Projekt Spomen-područja Goli otok neće zaživjeti niti ove godine, osam godina otkako je saborski Odbor za ljudska prava pokrenuo tu inicijativu. Dok u Ministarstvu kulture ističu kako novca nema, iz Udruge bivših logoraša Golog otoka "Ante Zemljar" odgovaraju da ako resorno ministarstvo neće financirati onda su oni samo spremni iznaći sredstva, dok je struka složna da sve žrtve zaslužuju primjereno sjećanje

U Prijedlogu plana normativnih aktivnosti Ministarstva kulture za ovu godinu nije predviđeno donošenje Zakona o spomen području Goli otok. Ministarstvo ne raspolaže sredstvima za formiranje i održavanje takvog spomen područja o kojem, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, treba odlučiti i preuzeti brigu lokalna zajednica, stoji u odgovoru resornog ministarstva na Hinin upit o tom projektu.

Odbor za ljudska prava ovih je dana opet pozvao vladu da žurno uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok, podsjećajući kako je inicijativa za donošenje zakonskog okvira pokrenuta prije više od osam godina kao i da su u tom razdoblju provedene sve potrebne pripremne radnje, a izrađen je i Nacrt prijedloga zakona o tom spomen-području.

Da nema političke volje da se to pitanje riješi, drži i Goran Antunac iz Udruge "Ante Zemljar". "Da Europa nije donijela zaključak o obilježavanju zločina totalitarnih režima bojim se da ne bismo u luci na Golom otoku imali čak niti spomen ploču koju je svojevremeno postavila tadašnja premijerka Jadranka Kosor", kaže Antunac. On podsjeća kako je u tom zloglasnom političkom logoru od 1948. do 1956, bilo 16 tisuća ljudi, a njih 400-tinjak je ostavilo svoje živote.

Ako resorno Ministarstvo nema volju rješavati to pitanje onda ćemo sredstva naći mi, poručuje Antunac i dodaje da za takvu namjenu primjerice postoji EU fond "Europa sjećanja".

Povjesničar hrvatskog instituta za povijest Zdenko Radelić također smatra da žrtve zaslužuju dostojno sjećanje.

"Nema dileme što se tiče struke, svakako 'Da' spomen području Goli otok", kaže Radelić i dodaje kako želi vjerovati da je nečinjenje službene politike rezultat ekonomske krize, a ne političkih odluka.

"Ono što se tamo događalo, osudili su i lijevi i desni", podsjeća Radelić.

R.H.