Postoji opća analogija između imperijelizma i komunizma. Najkraće izraženo: Imperijalizam je vrhunac kapitalizma, a komunizam je vrhunac fašizma. Iako su imperijalizam i komunizam pali pod čizmom neoliberalizma oni i dalje žive kao saprofiti u ljudskom društvu...

Ako je fašizam oznaka za najveća zločinstva počinjena na ljudima i na svima ljudskim i prirodnim dobrima, onda je komunizam najveći fašizam, koji je ikada u povijesti postojao. Nijedna ideologija, čak ni ona najstrašnija Hitlerova i Mussolinijeva nisu poubijale toliko nedužnih ljudi, koliko su to poubijali komunisti "antifašisti" po čemu su komunisti najveći fašisti i nacisti, ne samo u povijest 20. stoljeća, nego svih vremena. Komunistički antifašizam je farsa, kojom komunisti opravdavaju svoja zločinstva na ljudima. Opće je poznato da komunisti "antifašisti" skrivaju svoja brojna zločinstva jer su vjerojatno uvidjeli da su nadmašili Hitlera i Mussolinija, a nisu ubojstvima ljudi i vandalizmima ništa dobroga stvorili. Ono što su komunisti "antifašisti" stvorili ugušilo se je u produktima vlastitog metabolizma. Obadvoje je palo u Berlinu.

Povod za ovaj uradak, koji slijedi je ljutnja komunističkih "antifašista" u Splitu i HTV-medija (Maja Sever u Hrvatskoj uživo od 26. veljače o.g.) na spominjanje Kevine jame, u koju su komunistički "antifašisti" bacali na stotine i tisuće zarobljenih hrvatskih vojnika - domobrana i ustaša, dakako i "ustašoidnih" hrvatskih civila.

U Hrvatskoj ima tisuće znanih i skrivanih "Kevinih" jama

Komunistički "antifašisti" u koaliciji Ivice Račana su 2.000-te godine ukinuli Saborsku komisiju za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća jer su znali da su komunistički partizani poubijali barem deseterostruko više nedužnih ljudi, nego ustaše i sve druge vojske, koje su ratovale u Hrvatskoj.

Pisatelj ovog uradka je bio član Saborske komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća u Županiji karlovačkoj, za bivši Kotar Slunj i znadem iz glavnog izvora, da je Drugi svjetski rat u Hrvatskoj trebao završiti  najkasnije 2005. godine. Kao preduvjet za završetak Drugog svjetskog rata je bio:

1. Utvrditi sve žrtve Drugog svjetskog rata i predočiti ih brojčano partizanskoj i ustaškoj strani, uz osudu obadvije strane za počinjene zločine na ljudima i ljudskim dobrima.

2. Izvršiti pomirbu još preživjelih partizana i ustaša, što se odnosi i na njihove potomke.

Te aktivnosti za završetak Drugog svjetskog rata su prekinuli komunisti i četnici u SDP-u = KPJ Ivice Račana (2000-te) pa Drugi svjetski rat u Hrvatskoj još uvijek traje i njeguje se kult velezločincu Titu i titićima.

Komunistički "antifašisti" i dalje likuju u svojoj pobjedi, ali i taje počinjene žrtve!

Meni osobno (Draganu Hazleru!) je rekao komunistički prvak Vjećeslav Holjevac, da pobjeda komunističkog NOB-a ne vrijedi niti stotninke žrtava, koje su počinili komunistički partizani na Hrvatima - protivnicima komunizma uz ovaj doslovni dodatak: "Mi smo mogli imati komunizam bez ijednog ispaljenog metka i s minimumom žrtava, kao što su ga ostvarili Albanci, Bugari, Čehoslovaci, Mađari, Poljaci i Rumunji. Preskupo smo platili ljudskim žrtvama i svestranim vandalizmima ovaj komunizam, koji ionako ništa ne vrijedi, a da bismo se opravdali još i sada ratujemo protiv 'ustaša', uveličavamo njihove zločine, a svoje po potrebi glorificiramo ili tajimo." (Završetak izjave Vjećeslava Holjevca - D.H.).

Žrtvama jedne i druge strane trebalo bi se najozbiljnije pozabaviti i završiti rat!

Svjedoci smo malne svakog dana da komunisti u vlasti SDP=KPJ i HDZ-a (brojni komunisti s knjižicama u ormaru) zlorabe po potrebi žrtve Drugog svjetskog rata. Ustaške ili fašističke zločine se udeseterostručuje, a komunističke "antifašističke" se taji, skriva ili opravdava, ako ih se ne može skriti.

Ovakovim ponašanjem komunistički "antifašisti" svestrano falsificiraju povijet. Komunistički zločini su dio povijesti, a iz jučerašnje Kevine jame i iz nedavno ukinutog priznanja Bleiburga

jasno se razabire da komunisti "antifašisti" skrivaju i taje svoja zločinstva, a upravo na zločinstvima su i pobijedili.

Uzmimo za ovdje samo jedan primjer kroz suprotne predznake:

Komunisti u HDZ-u, konkretno orjunaš Ivo Sanader i soroševka Vesna Teršelič su porušili čak grobna spomenobilježja †Juri Francetiću u Slunju i †Mili Budaku u Svetom Roku.

Orjunaš Ivo Sanader i soroševka "alternativna nobelovka" Vesna Teršelič nisu to počinili samo iz mržnje na viteza †Juru Francetiće i književnika †Milu Budaka, nego u prvom redu, da prikriju zločin komunističkih "antifašista".

Zamislite ovaj zločin, nad kojim bi se živući komunisti i agnostici trebali zamisliti, ako imaju imalo ljudskosti, poput na pr. udbaša Stjepana Mesića i sina od zapovjednika Golog otoka Ive Josipovića. Evo tog primjera, za kojeg se čak niti u ime ideologije ne kaje Mesić i Josipović:

Prije, nego su pravedniku Mili Budaku stavili u Zaprešiću omču oko vrata, komunistički "antifašisti" su pred njim mučili i silovali njegovu 16-godišnju kćer Grozdu. Tako nije postupao niti Titov prijatelj Idi Amin, koji je jeo djecu niti zloglasni Adolf Hitler i Staljin.

Dakle ovakove zločine taje i skrivaju komunistički "antifašisti" pa je to glavni razlog zašto su porušili grobna spomenobilježja mučenome prije smrti hrvatskome vitezu i branitelju Hrvata od četničkih pokolja †Juri Francetiću i pravedniku, književniku †Mili Budaku.

Evo samo nekoliko usporedba pošteđenih većih ratnika, nego Francetić i Budak

Hitlerov feldmaršal Ervin Romel - "Pustinjska lisica" ima u Njemačkoj javne spomenike, a poubijao je više od 200.000 britanskih vojnika. Valjda radi vojno ratnih vrlina?!

Drugi Hitlerov ratnik generalfeldmaršal, razarač Staljingrada Friedrich von Paulus umro je prirodnom smrću kao savjetnik Crvene armije 1957. i ima spomenik u Volgogradu.

Svima nam je poznato da je Hitlerov ratni vojskovođa u BiH Kurt Waldheim bio dvaput generalni sekretar OUN-a i austrijski ministar, a  branitelj Hrvata od četničkog pokolja u BiH vitez Jure Francetić je završio od mučenja sjekirom četniko-patizana Mile Trbojevića...

Slično SS-ovac  Günter Grass - književnik poput Mile Budaka je nagrađen Nobelovom nagradom, a ponajveći hrvatski književnik Mile Budak, nagrađen je komunističkim "antifašističkim" štrikom, što je gledala njegova silovana 16-godišnja kćer Grozda prije, nego su komunistički "antifašisti" i nju ubili...

Molim, u čemu je vrijednost komunističkog "antifašizma"?! - u ubijanju ljudi!!!

Velečetnik Milorad Pupovac izmišlja grobnice na Jadovnu

Evo i drugog najavljenog primjera. Za razliku od spomenutih zataja ubijanja i vješanja Hrvata, velečetnik Milorad Pupovac, onaj što organizira četničke derneke u Srbu, u Veljunu, instruira se u Beogradu i krade novce iz srpske banke, pronalazi nove ustaške i fašističke grobnice na Jadovnu i u svakoj najmanje po 10.000 Srba.

Bože, odkud toliko poubijanih Srba, kad službena statistika nalazi poslije rata (1948) više Srba u Hrvatskoj, nego ih je bilo 1931. (što vrijedi i za 1941. jer nije izvršen popis pučanstva). Pa nije valjda da se Srbi u Hrvatskoj razmnažaju kao štakori?! Nakon "masovnih" ustaških ubijanja u ratu, ima ih u poraću više, nego prije rata! Bravo Srbi i čestitka na vašim "demografskim" potencijalima! O tome više i na primjerima tijekom pisanja ovog uradka.

Ima još jedan strašan problem, nad kojim spava odgovorna hrvatska znanost

Srbi u Hrvatskoj su javno i namjerno podizali po selima masovno spomenike Srbima, žrtvama fašizma, napose ustaša u Drugome svjetskom ratu. Javno su se izražavali i opravdavali su multiplicirane brojeve izmišljenih srbskih žrtava "jer će Švabe morati platiti veće ratne odštete!"

Evo jednog primjera: Kao studenti na ljetovanju u zavičajnom Slunju: Nikola Jurković i Dragan Hazler prošetali smo kroz polovicu srpskih sela Kotara Slunja i upisivali s lažnih spomenika srpske žrtve fašističkog terora. Bilo ih je točno prepisanih i popisanih 34.986 (kruglo 35.000). Ako je toliko srpskih žrtava i na drugoj polovici srpskih sela u bivšem Slujskom kotaru, to znači da su fašisti (dakako najviše ustaše) poubijali oko 70.000 Srba u Slunjskom kotaru, a prema službenoj statistici  svih stanovnika brojio je Slunjski kotar najviše 48.000, od kojih je bilo oko 74% Hrvata i 26% posrbljenih Vlaha i doseljenih Srba.

Evo još nekoliko dokumentarnih podataka iz Slunja i sela Kotara Slunja:

U mjestu Slunju živjelo je točno 37 Srba (imam poimenični popis). Svi su bili četnici ili četnički orjentirani uz iznimku tri mješane obitelji, koje su preživjele rat: Cvitković. Kosanović i Petković. Nekoliko od tih 37 Srba su napustili Slunj. Računa se da su žrtve ustaškog terora, (što se ne može opravdavati četništvom!), točno 29 slunjskih Srba.

Na spomeniku slunjskim Srbima u Rudinkama ugravirano je, da su ustaše poubijale oko 500 Srba iz mjesta Slunja. Dakle od 29 napravljeno je 500 žrtava.

U dolini Mile Gračana ustaški zločinac Baljak je ubio 7 (sedam) Srba iz Zečev Varoša potvorenih za četnike, koji su rušili telegrafske stupove između Slunja i Ogulina.  Četnikokomunisti su stavili ploču s oko 400 Srba. Mile Gračan je bio jedan od malobrojnih slunjskih komunista i uklonio je sa svoje zemlje tu ploču s lažnim podatcima.

Na spomenicima u Veljunu i okolnim selima može se nabrojiti više od 2.000 srbskih žrtava ustaškog terora. Samo na kosturnici uz cestu u Veljunu bilo je napisano oko 520 žrtava, a Milorad Pupovac je povećao broj na 580 žrtava ustaškog terora. Naime, u toj grobnici je 27 četnika i 8 komunista (ukupno 35), koji su po presudi Pokretnog priekog suda NDH  strijeljani jer su 5. svibnja poklali 8-članu hrvatsku obitelj, mlinara Jose Mravunca u Hrvatskom Blagaju. Smrtnu kaznu je izvršio stjeljački stroj Maksa Luburića 9. svibnja 1941. Dakle, od 35 strijeljanih srbskih ratnih zločinaca učinjene je 580 žrtava ustaškog terora.

Znanost treba preispitati lažne srpske spomenika kao što je ispitala Jasenovac!

U Jasenovcu su napuhavani brojevi srbskih žrtava između 700.000 i milijun, a stručnim ispitivanjem ustanovljeno je manje od 50.000. Naime, previše je jedna nedužna žrtva i za osuditi je, ali zašto uvećavati broj žrtava 20 puta.

Hrvatska treba i mora ispitati lažne podatke na tisućama spomenika Srbima u RH

Analogno Jasenovcu, Hrvatska znanost mora ispitati sve lažne spomenike srbskim žrtvama fašističkog i ustaškog terora. Naime, kad danas sutra budu naši potomci popisivali i zbrajali "poubijane Srbe" u Hrvatskoj dobit će ih nekloko milijuna, a svukupne ratne žrtve Srba u Hrvatskoj iznse nekoliko desetaka tisuća. Naši potomci će se postidjeti svojih predaka i zaključiti: "Ovdje su živjeli Srbi i došli nekakvi divljaci Hrvati, koji su poubijali Srbe i od Srbije napravili Hrvatsku. Radi lažnih podataka na tisućama srpskih spomenika u Hrvatskoj, mora ih se znanstveno i stručno ispitati (analogno Jasenovcu) i sve lažne srpske spomenike, na kojima su multiplicirani brojevi srpskih žrtava treba svesti na normalu ili ih ukloniti.

Ponavljam zločin je zločin i  treba ga osuditi pa makar bio jedan čovjek, ali od tisuće zrtava praviti milijun žrtava je isto zločin.

Osvrt na predratno i ratno stanje u Kotaru Slunj, Općini Veljun

(Izvadak iz veće cjeline o žrtvama rata u Kotaru Slunj, stručno obradio Dragan Hazler)

Hrvatska statistika ne može lako ustanoviti točan broj žrtava II. svjetskog rata u kotaru Slunj i kotarskoj općini Veljun jer nije obavljen redovni statistički popis stanovništva 1941. niti izvanredni 1945. godine. Stanje je utoliko još teže, što su u Drugom svjetskom ratu četnici i komunisti uništili sve matične knjige rođenih i umrlih pa se je poslije rata moglo po ideološkoj i političkoj potrebi manipulirati ne samo brojem žrtava rata, nego i izmišljenim imenima za srbsku stranu i umanjivanjem, čak i zabranom  hrvatskih ratnih žrtava, koje su počinili samozvani komunistički antifašisti i srpski četnici.

Bez strogog znanstvenog ispitivanja teško se je izražavati i s približnom točnosti o broju stanovništva za 1941. godinu u pasivnim kotarevima, što napose vrijedi za vrlo siromašni Kotar Slunj i ondašnju općinu Veljun u sastavu kotara Slunj jer su ljudi od 1931. naovamo do početka II. svjetskog rata iseljavali u bogatije hrvatske krajeve, odlazili su nepovratno trbuhom za kruhom u prekooceanske zemlje i nemali broj muškaraca otišao je na rad u europske zemlje, napose u Francusku, Njemačku i u Belgiju, gdje su mnogi ljudi trajno ostali. Ovo se napose odnosi na mušku populaciju u optimalnim životnim godinama, koja je radi lošeg socijalnog stanja napuštala svoj zavičaj. Čak i djecu iz kotara Slunj odvodio je "Hrvatski Radiša", srpski "Privrednik" druge hrvatske i srpske udruge u naukovanje raznih obrtničkih zvanja i ova se djeca većinom nisu vraćala u kotar Slunj.

Napose istaknutu brigu posvećivale su razne jugoslavenske organizacije srpskoj djeci u kotaru Slunj. Odvodile su ih u Srbiju na razna školovanja kao na primjer u podoficirske, oficirske, žandarmerijske i financijske škole. Poznata odlazišta za Srbe su bila Podoficirska škola u Beloj Crkvi i škole u Beogradu.

Početkom Drugog svjetskog rata brojni mladići iz kotara Slunj zatečeni u jugoslavenskoj vojski bivaju zarobljeni i odvedeni na rad u Njemačku i Italiju, odkuda se mnogi nisu nikada vratili, nego su ostali živjeti u toj sredini. Istaknuto četnički opredijeljeni Srbi odselili su u Srbiju dragovoljno već na početku II. svjetskog rata.

Ovaj letimični osvrt na opće stanje u Kotaru Slunju napisan je da bi se skrenula pozornost statističarima na besmisao paušalnih povećavanja broja stanovnika 1941. u odnosu na popis iz 1931. Velika je vjerojatnost, da se je broj stanovnika za to razdoblje čak smanjio barem za 2-5 posto, kako je to inače vidljivo u Kotaru Slunj iz nekih ranijih popisa stanovništva. Prema tome, ako nije obavljen popis stanovništva u 1941. godini, onda je za tu godinu, za Kotar Slunj najtočnije uzeti brojčane podatke iz popisa 1931. godine.

O socijalnim pitanjima u Kotaru Slunj pišu približno ovako i komunistički stručnjaci.

Dušan Z. Opačić, Zbornik 18, HAK, Karlovac 1988. godine, o stanju u ratnom kotaru Veljun, piše: "Povremena eksploatacije šume i izrada puteva nisu mogli osigurati posao velikom broju radne snage. Zbog toga su ljudi odlazili od kuća u Ameriku, Francusku, Belgiju i druge krajeve, djeca i starci su ostajali na zemlji. Odlazilo se u obližnje krajeve na sezonske, poljoprivredne i druge radove. Siromašni seljaci su bili sluge i nadničari, odlazili su od kuće i izučavali zanate, a pismeni muškarci preko veze u finance, žandare, podoficire, pandure, lugare i željezničare"

Dakle, u nedostatku službenih statističkih podataka za stanovništvo u 1941. godini, navedeno stanje ukazuje, da je najispravnije poslužiti se statističkim podatcima za 1931. i uzeti ih kao približno točne za 1941. godinu, za brojno stanje stanovništva Kotara Slunj uoči II. svjetskog rata. Evo najavljenih stručno obrađenih podataka, uzetih iz veće cjeline:

1.         Umrli u Općini Veljun, u svima srpskim naseljima(14)

Tijekom Drugog svjetskog rata umrli su prirodnom starosnom smrću ili od raznih bolesti u Općini  Veljun:

Srpsko naselje                                                                                               Broj umrlih:

Bandino Selo                                                                                                            3

Crno Vrelo                                                                                                               29

Cvijanović Brdo                                                                                                       23

Donja Glina                                                                                                                1

Glinice                                                                                                                                   9

Grobnik                                                                                                                      9

Kosier Selo                                                                                                               23

Kutanja                                                                                                                     10

Lapovac                                                                                                                    23

Ponorac                                                                                                                      9

Rabinja                                                                                                                       5

Snos                                                                                                                          39

Sparenjak                                                                                                                    9

Srpski Blagaj                                                                                                              2

Stojmerić                                                                                                                  39

Šlivnjak                                                                                                                    30

Točak                                                                                                                        18

Veljun                                                                                                                       66

Veljunska Glina                                                                                                        20

Vođević Brdo                                                                                                             4

Zagorje                                                                                                                       7

Ukupno umrlih prirodnom smrću tijekom 4 ratne godine (1941-1945):               378

2.         Pali borci iz Općine  Veljuna

Pale borce izdvaja Zatezalova povjesnica iz žrtava rata pa se to načelo primjenjuje i ovdje, kako slijedi:

Srpsko naselje                                                                                   Broj palih boraca:

Crno Vrelo                                                                                                                 5

Cvijanović Brdo                                                                                                         8

Donja Glina                                                                                                                6

Glinice                                                                                                                                    4

Grobnik                                                                                                                      6

Kosijersko Brdo                                                                                                       11

Kutanja                                                                                                                       9

Lapovac                                                                                                                    15

Ponorac                                                                                                                      5

Snos                                                                                                                         17

Sparenjak                                                                                                                    2

Srpski Blagaj                                                                                                              2

Stojmerić                                                                                                                  14

Šljivnjak                                                                                                                   21

Točak                                                                                                                          7

Veljun                                                                                                                       19

Veljunska Glina                                                                                                          9

Vođenović Brdo                                                                                                         9

Zagorje                                                                                                                       7

Ukupno palih boraca NOR-a (1941-1945):                                                           176

3.         Kolonizirali u AP Vojvodinu (15)

U Drugom svjetskom ratu, napose u poraću Jugoslavija je protjerala iz Vojvodine oko 700.000 Nijemaca, oko 350.000 Mađara i oko 100.000 Hrvata, koji su su "kolaborirali" s neprijateljima. Na pusta imanja od prognanih i poubijanih starosjeditelja Vojvodine Beograd je naseljavao pretežno Srbe iz BiH i iz Hrvatske. Takovom politikom su odselile u Vojvodinu brojne srpske obitelji iz Kotara Slunja. Ovdje sa daju podatci samo za iseljene Srbe iz Općine Veljun:

Srpsko naselje             Broj članova obitelji                                                  Ukupno iseljenih:

Bandino Selo              6,7                                                                                                       13

Crno Vrelo                 10,10,7,3,4,7,8                                                                                    49

Cvijanović Brdo         2,6,4,11,8,6,8,3,3,6,5.4,10.7,2,8,5,5,6,7,7,4,2,3,3,5,7,2                   149

Donja Glina                7,5                                                                                                       12

Glinice

Grobnik

Kosier Selo

Kutanja

Lapovac

Ponorac

Rabinja

Snos

Sparenjak

Srpski Blagaj              8                                                                                                           8

Stojmerić

Šlivnjak

Točak

Veljun                         3                                                                                                           3

Veljunska Glina

Vođević Brdo

Zagorje                                                                                                                                 ___

Ukupno odselilo Srba iz Općine Veljun u Vojvodinu                                                         234

4. Presudom Ratnog prijekog suda NDH strijeljano 9.svibnja 1941. zločinaca: 35

Ovi srbski četnički zločinci iz Veljuna su osuđeni smrtnom kaznom jer su poklali  8-članu hrvatsku obitelj Jose Mravunca (poklani su: Ana Mravunac, rođena 1876.; Ivan Mravunac, rođen 1926.; Marija Mravunac, rođena 1906.; Nikola Mravunac, rođen 1935. i Joso Mravunac, rođen 1901. - mlinar)  noću 5/6. svibnja uoči četničkog Đurđev dana. Kosti tih identificiranih i osuđenih četničkih koljača pokopane u zajedničkoj KOSTURNICI sa žrtvama II. svjetskog rata. Njihov broj je srpsko-četnička i komunističko-partizanska statistika uvećala na 528 ili Milorad Pupovac čak na 580.

Nije Veljunska kosturnica jedini spomenik srbskim žrtvama rata. Ima ih barem toliko, koliko ima sela u Općini Veljun uz pripomenu, da u nekim selima ima dva pa i više spomenika i na svakome su upisane žrtve rata dvocifrenim pa i trocifrenim brojkama. Radi istine valja reći, da su u svima selima srbske žrtve višestruko uvećana radi "dobivanja većih ratnih reparacija od Švaba!"

Vjerodostojnost takovih spomenika i brojčanih podataka na njima bi trebala preispitati jedna državna stručna komisija jer će takvi netočni podatci poslužiti za buduće pisanje povijesti, koja će biti krivotvorina.

Rekapitulacija:

1) Umrlih prirodno                             378

2) Poginulih boraca                            176

3) Koloniziranih u APV                     234

4) Strijeljanih zločinaca                        35

Ukupno                                              823

5) Mirko Kostrenčić: Naselja i stanovništvo Socijalističke Republike Hrvatske, Zagreb, 1979. (16)

Gubitak stanovništva Općine Veljun (izuzetak Hrvatski Blagaj) između 1931-1948.

1931.                          1948.                          Razlika:

Bandino Selo

Crno Vrelo                                           605                           409                             196

Cvijanović Brdo                                1357                           926                             431

Donja Glina

Glinice                                                           447                            381                               66*)

Grobnik

Kosier Selo

Kutanja

Lapovac                                               356                           222                             134

Ponorac

Rabinja

Snos

Sparenjak

Srpski Blagaj  **)

Stojmerić

Šlivnjak                                                764                           634                             130

Točak                                                   260                           190                               70

Veljun                                                  681                           482                             199

Veljunska Glina

Vođević Brdo

Zagorje                                                 224                           172                               52

Ukupno                                              4694                         3516                            1178

*) Glinice su miješano - hrvatsko i srpsko selo pa su u gore navedenom broju također i Hrvati.

**) Srpski Blagaj je miješano - srpsko i hrvatsko selo. Statistički je uključeno u Veljun.

Rekapitulacija:

Razlika broja stanovništva za čitavu Općinu  Veljun                                              1178

Kolonizirano u AP Vojvodinu                                                                                   234

Umrlih prirodnom smrću i od raznih bolesti                                                               378

Poginulih boraca                                                                                                         176

Strijeljanih četnika, ubojica obitelji Mravunac -Ratni prijeki sud NDH                       35 823

Razlika između: 1178 i 823                                                                                         355

Dakle:

Nedužne žrtve rata počinjene od svih vojska u čitavoj Općini Veljun iznose    355

Pripomene:

1)         U gornoj statistici obuhvaćena je sva Općina Veljun, samo su drugčije određeni popisni centri u gore navedenom izvorniku.

2)         Poginuli borci nisu uvršteni u nedužne žrtve, da bi se jasnije vidjela netočnost u multipliciranim brojkama nedužnih srpskih žrtava na spomen kosturnici u mjestu Veljunu i na još nekoliko spomenika na području Općine Veljun.

6)         Mjesto Veljun

Razlika u broju stanovništva između 1931. i 1948:                                                  199

Umrli prirodnom smrću ili od raznih bolesti                                                              66

Poginulih boraca                                                                                                         19

Koloniziralo u APV                                                                                                      3

Strijeljanih četnika, 9.5.1941. ubojica hrv. obitelji Mravunac 6.5.1941                     35

Ukupno                                                                                                                     123

Dakle: 199 minus 123 = 76

Nedužne žrtve stradanja od svih vojska II. svjetskog rata mjesta Veljun           76

Zašto na Spomen kosturnici u Veljunu stoji 580 žrtava ustaškog terora, kad se vidi iz obrađenih dokumentarnih podataka da je broj nedužnih civilnih žrtava i to počinjenih od svih vojska u Općini Veljun 355, od kojih se na mjesto Veljun odnosi 76 ratnih žrtava i to za čitavo vrijeme trajanja II. svjetskog rata od 1941-1945.

Valja dodati i to, da u Općini Veljun ima namanje petnaest spomenika ustaškim žrtavama za vrijeme II. svjetskog rata. Na svima je izražen vrlo visok broj žrtava i sličan slogan: "U Veljunu i okolici..."; "U Cvijanović Brdu i okolici...", što zbunjuje jer se iste žrtve ponavljaju na više spomenika.

Brojidbom svih srpskih žrtava ustaškog terora u mjestu i u općini Veljun dobilo bi se višestruko više mrtvih, nego je ikada bilo živih Srba u Općini Veljun pa čak i u Kotaru Slunj.

Crne knjige države Srbije

Valja ovdje istaknuti da sve lažne, visoko izražene brojeve srpskih žrtava u Hrvatskoj unosi država Srbija u svoje Crne knjige, s kojima obtužuje Hrvatsku pred međunarodnom javnosti. Država Hrvatska je pasivna prema srpskim lažnim optužbama, kako za Drugi svjetski rat tako i za Domovinski obranbeni rat pa bi nam se moglo dogoditi, da umjesto pozitivnog ishoda Tužbe protiv Srbije za genocid, Hrvatska izgubi postupak, kao što ga je izgubila i BiH protiv Srbije, iako je u Srebrenici bilo srpsko kolinje do 9.000 Bošnjaka.

Sudski postupak dobiva ona strana, koja ga izbori, a ne ona strana koja je pravedna. Pravedna Hrvatska se sa svojom Tužbom protiv genocidne Srbije ponaša poput utopljenika bez volje da se spasi.

Hrvatski sabor treba obnoviti Komisiju za utvrđivanje žrtava rata i poraća

Dužnost države Hrvatske  jest da obnovi i ojača sa stručnim ljudima Saborsku komisiju za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća počinjenih međusobno na obadvije strane. Tako je učinjeno u Jasenovcu i broj žrtava ustaške strane počinjene na Srbima sveden je na oko dvadeset puta manji broj,  s oko 700.000 do milijun,  sveden je na oko 50.000.

Zaključak:

l. Komunistički "antifašisti" udruženi sa svojim (čas saveznicima, čas protivnicima) srpskim fašističkim četnicima počinili su barem deseterostruko brojčano izraženi veći genocid na Hrvatima, nego su sve vojske ratujuće u Hrvatskoj počinile na Srbima.

2. Komunistički "antifašisti" se odnose različito prema počinjenim žrtvama na Hrvatima. Negdje se hvale, da bi izrazili "pobjedu Davida nad Golijatom", a u većini slučajeva kriju i zatajuju svoje zločine (Slučaj Bleiburg, Čemernica, Budački, Petrova gora, Kevina Jama i tisuće znanih i neznanih masovnih grogbnica Hrvata od komunističkog terora.

3. Hrvatski sabor mora, u interesu pravilnog odnosa prema svekolikoj hrvatskoj povijesti obnoviti djelovanje Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća počinjenih od obadvije zaraćene strane i izvršiti pomirbu partzizana i ustaša jer su jedni i drugi sinovi i kćeri istog Hrvatskog naroda.

To će značiti neophodno potrebni završetak Drugog svjetskog rata između Hrvata bez pobjednika jer ga zaista nije niti bilo. Nakon rata bili su poraženi Hrvati na obadvije strane.

4. Onima, koji žele i dalje ratovati protiv Hrvata poput komunističkog cara Stjepana Mesića na Pantovčaku treba uskratiti državnu apanažu od oko 3 (tri) milijuna kuna godišnje pa će prestati izazivati daljnji rat između partizana i ustaša.

5. Dalje prepuštam ovo važno povijesno pitanje produženo u suvremenost stručnijima i odgovornijima osobama za Hrvatsku, nego sam to ja

Mr. sc. Dragan Hazler