Kontroverzni Milan Bandić je tijekom današnje tiskovne konferencije, očito zanesen revolucionarnim duhom, istaknuo da mu je uzor bio komunistički revolucionar Rade Končar koji je na sudu rekao "milosti ne tražim niti bih vam je dao".

Najavio je kako će riješili i nesporazume s Crkvom u vezi zahtjeva Kaptola za povratom nacionaliziranog zemljišta na Sveticama, koje je dodijelio HNS-u za izgradnju nogometnog kampa, te ponovio kako u Gradskoj skupštini očekuje pozitivnu raspravu i podršku njegovoj odluci o  dodjeli crkvenog zemljišta drugoj pravnoj osobi.

Događalo se to svega dva dana nakon „šestoaprilskog“ cirkusa u Sarajevu, na kome je, kako je to oštroumno zamijetio Nino Raspudić, gradonačelniku Zagreba sasvim zasluženo dodijeljena uloga glavnog klauna.

Mediji su se posljednjih dana raspisali o oduzimanju titule počasnog građanina Bandiću, ali nitko nije zapitao – zbog čega mu je to priznanje uopće bilo dodijeljeno?

Bolje informiranim, pak, nije promaklo da se ova titula dodjeljuje u povodu  06. travnja 1945., dana kada su partizanske postrojbe ušle u grad pod Trebevićem, nadnevka kojeg federalni dio glavnog grada BiH i danas obilježava danom svog oslobođenja. Upravo u toj simbolici našlo se i mjesto za Bandićevu nagradu, koja je samo trebala biti uzvratna gesta za ono što je gradonačelnik Zagreba organizirao prošle godine na Bundeku, okupivši tom prigodom slijednike komunističke ideje od Triglava do Đevđelije, uključujući i predstavnike „Valterovog grada“.

U silnoj želji da malo bude komunist - malo nacionalist, te tako za sebe osigura što širu potporu birača, Bandić se dobro zaletio – progovorivši u Sarajevu o ugroženosti Hrvata, jednakopravnosti, federalizmu, trećem entitetu, itd … .

Kao što znamo, uslijedile se sankcije. Nagrada multietničkog Sarajeva, u kome živi više Kineza nego Hrvata, promptno mu bi oduzeta. Međutim, Milan Bandić se s tom odlukom nije mirio. Sudeći prema medijskim izvješćima danima je lobirao za promjenu te odluke. Kad je već postalo očito da od promjene neće biti ništa, Bandić se ipak odlučio zaputiti u Sarajevo, da bi, na dan kada su Brozove partizanske postrojbe ušle u ovaj grad, samo prošetao Baščaršijom.

>>Maja Runje: Na putu zrelijoj kulturi sjećanja u Zagrebu, na žalost, stoji i aktualni gradonačelnik Milan Bandić

Nemoguće je točno procijeniti razloge ovakvog Bandićevog postupanja. Premda određeni krugovi u ovakvom istupu gradonačelnika Zagreba vide nedostatke osobnog obraza i samopoštovanja, drugi su skloniji vjerovanju kako ga je na ovaj čin nagovorio Franjo Topić, doživotni predsjednik sarajevskog HKD „Napredak“, o čijoj zagrebačkoj podružnici Milan Bandić posljednjih godina osobito dobro skrbi.

Topić je odlučio utješiti povrijeđenu Bandićevu taštinu i odlikovati ga priznanjem „doživotnog člana“ HKD Napredak, što je Nino Raspudić duhovito prokomentirao riječima da  “Napredak, osim doživotnog predsjednika, sada ima i doživotnog člana“.

Po povratku u Zagreb, ponukan prestižnom kompenzacijskom  titulom koju mu je uručio  osobno Franjo Topić, osvrnuo na simpatije koje su ga dočekale u Sarajevu.

-Šta mogu kad me ljudi vole i ovdje i u Sarajevu, pišu mi i obraćaju mi se. Lako je biti Hrvat na Jelačić placu. Otiđimo tamo gdje su Hrvati u promilima i tamo hrvatujmo – zaključio je na današnjoj tiskovnoj konferenciji Milan Bandić.

Malo hrvatuje, malo slavi Tita, malo se divi Radi Končaru, surađuje s Franom Topićem,  i vjeruje da je omiljen u Sarajevu.

E, to je Milan Bandić!

Dominik  Ilić