvatskoga Sabora, NKVD-u  koji ima sva prava i sve zamislive i nezamislive povlastice, pa naravno i osnovno  pravo glasa, poklanja mu se također i pravo na zemlju i na huškanje. Taj NKVD se je pretvorio u ''čimbenik mira''.  Sabornici dižu ruke bilo kada i bilo kome, Pupovcu kada njemu  treba, a možda bi istom zabunom dizali ruke Josipoviću u zagrljaju s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikoliću, pri proglašenju  ''federacije neovisnih  bratskih  RH i RS“, na čijoj izgradnji rade. Zašto ne, kad novac teče i teče, a na vrhu su poslagani ljudi koji su se nakon 1989., rijetko uspjeli skupiti u takovom broju i na tako visokim pozicijama.

Čak je i Vlaisavljevićka, koja više nikoga  ne predstavlja,  odlučila se na kupnju cijele stranice u današnjim novinama, kažu novcem iz crnoga fonda za kojega nikada nije čula, s kojim nikada nije raspolagala, itd., kako bi dala podršku protukršćanskom stavu na dan referenduma o braku i obitelji (referendum 01. studenoga 2013.)  Tri puta poražena na izborima (dva puta namjerno da bi predala predsjedničku i parlamentarnu vlast u državi ovoj lijevoj koaliciji, a jednom u vlastitoj stranci , ovdje protiv svoje volje) i ona je zaplesala u starom društvu Pokreta za Jugoslaviju.

Novac i ambicije skidaju maske, pa tako danas zavijaju estradni snobovi, novinski eksperti, starlette i ostali članovi antielite, narkoelite, balkanelite, kockaelite, itd. Novac i ambicije se sipaju a to djeluje   kako bi se snovi jugomarksista o crvenoj i gnjiloj Hrvatskoj pretvorili  u stvarnost. Progon medijski i uznemirivanja protiv raznih intelektualaca i svećenika (Damira  Stojića, gđe. Markić i drugih)sustavna difamacija Katoličke crkve i kleveta i blokada u cijeloj zemlji koja se vrši nad zagovornicima odgovora ZA na referendumu, dokaz su da stojimo na rubu uspostave policijskog terora kojeg zagovaraju takozvani ''doživotni'' i sadašnji, te klike koje (kao u karikaturama koje su prikazivale sve totalitarce XX. st.), oštre noževe i zube oko njih. Dan referenduma trebao bi biti dan njihove asocijalne pobjede, isto kao što je 18. studeni 2013. bio –  kao suprotnost- dan pobjede hrvatske časti u Vukovaru. Razlika je u tome što bi oni svoju eventualnu pobjedu pretvorili u pir mržnje i krvi, a vukovarska Hrvatska je svoju pobjedu pretvorila u dan miroljubivosti i  ljudskog dostojanstva.


Domagoj Ante PETRIĆ