Prikaz knjige: dr. sc. Zdravko Kordić, Pojavno i metafizičko u poeziji A. B. Šimića, Naklada Vlado Vladić i dr., Zagreb, 2013.

O pjesništvu A. B. Šimića naizgled je puno toga rečeno. U stvarnosti nije. Sve je ovisilo o političkim kretanjima u društvu.

Zahvaljujući komunizmu utuvili su nam u glavu da treba razlikovati dvojicu Šimića. Onoga iz prvog razdoblja koji se utječe religiji i onoga »zreloga« kad je raščistio s njom. »Trećega« su prešutjeli. To je Šimić na smrtnoj postelji, čovjek koji traži svećenika, ispovijeda se, prima bolesničko pomazanje te izmiren s Bogom odlazi na susret s njim. Sada kažu da je to učinio zbog straha pred smrću, namjerno prešućujući da je Šimić uvijek bio hrabar i beskompromisan.

Zdravko Kordić pošao je s drugog motrišta u pisanju svoje doktorske disertacije. Plod tog njegovog rada je sada pred nama. Što zapažamo? Dokazao je da kod Šimića nije bilo diskontinuiteta, nego samo kontinuiteta. Čitav život vjerovao je u Boga i zbog toga je s njim ruku pod ruku napustio ovaj svijet. Drugi su samo svjesno pobrkali njegovo traženje smisla i Boga s njegovom navodnom nevjerom. Bio je još premlad, umro je sa samo 27 godina, proživljavao je teške osobne i društvene neprilike i nimalo nije bilo čudno da je nastojao kao pravi tragatelj za istinom pronaći zadovoljavajući odgovor na sve to. Prisjetimo se samo da mu je najbolji prijatelj, Ilija Glavota, umro doslovno od gladi. Previše za čovjeka koji je pjesnik i koji je još tako mlad.

Kako i dolikuje ovakvim djelima, stil je znanstveni, filozofsko-književni. Kordić je, osim što je preokrenuo pogled na Šimića, preokrenuo i pogled na filozofiju. Smije se filozofirati i o Bogu, ali ne na način da ga se odbacuje. Vjerojatno je i zbog toga imao određenih poteškoća s prihvaćanjem svoje doktorske radnje. Još su to prejaki potezi za našu akademsku zajednicu.

Poslije ovoga više ništa nije isto glede A. B. Šimića. U dobro smišljeni scenario upao je virus. Nemoguće ga je istjerati, osim da ponovno na pozornicu stupi neka zločinačka ideologija poput komunističke.


Miljenko Stojić