U subotu navečer je u dvorani Župe Sinac, koja je bila organizator, održana tribina pod nazivom “Dostojanstvo žrtve između zakona i pijeteta”. Interes za ovu tribinu je bio velik, župna dvorana je bila prepuna posjetitelja, nisu samo došli Sinčarani, već je došao i dobar broj ljudi iz okolnih mjesta, čak i iz Brinja, javlja Glas Gacke.


Uvodnu riječ i pozdrav sudionicima skupa uputio je msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, a govorio je Vlado Ćutura, novinar Glasa Koncila te Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije RH.

Biskup Bogović je kazao da se usprkos tolikog proteka vremena od završetka Drugog svjetskog rata ljudi još uvijek boje govoriti, da je u njima prisutan strah. Iako je stvorena samostalna hrvatska država, ljudi još uvijek zaziru od slobodne riječi. Zašto? – upitao je Bogović i sebe i druge. Nerado se govori o povodu zašto su ljudi na Tupalama strijeljani 1946., dakle poslije završetka rata, i tko je bio naredbodavatelj. Moralna obveza je živućih da dođu do istine, ma kakva ona bila, ne smije se šutjeti i prešutjeti, te nemile stvari grijeha komunističkog režima ne smiju pasi u zaborav. Treba braniti dostojanstvo čovjeka, kao Božjega bića. Nadalje je biskup Bogović prepričao ukratko cijelu genezu suvremenih događanjima na Tupalama, javno se pitajući čemu tolika tajnost koju pokazuje hrvatska Država, kako to da se ne može ući u trag tko je odlučio o iskapanju žrtava, kako je to obavljeno, zašto su kosturi prevezeni i pokopani u Otočcu, sve su to pitanja koja se ne samo mještanima već poglavito obiteljima pogubljenih postavljaju i koja traže odgovore.

Zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Grada Otočca Josip Grčević odmah je nastojao otkloniti sumnju da Grad Otočac sudjeluje na bilo koji način u toj „konspirativnosti“ otkapanja žrtava i u svakom daljnjem postupku, upućujući na Ministarstvo branitelja i na nadležni sud. Pritom se baratalo s imenom voditelja toga tima, nekoga Landeke, koji je odbio bilo kakvu komunikaciju s javnošću, poglavito s novinarima. Napomenuo je da su ti iz Ministarstva branitelja rekli da će na Tupalama, dakle na mjestu zločina, podići tipski spomenik, po mogućnosti do Božića, najkasnije do Nove godine.

Vlado Čutura je govorio o tome kako se o iskapanju žrtava na Tupalama pojavio tekst u Glasu Koncila, odnosno što ga je navelo da taj članak napiše, a koji je izazvao i te kakvu pozornost javnosti. Istakao je da mu je čudnovata potreba Ministarstva branitelja za tajanstvenošću i odmicanju javnosti od tog posla. Tim više što se na novinarske upite prebacuje odgovornost s jednih na druge i tako u krug, što još više podjaruje sumnju u pošteni pristup iskapanju žrtava i namjeru. Čutura se osvrnuo na problem koji postoji u suvremenoj Hrvatskoj, a taj je da se naša država ni najmanje ne osvrće na europsku rezoluciju o osudi komunističkih totalitarnih režima, tim više što je u javnosti sasvim nepoznata i rezolucija koju je donio Hrvatski sabor 2006. g. o osudi komunističkoga totalitarnog režima od 1941. do 1990. g. , a koja osuđuje zločine iz toga perioda. Na primjeru Tupala istako je Čutura da se radi o genocidu, po svim pravilima po kojima je taj pojam i definiran.

Josip Klemm je govorio o dostojanstvu žrtve u Domovinskom ratu, ističući niz primjera koji potiru to dostojanstvo i koji nastoje umanjiti samu žrtvu. Naveo je pritom niz primjera, a osobito zoran je onaj u kojem je pitao tko je osuđen za ratni zločin u Osijeku? Glavaš. Kome se pokušalo suditi za ratni zločin na Banovini? Đuri Brodarcu. Kome se sudilo za ratni zločin u Ličko-senjskoj županiji? Generalu Norcu. Ispada da su ratne zločine, po hrvatsko pravosuđu, činili samo oni koji su bili u obrani domovine, dok oni koji se je napadali, ti se ni ne spominju. Eto, to je iskrivljavanje najnovije hrvatske povijesti, pred prisutnim braniteljima Hrvatske, pa što se treba čuditi da su mnoge stvari pale u zaborava o zločinima iz Drugoga svjetskog rata – zaključio je Klemm.

Mještanin Lešća, Šoćo, donio je pred prezentere tribine maketu spomenika čiji je koncept davne 1992. napravio akademski slikar Stipe Golac. Pritom je naglasio da je s tim bio upoznat Dražen Bobinac, tada saborski zastupnik, da je dao obećanje da će se taj spomenik podići, ali da do toga iz nepoznatih razloga nije došlo. Tu činjenicu je potvrdio i Milan Orešković Pan.

Dodatno obrazloženje o cijelome čudnovatom postupku iskapanja žrtava na Tupalama i daljnjoj akciji Ministarstva branitelja dao je pročelnik Stevan Uzelac. Potanko je opisao svaku radnju koju je poduzeo spomenuti Landeka, odnosno držanje Grada Otočca na distanci od cijelog pothvata. Na traženje Grad Otočac je dao suglasnost da se na parceli na kojoj je grobište pogubljenih žrtava dade suglasnost za izgradnju spomenika, odnosno da su na traženje Ministarstva branitelja bili obvezni iskopati grob na novom groblju u Otočcu, gdje su pod imenom NN pokopani kosturi svih 15 pronađenih žrtava.

Među prisutnima se povela rasprava oko identifikacije žrtava. Govorilo se o DNK analizi, premda nikoga od živuće rodbine nije nitko kontaktirao niti uzeo uzorak krvi. Postavilo se i pitanje što s onima izmještenima kosturima koje nitko ne će potraživati i kako će se to riješiti. Čak je pao prijedlog da se takvi vrate na mjesto pogubljenja na Tupale, kod budućeg spomenika, no obrazloženo je da to po zakonu nije moguće, već da se kosti imaju pokopati na groblju.

Postavilo se i pitanje odakle zamjeniku gradonačelnika Nenadu Jankoviću spoznaja da naknadno pronađene kosti na mjestu iskopa nisu ljudske već životinjske. Pročelnik Uzelac je ponovio ono što mu je kazao spomenuti Landeka da je strojno otkopavanje vršeno do pronalaska prve lubanje, a onda da je nastavljeno ručno iskapanje, i da je sve po pravilima struke obavljeno.

Sinački župnik Stanko Smiljanić je naglasio da ima s Landekom veoma negativna iskustva i da se isključio iz cijelog ovoga procesa jer da ne će trpjeti uvrede i laži. Postavio je sebi, i drugima, pitanje o tomu novom spomeniku, koji je takav i nikako drugačiji, tipski, jednak za sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, dajući usporedbu sa spomenikom koji je na Homoljcu podignut Čorcima, žrtvama četničkog zuluma u Vrhovinama. Taj spomenik je podignut daleko od glavne ceste koja vodi za Plitvička jezera, „bogu iza nogu“, vjerojatno da ga tko ne bi vidio. Do tog spomenika može doći samo onaj tko je upućen kuda se ide i s dobrim terencem. A spomenik je podignut na brzinu da bi ga mogla „otkriti“ Jandranka Kosor, tadašnja predsjednica hrvatske Vlade. Čorci se bave mišlju da ga jednostavno iščupaju i donesu u središte Vrhovina, a ako vrhovljanske vlasti to ne bi dopustile, da ga postave u zaselak Čorci, čiji su žitelji i bili žrtve četničke okupacije Hrvatske - napomenuo je Smiljanić.

Poteglo se i pitanje zašto su žrtve na Tupalama strijeljane. Odgovor je dala Nevenka Grčević, kazavši da je to bila odmazda za svaku onu obitelj koja je tajno pomagala križare hranom. Također se postavilo i pitanje naredbodavatelja. Izbačeno je ime nekog Stipe Devčića, zatim nekoga Ilije Dasovića, nekoga Adama Ostovića i niza drugih, koji bi mogli biti odgovorni za ovu poslijeratnu egzekuciju.

Bilo kao bilo, priča nije dovršena. Čini se da je tek otvorena. Mnoga pitanja čekaju svoj odgovor, a koliko su mještani Sinca, naravno i drugi, zagrizli, vjerojatno se ne će ova stranica tek tako lako zaklopiti, unatoč nastojanju aktualne hrvatske vlasti da se to baš tako dogodi. Modernim hrvatskim jezikom rečeno, vlast nije dobro "iskomunicirala" ovu svoju akciju i time pridonijela sukobima i velikima nesporazumima, navodi Glas Gacke.

 

M.M.

 

Vezani članci:

-Prikrivanje dokaza o zločinima komunizma: Građevinski strojevi uništili masovnu grobnicu u mjestu Sinac kod Otočca

-Vesna Nađ: Ekshumacija na lokaciji Čovići kod Otočca izvršena je na temelju naloga Županijskog suda u Karlovcu

-Jure Krišto i Miljenko Stojić o ekshumaciji grobišta kod Otočca: 'Nedoličan odnos prema žrtvama vlasti ne mogu prikriti pozivanjem na sudski nalog'

-Mons. Mile Bogović: Pokupili smo kosti koje su ostale na površini nakon bagerske akcije

-Tihomir Glavaš: Zbog utvrđivanja okolnosti stradanja, potrebno je prikupiti svaku koščicu i svaki predmet

-Vjernici župe Sinac prikupljanjem potpisa prosvjeduju protiv načina otkopavanja žrtava komunističkog nasilja u Tupalama

-Vlč. Smiljanić o ekshumaciji na Tupalama: Pod izgovorom sudskog naloga nije mi dozvoljeno da se pomolim za žrtve

-O tajnim iskapanjima grobova u Tupalama: Zar i Ministarstvo branitelja štiti zločine?