Biskupski ordinarijat u Gospiću: Ako se ne izvuku pouke, slika Sinca i Tupala ponavljat će se negdje drugdje
Biskupski ordinarijat iz Gospića oglasio se danas priopćenjem za javnost u svezi otvaranja spomenika žrtvama komunističkog terora u mjestu Sinac kod Otočca. U priopćenju se posebno ističe kako se iz svega ovoga „moraju izvući pouke“, jer će se u protivnom „slika Sinca i Tupala ponavljat negdje drugdje“.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
„Dana 30. prosinca 2013. u Tupalama kraj Sinca (Otočac) otkriven je spomenik žrtvama komunističkog terora. Uz ostale, prisutni su bili predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, ministar branitelja Predrag Matić i otočki gradonačelnik Stjepan Kostelac. Oni su tom prilikom dali i izjave, a pridružiše u se s izjavama i Ivan Grujić i Ivan Zvonimir Čičak. Čičak je predvodio molitvu jer nije bilo svećenika, a tom prilikom očitao lekciju mjesnom biskupu i župniku. Možda ni on ni drugi nazočni, kao ni oni koji su o događaju znali samo ono što su javili mediji, nisu imali potrebne informacije. Zato ovaj Ordinarijat smatra potrebnim iznijeti neka pojašnjenja.
Dana 12. rujna 1946. – više od godine nakon završetka rata! - dogodio se kraj Sinca strašan zločin. Dvadesetak je civila ubijeno i zakopano na lokalitetu Tupale. Pravi razlozi naredbodavaca nisu do danas rasvijetljeni jer su mještani još uvijek nepovjerljivi prema svakome tko ih o tome zapita. Otočki gradonačelnik iznio je na svečanosti neke detalje tog zločina, ali je očito da je još mnogo toga ostalo nepoznato. Zbog dugotrajnog nametnutog zaborava i šutnje, neke pojedinosti ostat će i dalje tajna. Nije sigurno ni koliko je ljudi pogubljeno. Svakako da se ne radi petnaestorici, kako stoji na spomeniku, nego o više njih.
Sinački župnik Drago Banić, napravio je poslije stradanja neupadljive križeve, a ljudi koji su nekoga imali u tom grobištu kriomice su ga posjećivali. Osim što je među ubijenima bilo više njegovih župljana, u jami je završila i župnikova sestra. Tek nakon uspostave samostalne hrvatske države smjelo se slobodno obići grobište. Postavljeni su dva križa s imenima žrtava, ali postoji nevjerica u točnost popisa. Otkako je za župnika došao Stanko Smiljanić, svake godine se na Tupalama misi na obljetnicu stradanja. Godine 2012. misio je ondje i gospićko-senjski biskup. Tako je taj lokalitet postalo mjesto okupljanja i posebnog pijeteta. Nakon biskupove mise bio je razgovor u župnoj dvorani. Tadašnji otočki gradonačelnik Mario Barković obećao je da će prostor grobišta ograditi i postaviti spomenik s imenima ubijenih.
Povjerenstvo Ministarstva branitelja za istraživanje, uređenje i održavanje takvih groblja došlo je sa svojom ekipom 24. listopada 2013. godine i počelo s iskopavanjem žrtava u Tupalama. O iskapanju obaviješten je bio Grad Otočac a grobište je osiguravala otočka policija.
Takav korak službene vlasti odavna se očekivao i razumljivo je da ga treba pozdraviti. No način kako je sve to izvedeno izazvao je nezadovoljstvo i protivljenje. Zašto?
Posao je već idući dan u Tupalama bio dovršen. Ljudi su s distance mogli vidjeti samo bagere i kamione pa im se ta brzina nije nimalo sviđala. Bilo je to pred blagdan Sviju svetih kada ljudi nose cvijeće na grobove svojih pokojnika i pale na njima svijeće. Odjednom su, bez znanja i ikakvog dogovora, kosti stradalih na Tupalama prenesene na drugo mjesto - u iskopanu raku na otočkom groblju a na križ stavljeno: NN. Župnik je naknadno obaviješten da je Državno tužiteljstvo iz Karlovca naredilo Sudu u Gospiću da se pristupi iskapanju.
O nezadovoljstvu rodbine i mještana pisali su neki portali, dnevnik Novi list (prilog za Liku) i katolički tjednik Glasu koncila. Ljudi su se pitali: smije li se to činiti bez suradnje s rodbinom, na mjestu gdje je već održavano godišnje obilježavanje, na mjestu je su već bila označena imena stradalih (pa se očekivao prethodno kontakt s rodbinom i mještanima). U župnoj dvorani u Sincu održana je 7. studenoga javna tribina na kojoj je izraženo nezadovoljstvo s načinom provođenja akcije. Predstavnik Grada Otočca korektno je iznio na koji način je Grad bio uključen, a gdje je samo trebao poslužiti kao logistika.
Iz Ministarstva je odgovarano da je sve po zakonu. Rodbini mještanima to nije bilo dovoljno pa su na razne načine protestirali i na koncu skupljali potpise za peticiju protiv takva načina odnosa prema njihovim ubijenima. Govorili su da ih se ponovno ubija. Peticiju je potpisalo 896 osoba, što uvelike prelazi broj stanovnika Sinca – potpisali su i neki raseljeni i neki iz okolice.
Kada je obznanjen dan za otkrivanje spomenika, 30. prosinca, mještani i rodbina govorili su da ne će ići na otvaranje, odnosno da će se na taj dan ići pomoliti ondje gdje su odvezene kosti stradalih, a ne kod spomenika gdje ih više nema. Njihova odsutnost bila je uočljiva na dan otkrivanja spomenika. Izostao je i župnik. Dakako da izostanak rodbine i mještana nije bio stopostotni.
Zacijelo da akcija Ministarstva ne bi izazvala takvu reakciju mještana da ubijeni 1946. nisu bili njihovi susjedi i rodbina. No, da to i nije bio slučaj, smatramo da kod ovakvih iskapanja treba primjerenije pristupiti poslu. Ako se ne izvuku pouke, slika Sinca i Tupala ponavljat će se negdje drugdje. Što može svima samo štetiti.
Neki su se na sam dan otkrivanja spomenika obratili na Biskupski ordinarijat u Gospiću s pitanjem zašto Crkva nije prisutna. Odgovor Ordinarijata prenosimo u cijelosti:
Cijela akcija bila je skrivana od rodbine ubijenih i od mještana. Oni su prosvjedovali i čak skupljali potpise protiv načina kako se sve to odvijalo; zato na otkrivanju spomenika nema ni njih ni mjesnog župnika. Zacijelo bi se i župnik pojavio da ga je zamolila rodbina ubijenih ili mještani.
Osim toga, kosti ubijenih nisu više na mjestu gdje se podiže spomenik i ne zna se hoće li kada će doći onamo. Prenesene su bez dogovora s rodbinom i mještanima, koji su se ondje povremeno okupljali. Kao da se željelo skriti zašto i kako su ljudi ubijani i tko su ubojice. Poznato je, naime, da se kod ovakvih slučajeva analizira je li netko prethodno mučen, je li bio vezan žicom, je li ubijen vatrenim oružjem ili nečim drugim. Ništa od toga nije učinjeno. Nije nevažno ni što je napisano na spomeniku, a to je ostala tajna do kraja. Jučer smo pokušali vidjeti što je na spomeniku, ali osiguranje nas nije pustilo.
Nevjericu je pojačala činjenica da cijelom akcijom upravlja bivši pukovnik Udbe Ivan Grujić, pa se ljudi pribojavaju da Udba još uvijek nije bivša. U strahu su velike oči!“, kaže se u priopćenju Biskupskog ordinarijata u Gospiću.
J. Zdunić
Vezani članci:
-Mons. Mile Bogović: Pokupili smo kosti koje su ostale na površini nakon bagerske akcije
-O tajnim iskapanjima grobova u Tupalama: Zar i Ministarstvo branitelja štiti zločine?
-Otvoreno pismo ministru branitelja: Prosvjedujemo protiv ovakvog načina iskapanja masovnih grobnica
-Mons. Mile Bogović o otvaranju spomenika u Sincu: Ljudi se pribojavaju da UDBA još nije bivša