Izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod predsjedanjem Jadranke Kos, trebalo je upola manje stranica kako bi obrazložilo odbijanje izručenja Zdravka Mustača nego što je sudsko vijeće u Zagrebu na čelu s Ivanom Turudićem potrošilo za rješenje o prihvaćanju europskog uhidbenog naloga za Josipa Perkovića.

Na samo sedam stranica tri velikogoričke sutkinje objasnile su zašto smatraju da se Mustača ne može izručiti Njemačkoj, jer je, kako navode u obrazloženju, za likvidaciju Stjepana Đurekovića nastupila zastara.

Sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici Jadranka Kos i kolegice uvjerene su da su tumačenja Vrhovnog suda pogrešna te su ih, jednostavno, ignorirale. Za razliku od Turudića i vrhovnih sudaca, Jadranka Kos tvrdi da spomenuti zakon i Okvirna odluka i te kako pružaju osnovu članicama EU koje zaprime uhidbeni nalog da prema domaćem zakonodavstvu računaju zastaru i za 32 kataloški nabrojena kaznena djela.

>>Županijski sud u Velikoj Gorici zbog zastare odbilo zahtjev za izručenjem Zdravka Mustača

"Ovo vijeće smatra da se isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi isključivo na materijalno pravne pretpostavke za predaju tražene osobe, a država izvršenja mora provjeriti jesu li ispunjene procesne pretpostavke za predaju tražene osobe, kako za kaznena djela iz članka 10. Zakona tako i za ostala kaznena djela koja nisu na listi, no za koja je dopušteno izdati europski uhidbeni nalog", navodi se u obrazloženju odluke suda u Velikoj Gorici.

Pravni stručnjaci smatraju da zastara nastupa tek 28. srpnja 2023.

Međutim, za razliku od Županijskog suda u Velikoj Gorici većina pravnih stručnjaka smatra da ni po Ustavu SFRJ, niti po sadašnjem hrvatskom Ustavu, kao ni po Kaznenom zakonu ex Jugoslavije i sadašnjem hrvatskom Kaznenom zakonu, nije nastupila zastara.

Naime, oni smatraju kako apsolutna zastara za ubojstvo Đurekovića nastupa 40 godina od događaja, a to je 28. srpnja 2023. godine jer se radi o osobito teškom ubojstvu udruženog zločinačkog pothvata. Osim toga, pravna praksa EU, a također i RH kada postoji međunarodni ugovor, što je ovdje slučaj kod Europskog uhidbenog naloga, pretpostavlja prvotno primjenu tog međunarodnog ugovora tim više što je pristupom RH preuzela sve obveze iz tog pravnog posla.

Cilj upravo i jest da se zaštite vrijednosti države na čijem području je nedjelo nastalo, a ne da se štiti počinitelj nedjela jer on nije nikakva žrtva. U suprotnom, to bi bila legalizacija otvorenog terorizma na području druge države.

Akademik i sudac Ustavnog suda, Davor Krapac, u predgovoru Hrvatskog ljetopisa za kazneno pravo i praksu izdanom u prosincu 2013.jasno je ustvrdio kako "države EU u koliziji odredbi o zastari kaznenog progona trebaju izabrati onu koja favorizira izvršenje naloga, a ne njegovo odbijanje jer tražena osoba nema pravo ne biti predana zbog gašenja prava ukoliko istovremeno to pravo postoji u zemlji koja traži izručenje ili čak u više europskih zemalja".

Bit će zanimljivo saslušati konačnu odluku Vrhovnog suda po ovom pitanju.

M.M.