U utorak, 14. veljače 2014. u Franjevačkoj crkvi u Mostaru proslavljena je sv. misa za sedmoricu fratara iz mostarskog samostana koje su partizani na današnji dan prije 69 godina  iz samostana odveli, mučili, ubili i bacili u Neretvu.  Udarili su u glavu Provincije ubivši provincijala fra Lea Petrovića (r. 1883.), gvardijana fra Grgu Vasilja (r. 1886.), a uz njih još  fra Jozu Bencuna (r. 1869), fra Rafu Prusinu (r. 1884.), fra Bernardina Smoljana (r. 1884.), fra Kažimira Bebeka (r. 1901.) i fra Nenada Venancija Pehara (r. 1910.).


Uz navedene fratre u sv. misu su uključene sve nevine žrtve II. svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata s područja Mostara.

Prije sv. mise gvardijan fra Iko Skoko skupa s nekoliko fratara i članovima iz HKUD Rodoč zapalili su svijeće i pomolili se na Čekrku, predmjevanom mjestu ubojstva šestorice mostarskih fratara, koje je navečer 14. veljače 1945. iz mostarskog samostana odvela skupina partizanskih vojnika na čelu sa Brankom-Branom Popadićem, povjerenikom OZNA-e u 12. hercegovačkoj brigadi.

>>Uz tužnu obljetnicu ubojstva mostarskih fratara

Sv. misu je predslavio mostarski gvardijan fra Iko Skoko uz suslavlje provincijala fra Miljenka Šteke, generalnog vikara naših biskupija don Željka Majića i osamnaest svećenika.

Pred početak sv. mise glumac Robert Pehar potresenim glasom pročitao je iz knjige Apokaliptični dani od fra Janka Bubala izvješće o ubojstvu ne samo mostarskih nego svih ostali fratara, njih sveukupno 66. Za vrijeme čitanja prepuna crkva odisala je svečanom tišinom i pijetetom.

U uvodu u sv. misu između ostalog fra Iko je ustvrdio: „Zacijelo, Drugi svjetski rat i poraće bili su najteže razdoblje u povijesti našeg naroda u BiH. U razdoblju od 1941. do 1952. u BiH smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika i 9 časnih sestara. U II. svjetskom ratu i poraću stradalo je oko 10% našeg puka. Iz Hercegovine stradalo je oko 16.000 vjernika.

Godina 1945. bila je najteža. Samo u toj godini ubijena su 104 svećenika.

Toliki broj stradalih nije slučajnost, nego dobro isplanirano uništenje naše Crkve i narodnog bića. Međutim, narod koji ima dušu ne može se ubiti ni uništiti. Narod koji se čvrsto veže uz Boga unatoč svim slabostima, grijesima, teškoćama, svim križevima i svim progonima, zatiranjima i mučenjima, jer ima dušu, ne može se ubiti ni uništiti.“

Oslanjajući se na misno čitanje iz Knjige o Makabejcima, u kojoj se govori o svjedočkoj smrti braće Makabejaca za pravu vjeru i živoga Boga, fra Iko je mučeničku smrt fratara nazvao svjedočkom. Nisu se dali smesti ni pokolebati u svojoj vjeri iako su gledali smrti u oči.

„Povijest Crkve je povijest svjedoka. Povijest naše mjesne Crkve i povijest franjevaca u BiH, i dične franjevačke provincije „Bosne Srebrene“ i Hercegovačke franjevačke provincije, je povijest svjedoka. Povijest ovog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru je povijest svjedoka od 1563. do 1945.“ – naglasio je fra Iko.

Nakon što je ukratko predstavio mostarske ubijene fratre nastavio osvrnu se i na ciljeve nalogodavaca zločina.

„Što je bio cilj mučenja i ubijanja franjevaca na Širokom Brijegu, Mostaru, Ljubuškom, Kočerinu i drugim mjestima u Hercegovini i šire? Veliki ruski književnik Aleksandar Solženjicin napisa kako čistka u njegovoj domovini nije birala nasumice ljude, nego je bila usmjerena na ljude s istaknutim moralnim i duhovnim karakteristikama.

Komunistička čistka i u Hercegovini nije bila nasumice, nego je usmjerena na fratre, svećenike i druge hrvatske velikane duha jer su htjeli tako ubiti duh jednog naroda, te vjeru, našu franjevačku Provinciju  i našu Crkvu!

Što smo mi naučili iz toga? Naučili smo kako mi ljudi možemo biti okrutni, ali i, kako kaže Kushner o sposobnosti ljudskog duha, da pobjedi okrutnost, oprosti i živi! Hvala Bogu što nas poziva, krijepi i snaži da pobijedimo u sebi okrutnost, da oprostimo i da živimo.

Mi smo dio naše mjesne Crkve, zato pomozimo da naša mjesna Crkva preko svakog od nas pojedinačno, te preko naše Vicepostulature »Fra Leo Petrović i 65-orica subraće“ i naše Franjevačke Provincije ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpejli mučeništvo.”, istaknuo je tom prigodom fra Iko Skoko.


Sv. misn slavlje uveličao je veliki župni zbor “Sv. Cecilija” pod ravnanjem s. Slavice Filipović, a na kraju Lucija Hrstić otpjevala je svojim prekrasnim glasom pjesmu “Naši pastiri”, za koju je sama napisala tekst i note.


D.Š.