Dokumenti Udbinih arhiva terete Josipa Perkovića za organizaciju likvidacije više hrvatskih emigranata, a ne samo Stjepana Đurekovića, tvrdi Slobodna Dalmacija, navodeći kako Njemačka još od 1975. istražuje djelovanje Josipa Perkovića.


Još od 1975. godine Perković je predmet temeljite istrage njemačkih policijsko-pravosudnih organa, o čemu svjedoče i njegova službena izvješća upućena nadređenima. Iz njih je očito da je 1975. bio uhićen u Zürichu, da je dvije godine poslije za dlaku izbjegao uhićenje u njemačkom Ludwigshafenu, kada je uhićen Ilija Svilar, njegov “drug” operativac iz osječkog Udbina odjela.
Istina, Perković na taj “operativni zadatak” nije putovao pod svojim imenom, nego kao Tomislav Novaković, stručnjak za postavljanje centralnog grijanja zaposlen u osječkom “Vodovodu”. No, čovjek kodnog imena “Hamilton”, Perkovićev suradnik u Njemačkoj koji je trebao likvidirati Stjepana Bilandžića, bio je dvostruki igrač, i njemačkoj tajnoj službi obznanio je Perkovićeve planove.

Suprostavio se Mađarima

“Hamilton”, u stvari Josip Müller, Nijemac rođen u Osijeku, pomagao je njemačkoj tajnoj policiji uloviti Perkovića pa je na razgovore s njim išao – ozvučen. O svemu tome svjedoče dokumenti iz arhiva Udbe, a Vijeće za utvrđivanje žrtava terora SFRJ u inozemstvu temeljito ih je analiziralo, kopiralo i dostavilo prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu na uvid.
– Kada smo proučili svu tu dokumentaciju Udbe, izvješća Josipa Perkovića i njegovih suradnika vezana uz likvidacije hrvatskih emigranata, kopije svih relevantnih izvještaja odnio sam osobno predsjedniku Tuđmanu. On je tada od Perkovića zatražio da se pismeno očituje o svom prethodnom radu u tajnim službama – kaže za “Slobodnu” Vice Vukojević, bivši predsjednik Vijeća za utvrđivanje žrtava terora SFRJ u inozemstvu.
I brigadir Perković se 17. rujna 1992. godine, to dok je dužnost ministra obrane obnašao Luka Bebić, s pozicije pomoćnika ministra obrane za sigurnost, očitovao na zahtjev vrhovnog zapovjednika OSRH. Najinventivniji dio Perkovićeva odgovora Tuđmanu, sastavljen na četiri stranice, nalazi se u rečenici kako je bio u Udbi da bi “pomagao emigrantima”.

Pomagao hrvatskim emigrantima?

“Osnovna mi je zamisao u radu bila da pomognem ljudima u inozemstvu, jer nisam mogao ostati potpuno imun na njihove sudbine. Prije pet-šest godina Služba je došla u posjed dokumenata o članstvu u emigrantskim organizacijama za stotinjak osoba-Hrvata s područja Hrvatske i BiH. Tu sam dokumentaciju uspio izuzeti i nije poslužila za suđenje osobama o kojima je riječ”, naveo je Perković u svojem pismu.
Svojih 10 godina rada u osječkom uredu Udbe Perković je opisao kao borbu protiv " mađarske obavještajne službe, arapskog terorizma i jugoslavenske emigracije".
“Po izlasku iz armije, nastavio sam raditi u Državnoj sigurnosti radeći na poslovima suprotstavljanja radu mađarske obavještajne službe, arapskom terorizmu – Akcija “Al Fatih” i jugoslavenskoj emigraciji. U proljeće 1979. godine zatraženo je da prijeđem na rad u Ministarstvo unutrašnjih poslova, što sam odbijao, i bez svoje suglasnosti premješten sam u rujnu 1979. godine na mjesto načelnika II. odjela (emigracija) na kojem sam se nalazio sve do postavljanja na funkciju pomoćnika republičkog sekretara za unutrašnje poslove 1986. godine”, naglasio je Perković.
Osim što je “pomagao emigrantima i educirao ih da odustanu od terorizma“, Perković ističe i svoje zasluge u “spašavanju” hrvatskih kadrova unutar Službe državne sigurnosti, te svoju ulogu u predvečerje višestranačkih izbora, što se u javnosti isčitava kao potpora Ivici Račanu u njegovom tadašnjem partijskom obračunu unutar SKH.

 

M.M.

Share
0