Što li je samo predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću prolazilo kroz glavu dok su polagali vijence i palili svijeće ispod kamenog cvijeta u Jasenovcu? Sigurno su upoznati sa činjenicom kako je ispod njihovih nogu, u plitkim rovovima, zakopano mnoštvo vojnika i civila koje su partizani pobili nakon svibnja 1945., na istom onom mjestu gdje je ranije bio ustaški logor. Odajući počast nevino stradalim od ustaške ruke, jesu li barem u dnu srca odali počast i nevino stradalim Hrvatima od partizanske ruke?

Zašto braniti nešto neobranjivo? Više je nego jasno kako su u jasenovačkim rakama posljednje počivalište pronašli brojni nesretnici iz kolona Križnog puta. Postoje svjedočanstva, pisani dokazi, dnevnici i materijalni dokazi. Nisu to povijesne krivotvorine kako tvrdi Goldstein već povijesne činjenice. Prije ili poslije na svjetlo dana izaći će istina šaljući krivotvoritelje i zaštitnike tabua na stup srama. Vladajuća komunistička nomenklatura vlastite povijesne istine branila je oružjem i represivnim zakonima. Ta povijesna istina potrajala je koliko i njihova krvava vlast. S padom diktature pale su i parijske istine. Danas se dio povijesnih krivotvorina pokušava obraniti pod plaštem tabua. Tako će te se ukoliko u samostalnoj Hrvatskoj pokušate propitati neke tabue poput Jasenovca, Josipa Broza Tita, Ante Josipovića ili Eugena Pusića naći pred zidom šutnje i osporavanja. Ako budete loše sreće možda zaradite i titulu fašista, ustašoida i povijesnog revizionista. Međutim, danas, u 21. stoljeću, nema i ne smije biti tabua. Sve i svatko je podložan preispitivanju pa tako i zločinački režim i njegove sluge. Zločinci i njihovi nasljednici više fizički ne mogu zaštititi svoju prošlost jedino još ucjenama na račun egzistencije mogu usporiti istrage. To ih čak i može spasiti od sramote za života, ali će ih pratiti sramota kroz generacije koje dolaze.

U interesu povijesne istine, čistoće nevinih žrtava, je da se rasvijetle sve okolnosti „rada“ Jasenovca. Ukoliko postoji i najmanja sumnja, a u ovom slučaju postoje metri dokumentacije, potrebno je sve navode istražiti. Samo onaj tko nastoji prikriti istinu ultimativno odbacuje svaku raspravu o Jasenovcu.

Premijer i predsjednik bi trebali znati kako se istina mogla skrivati za vrijeme protuhrvatskog jugoslavenskog režima. Mogla se čak prekriti i za anacionalnih režima u Hrvatskoj posljednjih godina, ali dugoročna opstojnost Hrvatske države jamac je kako će se istina kad-tad otkriti. Zato se valjda čelni ljudi naše države tako svesrdno trude uništiti zemlju kojoj su na čelu.

Željko Primorac