Trebaju li djeca ispaštati zbog grijeha svojih roditelja i je li normalno da djeca nekadašnjih komunističkih dužnosnika vrše najosjetljivije funkcije u državnom aparatu? Ovih dana i predsjednik Josipović pokušao je dati odgovor na ova pitanja. Normalno, kao dijete komunističkog dužnosnika Josipović je stao u obranu djece nekadašnjih komunističkih glavešina.

Kao i sva pitanja i ova imaju nekoliko dimenzija. Prije svega raščistimo na koji način su djeca nekadašnjih partijskih glavešina zasjela na najodgovornije i najosjetljivije pozicije u državnom, gospodarskom i javnom životu mlade hrvatske demokracije. Rijetki od njih ugodne fotelje mogu zahvaliti vlastitim sposobnostima i obrazovanju, prije će biti kako su roditeljske partijske veze odigrale ključnu ulogu u njihovim karijerama. Već ova činjenica je zločin sam po sebi jer su takvim postupanjem zatvorili put nekome sposobnijem od sebe, nekome tko bi javne funkcije vršio na dobrobit društva, savjesno i odgovorno.

Drugo pitanje koje se postavlja samo po sebi odnosi se na posao koji su djeca komunističkih glavešina obavljala. Jesu li svoju funkciju iskoristili za prikrivanje nedjela vlastitih roditelja pa i režima u kojem su im roditelji djelovali te jesu li zlorabili funkciju za širenje ideologije svojih očeva?

>>Peratović: Suludo je da sin dobiva obavještajna izvješća i koordinira rad tajnih službi po pitanju nedjela svoga oca

U većini slučajeva djeca partijskih, komunističkih, glavešina postavljena su na ključne funkcije u državi kako bi zaustavili moguće istrage o zlodjelima svojih očeva. Koristeći informacije koje su godinama brutalnim metodama prikupljali njihovi roditelji, novi crveni prinčevi i princeze, postali su neizostavni kreatori javnog i političkog života u zemlji. Sa pozicija obnovljene političke moći mogli su pristupiti reafirmiranju „vjere svojih otaca“ odnosno ideologije komunističkog jednoumlja.

Ne, djeca komunističkih dužnosnika ne trebaju odgovarati zbog zlodjela svojih očeva, oni trebaju odgovarati zbog vlastitih zlodjela. Preispitajmo njihova postupanja na funkcijama koje obavljaju u DORH-u, MUP-u, pravosuđu, bankarskom sektoru, medijskom prostoru i Uredu predsjednika Republike Hrvatske.

>>Otac Branka Šegona sudjelovao u likvidaciji pripadnika skupine Feniks – tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare

Crveni prinčevi i princeze najodgovorniji su za propast hrvatskog državnog aparata, društveno beznađe i zatiranje nacionalnog identiteta. Njihovi očevi samo su im omogućili da dođu u priliku uništiti državu, ostatak su samostalno odradili i to vrlo uspješno. Upravo zbog toga i trebaju odgovarati, zbog vlastitih dijela. Jer, oni su zaista djeca zločina.

Željko Primorac