Istražujući zločine političke policije bivše SFRJ nad slovenskim emigrantima, ljubljanski istraživač i publicist Roman Leljak prije nešto više od mjesec dana slučajno je otkrio okolnosti kako je Udba 1972. godine likvidirala Stjepana Crnogorca iz Sovića u BiH, a ovih je dana rasvijetlio i ubojstvo domobranskog poručnika Nikice Martinovića iz okolice Brčkog, kojega su jugoagenti ubili 1975. u austrijskom Klagenfurtu.
– Koliko mi je poznato, austrijska policija otvorila je istražni postupak protiv ubojica Stjepana Crnogorca. Sva su trojica živa – Silvio Gorenc, Boris Mužič i Marjan Orožan – a u Jugoslaviji su bili djelatnici SUP-a i sigurnosnih službi u Beogradu. Udba je otela Stjepana Crnogorca u Salzburgu 3. srpnja 1972. i prebacila ga u Sloveniju, gdje ga je tajna služba ispitivala i na kraju likvidirala. Za grob mu se ne zna, a pretpostavlja se da je pogubljen na području Gotenice kod Kočevja, koje je do 1990. bilo zatvoreno za javnost – ističe Leljak u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.
Prema njegovim riječima, obavještajci su mu napravili i lažnu putovnicu na ime nepostojećeg Marka Golca, ali s fotografijom Stjepana Crnogorca i njegovim datumom rođenja. U dokumentaciji pronađenoj u državnom arhivu sačuvani su i osobni dokumenti likvidiranog Stjepana.
– Povezivali su ga s tzv. bugojanskom grupom i akcijom Fenix, ali u Stjepanovu planu rada, koji sam također našao, nigdje se takvo što ne spominje. U svojem planu za 1972. napisao je da će položiti preostale ispite do kraja kolovoza, da će unaprijediti svoju glazbenu grupu, te da će za Božić otići u svoju dragu domovinu. To mu je posljednja rečenica. Nije bio terorist niti važan ili aktivan član emigracije. Sretao se samo s ponekim ljudima politički aktivnima u Salzburgu. To se doznaje iz Udbinih zapisa tijekom Crnogorčeva ispitivanja – dodaje slovenski publicist.
Leljak tvrdi da su udbaši, kada Crnogorcu nisu mogli ništa dokazati, pa niti da je imao veze s ekstremnom emigracijom, odlučili likvidirati ga da ne bi progovorio o ispitivanjima kojima je bio podvrgnut.
– O ispitivanju Stjepana Crnogorca postoji i tonski zapis. U tom kontekstu spominju se i tadašnji slovenski i jugoslavenski dužnosnici Janez Zemljarič i Milan Kučan, jer pretpostavljamo da bi i oni mogli nešto znati o slučaju Crnogorac – kaže Roman Leljak.

>>Slovenska UDBA likvidirala hrvatskog emigranta Nikicu Martinovića

Nedavno je rasvijetlio i ubojstvo Nikice Martinovića koji je u Klagenfurtu pokrenuo osnivanje Bleiburškog voda i komemoraciju žrtvama. Na 30. obljetnicu Bleiburga, 1975. godine, bojeći se dolaska Hrvata iz čitavog svijeta, Udba ga je likvidirala u njegovoj trgovini.

Bernardina Crnogorac: Brat mi je bio iznimno nadaren, govorio je pet-šest jezika, svirao orgulje i gitaru

Za moga brata Stjepana Crnogorca , sveučilištarca u Austriji, 41 bolnu godinu nismo ništa čuli otkako mu se od 2. srpnja 1972. izgubio svaki trag. Otac ga je do smrti tražio, a onda smo nastavili nas sedmero braće i sestara. Službeno smo 16. kolovoza 2006. poslali zamolbu Protuobavještajnoj agenciji u Zagrebu i ravnatelju Tomislavu Karamarku da nam pomognu u traganju i izvijeste nas ima li ikakvih tragova o njegovu nestanku. Karamarko je našu zamolbu povjerio voditelju ureda Tomislavu Miličiću. Javljeno nam je da nisu uspjeli naći dokaze.

Naš otac je tužan i bolan umro, a majku smo donekle mogli utješiti da uvijek postoji nada. Možete zamisliti kako smo bili potreseni, ali na jedan način i radosni kada smo prije nešto više od mjesec dana od gospodina Romana Leljaka, istraživača i publicista iz Slovenije, dobili tužnu i istodobno radosnu vijest da je sve o njegovu uhićenju i likvidaciji doznao u Udbinoj pismohrani - ističe to časna sestra Bernardina Crnogorac iz makarske župe Kraljice Mira, sestra ubijenog Stjepana, koja je tek nedavno doznala potpunu istinu o sudbini svojega brata.
Prema njezinim riječima, publicist Leljak nedavno je bio u Makarskoj gdje je s Božom Vukušićem održao zatvorenu tribinu “radi utjehe nama, Stjepanovoj živoj braći i sestrama”.
– Htjeli smo u tišini prvi put čuti istinu o našem bratu. Naša obitelj im je neizmjerno zahvalna. Činilo nam se kao da je on među nas došao, kao da će se svaki čas pojaviti zahvaljujući dobrim ljudima. Teško je opisati osjećaje, pogotovo kada smo čuli da su ga nevinog ubili Udbini zločinci. Posljednji je put bio doma u Sovićima za Uskrs 1972. – kaže nam sestra Bernardina.

>>Bože Vukušić: Državni terorizam u SFRJ i likvidacija Stjepana Crnogorca

Njezin brat Stjepan, rođen 1946. u hercegovačkim Sovićima, od 1969. do 1972. studirao je psihologiju i filozofiju u austrijskom Salzburgu. Iako se susretao s ljudima koji su bili aktivni u emigrantskom Hrvatskom revolucionarnom bratstvu, članovi njegove obitelji tvrde da nije počinio nikakvo zlodjelo, niti je namjeravao sudjelovati u bilo kakvom terorizmu.

Stjepan je završio gimnaziju u sjemeništu, a njegov otac je htio da se školuje za trgovca i da ga u poslu naslijedi. Nakon sinovljeva nestanka otac je zatvorio trgovinu.
- Brat mi je bio iznimno nadaren, govorio je pet-šest jezika, svirao orgulje i gitaru. Bio je poseban u svemu. Tijekom studija pomagao mu je svećenik Ivan Cecelj, a moj brat je zauzvrat radio u župnom Caritasu i pomagao u vođenju zbora u kojem je i pjevao. Također je bio povezan sa skupinom “Fenix” (Bugojanska skupina 1972., op.a.), ali nije s njima ušao u Hrvatsku. Ipak, 2. srpnja 1972. gubi mu se svaki trag i otada ništa za nj nismo čuli - dodaje sestra Bernardina.
Udba nije obavljala “operaciju” samo nad njezinim bratom Stjepanom. Torturu je prolazila čitava obitelj Crnogorac. Njihova obiteljska kuća bila je pod opsadom naoružanih milicionara više od godinu dana, a neki sumještani, suradnici Udbe, iz blizine su držali na oku članove obitelji.

 

M.M.

Share
0