Komisiji za ljudska prava slovenskog Parlamenta pod predsjedanjem Eve Irgl preodočeni su dokumenti o nedavnim saznanjima na koji je način slovenska UDBA likvidirala Hrvate iz BiH - 1972. godine studenta Stjepana Crnogorca i  1975. godine tajnika Bleiburškog voda Nikicu Martinovića.

Na žalost, do najavljenog puštanja fonograma višednevnog ispitivanja Stjepana Crnogorca nije došlo iz tehničkih razloga. Dokumente o likvidaciji dvojice Hrvata otkrio je Slovenac Roman Leljak koji intenzivno radi na UDBA-inim dokumentima, a u dijelu vezanom za Hrvate surađuje s Božom Vukušićem, koji se udbinim istraživanjima arhivama bavi u Hrvatskoj, javlja Slobodna Dalmacija.

Leljak je predočio pronađenu dokumentaciju iz koje je očito da su za ova ubojstva odgovorni Silvio Gorenc, načelnik SDV Jugoslavije, Boris Mužić načelnik SDS Slovenije i marijan orožen slovenski ministar policije u to vrijeme. Ne zna se tko je ispitivao Crnogorca kojeg su zatočenog držali najmanje 15 dana.

Otkriveno je da je iz Beograda dolazio Mićo Desnica koji je radio u saveznoj UDBA-i te Duško Zgonjanin, šef udbe u Sarajevu. Pronađeni su pseudonimi počinitelja Bilić, Kovač, Željko, Špela, Branko i Boris.

Izlaganju Leljaka, č.s. Bernardine Crnogorac, sestre likvidiranog Stjepana te Bože Vukušića, prethodila je dugotrajna rasprava među slovenskim parlamentarcima, koja je zasjenila ubijanja neistomišljenika i progone u bivšem režimu. Nastavila se i nakon iznošenj podataka. Članovi komisije vladajuće ljevice opirali su se raspravi o nedjelima jugoslavenske tajne službe.

Majda Potrata, Branko Kurnjek, Renata Brunskole i Mirjam Bon obrazlagali su da se ovom materijom treba baviti pravosuđe i da je rasprava o UDBA-inim ubojstvima zlorabljenje zloporaba Parlamenta. Osobito su bili osjetljivi na spomen Milana Kučana koji je bio pozvan ali nije poziv niti primio da bi se za nedolazak ispričao.

Leljak je više puta ponovio kako je molio Kučana da mu pomogne odgonetnuti nalogodavce budući je Crnogorac bio živ 13. Srpnja 1972.g. Kada je CK slovenije imao sjednicu s jedinom točkom dnevnog reda a to je djelovanje emigracije. Kučan je bio član CK. Članovi opozicijskog Janšinog SDS-a, osobito predsjednica Irgl i čvrsto su branili stavove da dok se ne dozna istina o ubojstvima bez suđenja i zbog drukčijeg mišljenja u smislu zaštite osnovnog ljudskog prava na život, Slovenija ne može graditi bolju društveno gospodarsku budućnost i mnoge negativne pojave su upravo posljedica djelovanjea jugoslavneske tajne službe i njihove mreže.

Najperspektivnija država u tranziciji danas je bankrotirala ne samo financijski nego još i više moralno, jer nismo u stanju niti sagledati odgovornost za bivša ubojstva. Mladi moraju doznati o nezakonitom djelovanju države koju nasljeđujemo i da ih ne zavedu mediji friziranjem događaja. Međutim ljevica sve čini da do toga ne dođe, kod njih vlada velika nervoza kada se o toj temi progovori, slovenski sudovi nisu osposobljeni za procesuiranje političkih nalogodavaca i počinitelja, pa ostaje jedino nada u austrijsko pravosuđe, nakon što je austrijaka policija započela istragu u slučaju Crnogorac. Dugotrajna rasprava i često spominjanje Kučana išlo je u pravcu potrage za nalogodavcima i traženje da se aktiviraju domaće institucije u procesuiranju odgovornih. Rečeno je kako je Silvio Gorenc i danas Kučanov prijatelj.

Od izlaganja Bože Vukušića o otporu hrvatskih političara u slučajevima Perkovići Mustač ogradila se ponovo ljevica.

Sjednici je nazočio također Ivan Basić, ispred obitelji ubijenog Nikice Martinovića.

M.M.